Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

ZAŠTO SU MI SUDILI?

(Foto: Wikimedia Commons) Ilustracija

„Zašto su mi sudili“, čudi se i pita Andrija Artuković „ako stradanje moje ustaške vojske 15.5.1945. godine na Bleiburškom polju danas u Hrvatskoj obilježavaju i komemoriraju smatrajući je žrtvom podnijetom za slobodu i nezavisnost Hrvatske? Pa zašto su mi sudili ako tako misle?“, u nevjerici je ponavljao bivši ministar unutarnjih poslova, jedno vrijeme i ministar pravosuđa i bogoštovlja u Vladi NDH, a koji je na sudskom procesu u Zagrebu 1986. godine osuđen na smrtnu kaznu.

„Mene su sudili, a vojsku mi slave i uzdižu je kao žrtvu podnijetu za hrvatsku slobodu“, pokušavao je dokučiti tu nelogičnost i pitanje koje u potpunosti oslikava nedosljednost, dvoličnost i licemjerstvo hrvatske stvarnosti, koja se Ustavom poziva na Zavnoh i partizanski pokret, a u realnosti života slavi pripadnike njima suprotstavljenog ustaškog pokreta komemoracijama, misama, dizanjem spomenika te imenujući po njima ulice i trgove hrvatskih gradova. Sve je to jedna velika sramota i izdaja Ustava i Republike Hrvatske!

Neprihvatljivo je i neprimjereno upravo dan 15.5. kada se 1945. godine na Bleiburškom polju predala vojska NDH, dakle sedam dana nakon završetka II. Svjetskog rata kao posljednja fašistička vojska koja se predala u Europi, proglasiti u Saboru Spomendanom na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost. To je skandalozno i uvredljivo za istinske žrtve podnijete na povijesnom putu do slobode, a posebice za žrtve pale u borbi protiv fašizma kao najvećeg zla u povijesti čovječanstva.

No, svemu unatoč Ustavni je sud prije nekoliko dana odbio inicijativu o pokretanju postupka ocjene usuglašenosti Zakona o blagdanima sa Ustavom RH čime se u potpunosti izblamirao te kompromitirao i ono malo eventualno preostalog ugleda nakon što je poništio brojne presude donijete u redovnim sudskim postupcima protiv počinitelja teških kriminalnih djela, pa čak i one za počinjene najteže ratne zločine, poznate javnosti kao slučajevi „Garaža“ i „Selotejp“.

Ako je potrebno ponoviti ćemo i po stoti put kako je Ustav RH jasan kao dan kada kaže da je temelj hrvatske suverenosti „izražen nasuprot proglašenju NDH u odlukama ZAVNOH-a“, što znači da je do hrvatske slobode dovela partizanska borba a ne NDH-ovska izdaja i zločin. Partizanski borci pod vodstvom Josipa Broza Tita su bili patrioti i graditelji hrvatske slobode i državnosti, a ustaški pokret njen rušitelj koji je Split, Dalmaciju i otoke prepustio Italiji. Cijeli je taj Zakon o blagdanima, neradnim danima i spomendanima u suštini diskutabilan. On ne slijedi ustavne vrednote pa tako i ne prepoznaje dan proglašenja  Hrvatske republikom 8.5.1944. godine, kada je rođena naša Republika u Topuskom, kada smo „po prvi put u povijesti materijalizirali naše bitke“ – kako kaže veliki Krleža. Sve nacije ovog svijeta slave dan stjecanja svoje državnosti, kada su postale subjekt u državno pravnom smislu, jedino Hrvatska ne obilježava jedan od najvećih dana svoje povijesti – dan kada je postala Republika. Taj dan našeg republikanizma nije niti državni praznik, niti neradni dan niti Spomendan. Ali se zato 15.5. kada se vojska NDH predala na Bleiburškom polju obilježava kao Spomendan. To je civilizacijska sramota moderne Hrvatske koja time pokazuje više simpatije i bliskosti prema NDH nego prema zavnohovskoj Republici. Koliko je to daleko od Ustava RH ne treba niti spominjati. Što uostalom znače prazne riječi predsjednika Vlade Andreja Plenkovića ili predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića kako je moderna Hrvatska slijednica zavnohovske Republike kada se to u stvarnosti nigdje ne vidi niti osjeti. Antifašistički partizanski spomenici su izbrisani sa hrvatske zemlje, tri tisuće spomenika je srušeno, a ozakonjen je Spomendan koji nazivom sugerira da je stradanje na Bleiburgu podnijeto „za slobodu i nezavisnost Hrvatske“.

Dva su datuma iz naše povijesti sinonimi NDH. Prvi, 10.travanj kada je 1941. godine proglašena NDH, i drugi 15.5. kada je NDH prestala postojati 1945. godine predajom na Bleiburškom polju. I dok je Ustavni sud 2017. godine odlučujući o imenovanju ulice „10. travnja“ u Slavonskom Drenovcu imenovanje proglasio neustavnim „budući je dobro poznata povijesna istina da je NDH bila nacistička i fašistička tvorevina, te moderna RH nije njena slijednica ni po kojem osnovu“. U odluci su čak naveli kako su „suci zaključili da se 10.travanj može povezati jedino sa NDH“.  Izgleda da je suce Ustavnog suda u međuvremenu razum napustio jer u ovom slučaju nisu bili u stanju povezati 15.5. sa NDH, a što je svima u Hrvatskoj lako dokučivo.

Suci se služe dvostrukim kriterijima, budući se u dva slična predmeta različito očituju, pa se u prvom slučaju pozivaju na antifašističke vrijednosti, a u drugom slučaju ih ignoriraju. Isto tako u prvom slučaju razumno zaključuju kako sami kažu, a u drugom slučaju ni traga od razuma. Ustavni suci su ovom presudom potpuno unizili instituciju Ustavnog suda pretvorivši se od čuvara ustavnih vrednota u rušitelje Ustava. No, uvijek ima sjajnih pojedinaca i sjajnih izuzetaka, pa je sudac Andrej Abramović koji je u Ustavni sud dospio po stručnim referencama, a ne po podobnosti političkih elita, izdvojio svoje mišljenje zaključivši:

„Spomendan, kao što mu i samo ime govori, predstavlja sjećanje na neki događaju povijesti. Ne želeći ulaziti u povijesne prijepore mogu bez sumnje konstatirati da su mnogi pripadnici oružanih snaga NDH koji su se predali saveznicima 15. svibnja 1945. godine na Bleiburgu, od kojih su neki u narednim danima i smrtno stradali – uistinu hrvatske žrtve. Ono što također držim nesumnjivim je da, iako hrvatske žrtve, nedvojbeno nisu pali u borbi za slobodu i nezavisnost. Isto proizlazi i iz Ustava RH“.

Rješenje Ustavnog suda o spornom Spomendanu kao i izdvojeno mišljenje suca Andreja Abramovića možete pročitati u prilogu ovog teksta.

Dok god u Hrvatskoj bude zakona kojim se žrtve sa Bleiburga smatraju podnijetima „za slobodu u nezavisnost“ to će biti izvorište i napajalište hrvatskim ekstremistima. Zaboravlja se da su  austrijske vlasti, i one svjetovne i one duhovne, takve skupove na Bleiburgu zabranile ocjenjujući da se radi o najvećem fašističkom okupljanju u Europi. Nisu oni sa Bleiburga protjerani jer su širili mir i ljubav, već zato što su širili zlo i mržnju. Dok se to u Hrvatskoj ne shvati, tu sramotnu bliskost današnje Hrvatske sa NDH će biti sve teže, odvratnije i sramotnije podnositi.

Vedran Sršen

Ploče, 17. svibnja 2023.

U nastavku teksta donosimo Vam prijepis odluke Ustavnog suda RH i izdvojeno mišljenje suca Abramovića, preuzetno s web portala Ustavnog suda RH (usud.hr):

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr

Facebook
E-mail