OSLOBOĐENJE PODRAVSKE SLATINE
Niti kiša, niti najavljeno nevrijeme nije nas omelo i obeshrabrilo da se i ove godine okupimo kod spomenika palim borcima – partizanima i žrtvama fašističkog terora, položimo vijenac u spomen onima koji su nam svojom krvlju i životima SLOBODU osigurali.
Žestoke bitke vodile su12. i 40. divizija kako bi ovaj treći puta stigla Sloboda u Podravsku Slatinu i okolna sela a Sloboda se nikada više ne bi izgubila.
Prigodnim govorom Predsjednik Virovitičko- Podravske Županije drug Vlado Jurić, nakon što je pozdravio prisutne, izrazio je duboku zahvalnost i značaj ove Pobjede u kojoj je stradalo 2.500 boraca i 6.500 žrtava fašističkog terora.
Ovom događaju nazočili su predstavnici UABA Virovitica, Požega i Orahovica, te Zajednice Roma.
Među okupljenima kod spomenika posebno su prednjačile žene što je mene posebno taklo, ali i potvrdilo da smo mi žene čuvari naše slavne prošlosti kao što smo danas, zapravo uvijek, budni čuvari naših ognjišta.
Danas u ovim turbulentnim vremenima to je posebno značajno jer na žalost moramo si priznati da nam društvena zajednica i sama vlast u tome niti malo ne pomažu…
Jedna od učesnica oslobađanja slatinskog kraja bila je i mlada partizanka Persa Bosanac, kasnije proglašena narodnom heroinom, na upit komesara boji li se odgovorila je: ” Ja se druže komesaru ne znam bojati”
Posebno zadovoljstvo i čast bila nam je nazočnost bivšeg Predsjednika (u 2 mandata) druga Stjepana Mesića, počasnog građanina grada Orahovice, živog svjedoka onog vremena.
U svom obraćanju posebno je naglasio brigu za današnju mladež koja zahvaljujući iskrivljavanju istine i obrazovnom sustavu NE ZNA ŠTO I KAKO JE BILO.
Tako je govorio kako su crne košulje s kapama na kojima se nalazilo slovo “U”, a unutar slova križ tzv. Križari i nakon kapitulacije krili se po šumama, ubijali i vršili teror nad civilnim stanovništvom.
Ispričao je i zgodu kako su On i rođak mu Ivica Božičković (Ivicin otac bio je strojovođa Gutmanove željeznice) putovali vlakom iz Osjeka u Orahovicu, a vlak su napali Križari pljačkajući ono što su kod putnika korisno našli.
” Ivica i ja još s titovkama na glavi brzo smo se snašli, skinuli kape i sjeli na njih… Križari su prošli vagonima i nestali u šumi …”
U srži ideologije fašista nalazi se ubijanje, teror, genocid i nasilje svake vrste, dok ako govorimo o tzv. partizanskim zločinima radi se o sporadičnim slučajevima odmazde za učinjeni zločin kazao je Mesić.
A ja se sjetih slučaja u Gorskom Kotaru mlade učiteljice u selu Ljubošina koja vraćajući se iz škole pade u ruke Križara koji nad njom izvršiše nasilje svake vrste te joj još živoj na gole grudi urezaše zvijezdu petokraku..
Škola od toga vremena nosila je ime ZORKA MRVOŠ – RAČIĆ a djeca iz Ljubošine i okolnih zaseoka tu su primala prva znanja kako bi se kasnije školovala i postajala časni i pošteni ljudi.
Danas od sve “brige” za mladost, zapravo od samog začeća, škola strši kao spomenik onog vremena, ne čuju se veseli dječji glasovi – zatvorena je, samo ostadoše još uvijek tragovi natpisa na školi Zorka Mrvoš – Račić.
Za zločin nikada nitko nije odgovarao.
S tim i sličnim mislima napustih ugodno druženje..
Maja Jelinčić (Predsjednica AFŽ pri SABA RH)
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr
