U tišini stoljetnih hrastova šume Šaševo nalaze se grobovi onih, koji su zadužili i današnje generacije, a koji su pali za Slobodu – slobodu zemlje zgazivši fašizam.
Na dan 20.prosinca 1942. godine partizanske jedinice savladale su naciste i domaće izdajnike s oznakama slova U i oslobodile Orahovicu i okolna sela.
Stvorena je Slobodna teritorija koja bijaše slobodna sve do 9. svibnja 1945. godine .
Kao i svake godine Maja Jelinčić u ime UAAB-a Orahovica obišla je tužno počivalište imenom Partizansko groblje, poklonila se žrtvama i izrazila duboku zahvalnost svima onima koji su u tim borbama za oslobođenje zemlje položili ono najvrijednije a to su vlastiti životi.
I to bez kalkulacija i osobnih interesa koji su interesi danas svakodnevna pojava.
Tada se čast vrednovala.
Borilo se junački bez blještavila pozornica i s figom u džepu.
Nema đabe niti u stare babe današnja je izreka.
Nije tada bilo nosanja torbi punih deviza, samo se partizanska pošta raznosila šumama …
I kako da me ne savlada tuga, jer loši ljudi još lošijih gospodara, i opet i opet po tko zna koji puta, srušiše ploču s imenima zaklanih i pobijenih junaka.
Srušiše ju ponovno jer tolika je njihova mržnja.
Najprije ju srušiše a potom razbiše a nakon što smo ploču nekako ” zakrpali ” i ponovno stavili u krilo još uvijek očuvane crvene zvijezde Petokrake ponovno ju srušiše.
Samo crvena Petokraka i dalje sjaji kao pomen barbarima, a uvelo lišće kao da ju svojim nanosom štiti od zlokobnih uljeza.
Na žalost spotičemo se danas i o nastojanja crkvenih poglavara da si pripišu zasluge koje im niti u primisli ne pripadaju.
Podsjećamo na komemoraciju u Sloboštini, u povodu zločina u malom selu požeškog kraja, kada su 16. kolovoza 1942. nahrupili zloglasni pripadnici Luburičevog ustaškog obrambenog zdruga i učinili pokolj nad civilnim stanovništvom i ženama i djecom podkozarja i pobacali ih u 5 bunara.Mnoge i žive.
Nakon pretjerano obilne crkvene ceremonije paroh bi izrekao da budući da se radi o komemoraciji nije u redu da se pjevaju ” svjetovne pjesme ” no mi imamo naš zbor koji će izvesti ” naše pjesme “.
Ove godine pošlo se i korak dalje te kod spomenika žrtvama paroh u tri navrata rekao ” zahvaljujem se Udrugama antifašista što su se ODAZVALE NAŠOJ ORGANIZACIJI KOMEMORACIJE “
Mislim da je to, usudim se reći, krajnje licemjerno jer mnogi od nas, ako je to u njihovoj režiji, ne bi se nalazili u to vrijeme tamo.
Osim toga to je nepravda i prema samim žrtvama jer ne vjerujem da je svih 1.396 žrtava bilo pravoslavne vjere. O tome bi se u buduće svakako trebala voditi briga da se takve stvari ne ponavljaju.
Ovih dana održana je i Godišnja Skupština SABA kojom prilikom se isticala naglo narasla podjela u našem društvu.
Zato bih istakla iz Izjave za javnost našeg predsjednika Franje Habulina slijedeće:
” Vlada koja se predstavlja kao jedini jamac mira, unutarnje stabilnosti i sigurnosti, snosi punu i nespornu odgovornost za takvo stanje.”
Izjavu potkrepljuju i izjave recimo za posjete predsjednika Vlade RH Francuskoj: na pitanje gospodina Macrona našem gospodinu Plenkoviću o Thompsonu on odgovara:On je jedan od rijetkih naših pjevača domoljubnih pjesama, i mladi i moja djeca ga jako vole i slušaju.
Ja ne znam što je o toj izjavi mislio gospodin Macron no znam što je švicarski list napisao, a u naslovu je stajalo: ” Hrvatska vlada nečovječni ustaški režim uzima u zaštitu…”
Mnogo se iz raznih takvih primjera može izčitati…
Svakako ostaje činjenica da partizanske žrtve leže po šumama dok fašizacija nastoji zauzeti trgove naših gradova.
Maja Jelinčić
Predsjednica AFŽ pri SABA RH
