MR. SC. EDO ZENZEROVIĆ, STRUČNJAK ZA ELEKTROTEHNIKU, HVALI DR. CILIGU, BIVŠEG POLITIČKOG PREVRTLJIVCA I SKRIVA DA JE BIO UREDNIK KOMUNISTIČKOG LISTA BORBA I USTAŠKE SPREMNOSTI!

Zagrebački desničarski portal tjedno.hr objavljuje svakojake teme, osobito provokativne i smutljive. Jedna o tih tema je regionalna politička stranka, a druga dr. Ante Ciliga, pa su urednik i glavni urednik objavili dva kobasičasta teksta stanovitog mr. sc. Eda Zenzerovića, dipl. inž. elektro. Odmah valja istaknuti da iz objavljenih tekstova tog Zenzerovića, koji se uopće ne zeza, nemaju pojma o navedenim temama. Tako autor E.Z. pod bljutavim i klevetničkim naslovom “Nekada fašizam, a danas istrijanstvo zatire hrvatstvo u Istri” (21. veljače 2021.). Ali tu je i podnaslov “Talijanske su fašističke vlasti 25 godina provodile prisilnu talijanizaciju imena i prezimena i toponima te zabranile javnu uporabu hrvatskog i slovenskog jezika. Hrvatstvo je stanovništvo unatoč mučenjima ricinusovim uljem u fašističkim zatvorima sačuvalo svoj jezik i hrvatski nacionalni identitet. Danas hrvatstvo u Istri zatire IDS šireći istrijanstvo i čine veću štetu od fašista za nacionalni identitet Hrvata.”

U dugogodišnjoj profesionalnoj novinarskoj karijeri nisam pročitao tako dugački podnaslov, ali to ostavljam nesposobnom uredništvu, koji ionako radi po svom ćefu. Veliki problem je to što piše u naslovu i podnaslovu, a to sam pripravan raskrinkati tog nadasve probisvijeta koji se upušta u ono što ne razumije i nikad neće razumjeti!

Tom Zenzeroviću, stručnjaku za elektroniku, bilo bi bolje da se drži tog posla, a piskaranje neka ostavi drugim novinarima portala tjedno.hr. Ali teksturina je objavljena i treba je staviti u normalno-povijesne okvire, što autor nije uradio. On je, uistinu, u jednom u pravu, a to je što je učinila fašistička vlast u 25 godina. No, E.Z. ne zna da je talijanizacija Hrvata i Slovenaca u Istri i Trstu (u Rijeci s otocima i Dalmaciji – op. A.Č.) počela davno prije 25 godina. Kao da autor nije nikada čuo za organizaciju Lega Nazionale (Nacionalna liga) sa sjedištem u Trstu koja postoji više od 130 godina i talijanizirala Hrvate i Slovence u Trstu i Istri, te u Rijeci i Dalmaciji!!! Bili su protivnici da se u školama govori hrvatski i slovenski, te su talijanizirali više desetine tisuća stanovnika navedenih krajeva, među kojima poznate političare, književnike, povjesničare, novinare, suce, časnike i druge.

Istrijanstvo ne zatire hrvatstvo i nije gore od fašizma!

Nacionalna liga, među ostalim, dan danas tvrdi da su jugoslavenski partizani maršala Tita bacili u fojbe tisuće i tisuće Talijana samo što su Talijani. Ističu da su protjerali iz Istre, Rijeke i Dalmacije 350.000 (sic)  Talijana. No, okrenut ću stranicu o E.Z. i dva njegova teksta koji su objavljeni na navedenom desničarskom portalu, dok jer tekst ultradesničarski! Dakle, povijesno je netočno da hrvatstvo u Istri zatire IDS i da čini veću štetu od fašista. To je nečuveni pamflet i kleveta, a to su preblage riječi (!), jer zapravo se radi o bolesnom i opasnom štivu, što je zrelo za sudsku tužbu. Iako ne želim biti odvjetnik regionalne političke stranke, ali već sam na jednom proustaškom hrvatskom portalu pročitao da je IDS fašistička stranka i taj tekst – optužnicu potpisala je također stanovita Lili Benčik, po majci Mariji Cukon s Prištine i ocu Mate Pogoreliću s otoka Paga), iz Pule! Taj dvojac L.B. (umirovljena službenica) – E.Z. iz hrvatske Istre najgori je u Istri po vrijeđanju i klevetanju, iako ima još jedan koji je poznati mrzitelj IDS-a i zaljubljenik u svog junaka dr. Antu Ciligu!! Pogotovo je Benčik poznata suradnica ultradesničarskih i proustaških portala na kojima bjesomučno izravno napada Tita i partizane. nazivajući zločincima. Bilo bi zanimljivo da javnosti kaže na kojoj se strani borio njezin otac Mate. Ne vjerujem da je bio pripadnik NOP-a jer L.B ne bi pisala povijesne falsifikate i bljuvotine.                      

Luđačke priče o Titovoj vojsci koja je pobila 15.000 stanovnika u Trstu

Ta nacionalistkinja, šovinistkinja i lažljiva autorica na portalu dragovoljac.com pod naslovom “Dopisivanje s Lili Benčik” preko bloga akademika Josipa Pečarića, rođen u Kotoru (Crna Gora), došljak u Beograd gdje je završio Elektrotehnički fakultet i naselio se u Zagreb, piše mrzovoljno. Taj politikantski par gnjusno pišu o Titu! Pečarić, po struci elektroničar i matematičar, “zaluđen” povijesnim i političkim temama, za Tita tvrdi da je deseti (10) ratni zločinac u svijetu(sic). Zar crnogorski prgavi lažovčina nije mogao ostati u Kotoru i čuvati hrvatstvo, a ne doći u Zagreb i brojati mrtve koje dao ubiti maršal Tito?(sic). Bjelosvjetski putnik i njegova dražesna suradnica Lili Benčik nevjerojatno su svoje povijesne krivotvorine prepisali iz proustaških portala, emigrantskih nadriknjižurina i drugih antikomunističkih publikacija bivših Pavelićevih, Mussolinijevih i Hitlerovih prijatelja i suradnika!!!       

Prenijet ću samo djelić iz bijesno-klevetničke i povijesne laži u “Dopisivanju Pečarića i Benčik”:”U SAMO 40 DANA KOLIKO JE BILA U TRSTU TITOVA (Titova napisana je malim slovom t) VOJSKA UMJESTO DA ČUVA LJUDSKE ŽIVOTE, JER RAT JE ZAVRŠIO, POBILA JE 15.000 STANOVNIKA, NENAORUŽANIH LJUDI, JER TALIJANSKIH FAŠISTA NIJE BILO OD RUJNA 1943. GODINE” (pod. A. Č.). Tu brojku nikad nisu izgovorili i objavili najgori neoiredentistički i neofašistički talijanski političari, povjesničari, novinari i tzv. novinari u Italiji!!! Valjda su J.P. i L.B. našli nekog LUĐAKA (pod. A.Č.) u Trstu ili okolnim mjestima koji su im govorili strijele ili je to njihova zajednička izmišljotina!?

Gotovo zaboravih na elektroničara iz Pule. Ne znam što E.Z. smeta Istrijanstvo i to njemu koji je Istrijan? Zar naši stari nisu uvijek govorili da smo Istrijani, Hrvati! Pa, koliko je hrvatskih pjesnika u Istri i izvan nje, koji su od davnina do danas u svojim pjesmama rabili riječi Istrijan ili Istrijani… Mnogo. Očito da  nezna da je njegov junak Ciliga imao pseudonim ISTRIJANAC (pod. A. Č.). Uostalom, IDS i istrijanstvo su svojevremeno blago spočitavali političari i govornici Vlado Gotovac (jedan od najuglednijih hrvatskih pjesnika) i Božidar Budiša, a poslije su postali politički suradnici. Zato E.Z. sa svojom magistarskom titulom, kao što sam već iznio, neka se drži elektrotehnike i okane ćorava posla jer u tekstu uzdiže dr. Ante Ciligu, a nijednom riječju ne kritizira i skriva povijesnu istinu što je radio u svojoj političkoj, točnije politikantskoj karijeri! U prijevodu to znači da brani ustašku suradnju.                                                                                                                       

Dipl. Inž. elektro. E. Z. pravi herojem dr. Antu Ciligu                         

Taj isti E.Z. na istom portalu opet je objavio kobasičasti tekst (očito voli istarske kobasice – moreliće) pod naslovom “Ante Ciliga i Proštinska buna su prvi antifašisti u Europi i njih treba slaviti, a ne Brezovicu” (23. srpnja 2021.) u kome ponajprije kleveće partizanski ustanak u Brezovici i ponovno skriva važne podatke koji nisu povoljni za Ciligin životopis. Nedvojbeno da je mladi Ciliga bio vođa pobune proštinskih seljaka 2021. godine. Ali zašto E.Z. kao zmija “ujeda” i ponovno skriva podatak da je spomenuti obnašao dužnost jednog od urednika komunističkog lista Borba i urednik lista Spremnost, glasila Ustaškog pokreta u Zagrebu? On to zna, ali ne želi preko navedena portala upoznati javnost u Hrvatskoj, a zasigurno se čita i u inozemstvu. Ako ne zna, neka u knjižarama i antikvarijatima kupi leksikonsku knjigu “Tko je tko u NDH” (“Minerva”, Zagreb, 1995.) na kojoj je radilo četrdeset i osam (48) povjesničara, književnika, novinara i drugih suradnika. Međutim, nije lako nagovoriti skribomane da ne lebde u oblacima…

Mladi Ciliga se školovao u Mostaru i pod nerazjašnjenim okolnostima morao je napustiti školu i otići dalje u emigraciju… Godine 1923. postao je urednik Borbe i uhićen kao član Komunističke partije i dobio višegodišnji izgon. Ipak, 1924. uspijeva završiti Filozofski fakultet u Zagrebu na temu “O socijalno-filozofskom aktivizmu Rudolfa Goldscheida. Kritika i obrana marksizma na području filozofije”. Godinu dana kasnije, točnije 1925., izabran je za člana Politbiora KPJ (u to doba Josip Broz, kojega je kasnijih godina napadao Ciliga, radio je kao radnik u brodogradilištu u primorskom mjestu Kraljevicsa – op. A.Č.). Zatim je pošao u Beč gdje je postao član Balkanske komunističke federacije. Bijaše veliki trockista i zbog toga je uhićen 1929. godine. Surađivao je za časopis Nova Evropa u kome je pisao o ruskim gulazima i terorističkim čistkama. Objavio je knjigu pripovijedaka “Štorice iz Proštine” (1944.) za koju je čak dobio nagradu Matice Hrvatske.                                                                                                                  

1921. usprotivio se fašistima – 1956. dobio mirovinu                

Dr. Ante Ciliga kao član KPJ zatvoren u ustaški koncentracijski logor Jasenovac, ali ubrzo se skompao s ustaškim i crkvenim glavešinama i pušten na slobodu. Ali ne zabadava, jer je počeo surađivati i uređivati list Spremnost, glasilo Ustaškog pokreta! Iako je kasnije pisao protiv dr. Ante Pavelića, poglavnika NDH-a, zbog suradnje u Spremnosti, njegova politička karijera oprljana je živim blatom! To samo potvrđuje da je bio čovjek za sve sisteme, ali uvijek kritičan i svadljiv, pa je zato više puta dolazio u nemilost. Tako je po završetku Drugog svjetskog rata iskoristio priliku kao državljanin Italije (i one fašističke!) i trbuhom za kruhom 1956. otputovao je u Rim. Postao je honorarni komentator državne televizije RAI u kojoj, osvećujući se Sovjetskom savezu i Jugoslaviji, oštrim rječnikom govorio je protiv Staljina i Tita. U Rimu je objavio neke knjige, a bio je nakladnik i glavni urednik ultradesničarskog časopisa. Na pragu sutrašnjice u kome je objavljivao nacionalističke i protujugoslavenske napise, a najomraženiji mu je predsjednik SFR Jugoslavije Josip Broz Tito i jugoslavenska država. Protiv Tita je pisao i govorio do smrti – 4. svibnja 1980. godine. Godine 1921. usprotivio se fašistima, a 1956. dobio mirovinu.

Članovi SKJ iz Pule u službenoj posjeti Anti Ciligu

Današnja srednja i mlađa generacija u Hrvatskoj uglavnom malo ili gotovo ništa ne zna o političkim putešestvijima dr. Ante Cilige. Premda mu objavljena knjiga “Jasenovac: ljudi pred licem smrti. Uspomene iz logora” (“Naklada Pavičić”, Zagreb, 2011.) o kojoj je prikaz objavio zagrebački Večernji list, koji je postao desničarska novina koja nije objavila da je pisac knjige bio urednik ustaške Spremnosti. No, najveće razočaranje priredila je Historija.hr, portal hrvatske historiografije u Zagrebu, koji je također sakrio o Ciliginom suradnji s ustaškim listom što je nezamislivo da osnivači i urednici tog portala skrivaju takav povijesni podatak. Ako slučajno ne znaju o tomu, onda se radi o vrlo lošim povjesničarima! Tako nešto se ne smije dogoditi u elektroničkoj publikaciji koju uređuju povjesničari s doktorskom titulom!

A sada o povijesno-političkom skandalu iz 1971. godine koji se je drugom polovicom 80-ih pretvorio u aferu… Zašto povijesno-politički skandal? Zbog toga, jer su jedan političar i jedan povjesničar 1971. godine otputovali u službenu posjetu dr. Anti Ciligi, bivšem političaru, piscu i novinaru u Rim. On je tada i kasnije važio za neprijatelja SFR Jugoslavije. To je ovom novinaru otkrio njegov prijatelj, Puljanin, koji je radio i živio u Rimu. Bila je to, kako novinari kažu, novinarska “bomba” koja samo što nije eksplodirala u ondašnjoj Jugoslaviji. Moj prijatelj koji je živio u Rimu, bez obzira što je Ciliga znao govoriti i pisati na talijanskom jeziku, angažiran je za prevoditelja. Na taj način bio sam upućen u prljavu političku rabotu Ciliginu, npr. kada je u svom stanu primao emigrante iz Kanade, Švedske, Zapadne Njemačke i drugih zemalja. Dolazili su nacionalisti iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i ustašoidni emigranti, a Ciliga je pisao protiv Pavelića i ustaštva. Ali on je stalno mijenjao zastave, naravno prema mom mišljenju. ali službeni stav jugoslavenske, pa i hrvatske vlade, bio je znatno oštriji. Međutim, najviše je zabrinjavala posjeta dvojice članova Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) i članova Saveza rezervnih vojnih starješina Hrvatske (SRVSH). Radi se o Ivi Siljanu (bio je i član SUBNOR-a u Puli – op. AČ.), političaru i direktoru, glavnom i odgovornom uredniku pulskog. Glasa Istre i dr. sc. Miroslavu BertošI, znanstvenom asistentu HAZU Rijeka – Radna jedinica u Puli. Dnevnice i putne troškove platilo je Novinsko-izdavačko poduzeće “Glas Istre” iz Pule, a zadaća je bila da dr. sc. Bertoša obavi razgovor s dr. Ciligom o temi Proštinska buna seljaka 1921. godine. Autor je imao dogovor s direktorom Siljanom da opširan tekst objavi u časopisu Istaski mozaik, koji će postati časopis/knjiga i serijal u listu Glas Istre i riječkom Novom listu.

Razgovor u Rimu u vrijeme MASPOK-a u Hrvatskoj

Potrebno je naglasiti da su Siljan i Bertoša išli Ciligi u vrijeme Hrvatskog proljeća, masovnog pokreta ili MASPOK-a, a da tome nisu obavijestile političke organizacije općine Pula. Bila je javna tajna da je dr. Ante Ciliga bio jedan od najvećih emigrantskih neprijatelja SFR Jugoslavije! U OK SKH Pula nisam pitao o “maršu” na Rim Siljana i Bertoše jer su imali negativno mišljenje o mojim objektivnim kritičkim napisima, koje su oni nazivali “širenje dezinformacija”. U gradu su se ponašali kao država u državi, no nije Pula bila jedinstveni slučaj! Međutim, u Općinskoj organizaciji Socijalističkog saveza radnog naroda, sekretarica mi je rekla da tajnik i predsjednik ne mogu me primiti, jer su zauzeti nekim “važnim” poslom. U SUBNOR-u i SRVSH-a Pula rekoše mi da o tome nemaju pojma i ako je istina da su “drugovi” Siljan i Bertoša bili u Rimu i posjetili dr. Ciligu za kojega su znali da kritizira predsjednik Tita i Jugoslaviju, rekli su da će zatražiti od OK SKH da pokrene postupak protiv obojice. Najviše su se čudili da je Siljan išao k Ciligi, jer je dobro znao tko je on, štoviše njihovo rodno mjesto i selo nalaze se u blizini. Rekli su mi, ako je to istina, to je neoprostiva greška i kako će obojicu isključiti iz SUBNOR-a i SRVSH-a, a da bi to isto morao učiniti OK SKH!!!                                                                                                                                 

Sarajevski Svijet prvi otkrio istinu o Ciligi i Bertoši

Iako se utvrdilo da je taj apolitični dvojac posjetio i surađivao s Ciligom, ništa nije poduzeto protiv njih, a vodstvo Saveza antifašističkih boraca i saveza rezervnih vojnih starješina pod pritiskom komunjara – to nisu bili pravi komunisti – vrlo teškim mukama su popustili. Nikome se ništa nije dogodilo!! Oni su, dapače, napredovali u svojoj karijeri. Međutim, političke organizacije u Mjesnoj zajednici “Mirna”, najvećoj u Puli, na sastancima su kritizirali političko vodstvo Općine Pula, ali sve je ostalo na kritikama… Siljanov i Bertošin plan je ostvaren; Miroslavu Bertoši je objavljena knjigu “Proština 1921.Antifašistički pokret seljaka jugoistočne Istre” (NIP “Glas Istre” – Biblioteka Istarski mozaik, Pula, 1971.). Uzalud sam se htio kritički osvrnuti na posjetu Siljana i Bertoše Ciligi, te Bertošinu knjigu, u OK SKH Pula su mi “zaprijetili” budem li pisao o “drugovima Siljanu i Bertoši te knjizi da ću imati velikih problema”. Nisam znao o kakvim problemima jer politička djelatnica u navedenom partijskom komitetu, koja je bila mlađa od mene, verbalno me upozorila da će oni učiniti da više mogu raditi kao novinar! Ponijela se ka općinski javni tužitelj ili sudac koji mogu pokrenuti sudski postupak, ali nisam učinio kazneno djelo. U tom u serijalu i knjizi autor Bertoša uvelike je hvalio dr. Ciligu, vođu pobune seljaka protiv talijanskih fašista. Zagrebački Večernji list, čiji sam bio stalni suradnik iz Pule, odbio mi je objaviti članak. Budući da je NIP “Vjesnik” izdavao velik broj listova ponudio sam članak urednicima još dvaju listova, ali i njihovi urednici nisu prihvatili prijedlog. Osjećao sam bezvrijedan i odbačen! Ništa novoga, jer se radilo o hrvatskoj nacionalističkoj euforiji koja je zahvatila gotovo cijelu Hrvatsku. Pojedini urednici sa mnom su telefonom razgovarali kao da su umobolni bolesnici. To su uistinu bila olovna vremena u SR.

Moralo je proći jedanaest godina od objavljivanja Bertošine knjige i deset godina od serijala u Glasu Istre i Novom listu – napokon sam dobio priliku da objavim kritički prikaz.

Većina uplašenih novinara su se bojali za egzistenciju i nisu se usudili pisati kritičke članke… Neki novinari nisu imali pojma tko je dr. Ciliga. Tek kad je ohrabreni povjesničar Bertoša u pulskom Glasu Istre i riječkom Novom listu 30. ožujka 1981. počeo objavljivanje serijal “Seljački pokret u jugoistočnoj Istri 1921”, čiji su dijelovi preuzeti iz istoimene knjige, dobio sam dobro mjesto suradnika (ne u SR Hrvatskoj!) u sarajevskom tjedniku Svijet koji se vrlo dobro prodavao na hrvatskom području, osobito u Zagrebu. Poslije deset godina konačno sam mogao staviti u kritičke okvire autora Bertošu, Glas Istre i Novi list koji su vjerovali u knjigu koja je puna falsifikata, pogotovo glede lažova dr. Ante Ciliga i nedodirljiva Ive Siljana!!!!

Aktiv novinara i OK SKH-e Pula nisu poduzeli nikakve mjere

Budući da sam u Svijetu već stekao iskustvo, objavivši ekskluzivne kritičke članke i feljtone, te jedan povijesni feljton u nastavcima, urednik je rekao da što je moguće prije pošaljem tekst. Došao je moj novinarski trenutak; objavio sam kritički politički osvrt pod naslovom “Stvarno nemoguće. Kome se uskraćuju blagosti” (7. III 1983.) u kome sam pisao o problematici izdavaštva u Puli i Rijeci. No, uglavnom sam kritizirao dr. sc. Miroslava Bertošu, koji u Glasu Istre i Novom listu (urednici u Rijeci nasjeli su Siljanu i Bertoši op. A.Č.) još 1971. godine na perfidan način pokušava rehabilitirati Antu Ciligu. Stoga se tog dana Svijet dosta rasprodao u Zagrebu, a znatno manje u Puli i Rijeci, što je strahovito naljutilo predsjednika i sekretara OK SKH-a…To više nisu bile iste komunjare iz 1971. godine, ali neprimjernije u ponašanju, još gore nego deset godina prije. Partijski djelatnik, sada muškarac koji je svojevremeno učio za svećenika, na diplomatski način me upozorio da prestanem pisati za sarajevski Svijet i što tražim da se stvori politički sukob između dviju republika. Zamislite tog politikanta koje je dugo godina kasnije postao visoki državni djelatnik u Ministarstvu  vanjskih poslova SFR Jugoslavije. Dao sam mu do znanja da me više nitko, pa ni OK SKH u Puli ne može me zastrašiti da odustanem od pisanja, a u tjedniku Svijet stajali su iza mene.

Dakle, deset godina kasnije pisao sam o tomu slučaju koji prerastao u aferu (30. ožujka 1981.), pa sam o  povjesničaru Miroslavu Bertoši koji je objavio serijal “Seljački pokret u jugoistočnoj Istri 1921” u kojem “na perfidan način pokušava rehabilitirati Antu Ciligu, nekadašnjeg revolucionara i člana KPJ, koji je u ratnim godinama surađivao sa NDH-a i drugim fašističkim snagama u inozemstvu. Ciliga, koji živi u Rimu, poslije oslobođenja objavio je u emigrantskoj štampi više članaka i djela protiv Tita, Jakova Blaževića i drugih jugoslavenskih revolucionara. Iako se to veoma dobro znalo u našim društveno-političkim strukturama, povjesničar Bertoša nastavlja svoju djelatnost koju je u vezi s tom problematikom započeo u vrijeme nacionalističke euforije u Hrvatskoj 1971. O njegovom  tekstu bilo je riječi na sastanku aktiva novinara – komunista Pule kome su prisustvovali predstavnici OK SKH-e Pula. Međutim, niti prije tog  sastanka, a ni poslije, ništa se nije poduzelo protiv autora i onih koji su mu dozvolili da objavi spomenutu seriju”. Kako dr. sc. Bertoša i Siljan nisu ni na koji način partijski kaznjeni i javno osuđeni od kukavičkih novinara u Puli – ni u snu neću spomenuti njihova imena – nastavio sam kritičke napade na dvojicu i cijeli “politički eskadron” (čitaj OK SKH-a) Pule… U Hrvatskoj nisam imao medij, pa iako u godinama, obratio sam se hrabrim urednicima Poleta, tjedniku Saveza socijalističke omladine Hrvatske u Zagrebu koji je imao odličnu prođu. Tako sam im u travnju 1986. ponudio feljton u nastavcima pod naslovom “Tito – revolucionarni publicist”, u povodu 60. godišnjice prvog publicističkog rada Josipa Broza Tita. Prvi nastavak je objavljen 23. svibnja 1986., ali neću pisati o toj temi, već one navode koje sam objavio o dr. Anti Ciligi i dr. sc. Miroslavu Bertoši.                                                 

Tito (W. Viktorow): Ciliga špijun OVRE i Gestapoa!

U Poletu (17.10.1986.)  pisao sam o “slučaja Ciliga” u kome mi je umnogome pomogao članak “PROTIV TROCKISTIČKIH ŠPIJUNA I NJIHOVIH POMAGAČA” (Agent fašističke špijunske službe u ulozi “pisca”) koji je objavio Rundschau, glasilo Kominterne (9. lipnja 1938 – u Poletu su pogriješili i tiskali godinu 1983. – op. A.Č.).), a potpisao ga je autor W. Viktorov. To je, zamislite, pseudonim Josipa Broza Tita, koji kao W. Viktorov, uglavnom se osvrće na Ciliginu publicističku aktivnost u Francuskoj te kritizira redakciju francuskog lista Populaire, koji pohvalno piše o djelu nekadašnjeg jugoslavenskog komuniste. “Ali jugoslavenski radnici poznaju vrlo dobro Ciligu i kao fašističkog agenta i provokatora, kao izrazitog neprijatelja radničke klase…” – između ostalog piše Viktorov. Tito ističe da se Ciliga “uvukao” 1919. u Komunističku partiju Jugoslavije. “S gnušanjem se sjećaju jugoslavenski radnici ovog nenadmašnog karijeriste i dvoličnjaka, tada još vješto maskiranog anti klasnog lupeža. Ciligina tvrdnja da je on, navodno, bio član Politbiroa KP Jugoslavije čista je laž”. Nadalje, Viktorov, odnosno Tito, opisuje Ciliginu karijeru, pa uz ostalo, navodi: “Godine 1926. Ciliga je, izdajući se za političkog emigranta, uspio da dođe u Sovjetski Savez i postane član Komunističke partije SS. Tamo je počeo da organizira trockističke grupe i među jugoslavenskim emigrantima sprovodio frakcijski i podrivački rad. Godine 1929. bio je isključen iz KPSS, a kasnije uhapšen zbog kontrarevolucionarne djelatnosti i veze s ilegalnim trockističkim aparatom. Tito zatim navodi da je Ciliga od talijanskog izaslanstva u Sovjetskom Savezu dobio putovnicu i posjećuje europske zemlje po nalogu OVRE (Talijanska politička tajna policija) i Gestepoa, kao sasvim obični fašistički najamnik, prljavu antisovjetsku i antikomunističku propagandu.” 

Budući da sam u ovom opširnom članku veoma malo pisao o Ivi Siljanu, koji je kao političar i direktor NIP-a “Glas Istre” u Puli najveći krivac za njegov i Bertošin politički “izlet” najveći krivac, spomenut ću da je tjednik Polet objavio vrlo kritičko pismo Rade Džodana, umirovljenika iz Pule, člana SKJ, SUBNOR-a i SRVSH. On je optužio Siljana ne samo za aferu s putovanjem u Rim, nego i za brojne druge nepodobnosti, pa je nastala velika polemika. Međutim, ni nakon toga Siljan je ostao dobar s OK SKH u Puli. To su bila doista ružna vremena u kojem su grješnici, umjesto izbacivanja iz političkih organizacija, bivali zaštićeni!

Bertoša, Rakovac i Šetić u Vijeću za Istru, zvani apartheid

Na redu je Miroslav Bertoša o kome sam ponovno objavio da u pisanijama o Anti Ciligi, vođi Proštinske bune seljaka, ni jednom rečenicom ne piše što je kasnije bio i radio…!!! Ni traga o neprijateljskoj djelatnosti Cilige. No, u dopunjenom izdanju časopisa Istarski mozaik (1972.) u fusnotama stoji da je Ciliga bio urednik časopisa Hrvatska demokratska i socijalna akcija u čijem je zaglavlju tiskan moto: “Glave dajemo Hrvatsku državu ne dajemo”. O ostalim Ciliginim prljavštinama ni riječi! Nikad ne bi ni to objavio da na njega nije izvršen politički pritisak…! Što još reći našoj javnosti o dotičnom povjesničaru dr. sc. Miroslavu Bertoši, koji je u svojoj karijeri učinio više političkih grešaka i nikad nije izbačen iz navedenih političkih organizaciji i uvijek jako dobro prolazio u životu? On nikad nije zaboravio što sam pisao o njemu i njegovoj knjizi i serijalu. pa je žudio za osvetom. U intervjuu koji je za časopis Istra s njim obavio Nevio Šetić, kasnije poznati HDZ-ovac i pomoćnik savjetnik za unutarnju politiku Kabineta predsjednika dr. Franje Tuđmana, u kome je na pitanje  o knjizi  s tematikom o seljačkoj buni u Proštini 1921., dr. Beroša se dotakao Cilige rekavši: “Zadaću sam obavio arhivno istražujući proštinske događaje, razgovarajući s nekim sudionicima, u prvom redu s Antom Ciligom…”. Zatim je dodao: “Kada sam predao rukopis (s građom u prilogu) potkraj 1971., moje zanimanje za te događaje i njihove aktere sasvim je prestalo…”. Da bi potom u  jednom trenutku neobjektivno, onako kako to čine pravi  povjesničari (i polemičari) nastavio zboriti: Mnogo kasnije, osamdesetih godina, gotovo nedavno, neki su sumnjivi mračnjaci digli pravi karneval protiv mojih navedenih tvrdnji i namjera, služeći se lažima i izvrtanjem činjenica. Radi se, vjerojatno, o sitnim marionetama čije postupke – kao što to uvijek biva – režira i vuče koncima, meni nepoznatim, no po svojoj prilici, neki okultni Burrattino-Barratinaio! Takav malograđanski charivari nije bio potreban ni ovoj sredini ni historiografiji…”.

Očito da Miroslav Bertoša nije imao morala (i samo malo hrabrosti) da spomene moje ime i prezime te urednike sarajevskog Svijeta. Osim toga, nema pravih informacija i zločesto se “igra” riječima velike kukavice! Vjerojatno ga je tomu učio deda, inače pravoslavni pop, otac njegove majke u Beogradu u kome je 1938. godine rođen Miroslav Bertoša. Kad smo jednom prilikom imali sudski postupak – tužio sam ga sudu zbog uvrede i klevete u intervju koji je dao Eliju Velanu, novinaru Glasa Istre. U prvom sudskom postupku Bertoša je izašao kao pobjednik zbog toga što ga je zastupao odvjetnik (advokat), bivši državni odvjetnik RH u Zagrebu, ali kao je on otišao u mirovinu, iskoristio sam zakonsku mogućnost, zatraživši reviziju sudsko postupka. Kako više nije imao HDZ-ovog bivšeg državnog odvjetnika, ali uzeo je bivše predsjednika Županijskog suda u Puli, ali on nije uspio obraniti i dakako izgubio je sudski spor. On je javni gubitnik u “aferi Ciliga i Bertoša”, ali izvukao se zahvaljujući pulskim komunjarama i prijateljem iz povjesničarskih krugova.

Ali njegova politička rabota očituje se u činjenica da je dr. Franjo Tuđman bijesan na IDS-ovu politiku, 20. travnja 1994. donio odluku o osnivanju Vijeća za Istru. Tako nešto nije donio ni u jednoj hrvatskoj županiji, pa su građani glasno govorili da je hrvatski predsjednik u Istri stvorio neku vrstu aparthejda, kao što u SAD stvorila prema crnačkom stanovništvu, a neke države prema europskom narodu. Predsjednik Tuđman, govorili su stanovnici Istre, prema nama stvara diskriminaciju. Oni najljutiji su govorili da on nije više njihov predsjednik! Otada je prošlo više od dvadeset osam godina i to Vijeće je doživjelo politički i čovječni krah!! Da posjetim srednju i mladu generaciju o tom morbidnom Vijeću za Istru, čiji je predsjednik bio nadbiskup u miru msgr. Josip Pavlišić, podpredsjednici dr. Miroslav Bertoša (dobro upamtite to ime i prezime! – op. A.Č.) i književnik Milan Rakovac (bivši mornarički oficir/časnik JNA), a tajnik prof. Nevio Šetić te dvanaest članova Vijeća. U odluci koju je potpisao predsjednik dr. Tuđman, stajalo je da “zadaća je vijeća kao savjetodavno tijelo razmatra kulturnu i gospodarsku problematiku i druga”. Druga je, zna se, politička problematika.

Postavljam pitanje dvojici potpredsjednika Bertoši i Rakovcu te tajniku Šetiću: što vam je trebala ta sramotna funkcija? I isto tako važno pitanje; zbog čega u Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža niste dali natuknice da ste obnašali visoke dužnosti u tom Vijeću, a npr. za Bertošu piše da je bio generalni konzul RH u Trstu. To se zove falsifikat iza kojega se skrivaju sramna trojka!

Dvoličan Petar Strčić brani kolegu Miroslava Bertošu

Ciligu su raskrinkali povjesničari dr. Vjekoslav Bratulić, koji je pisao o knjizi M. Iveković, Hrvatska lijeva inteligencija 1918.-1945., a dr. Petar Strčić u časopisima Istra i Historija. Međutim, taj isti Strčić je povijesni prevrtljivac i ponaša se, narod kaže, kako bura puše. Taj bodul je dugo godina živio u Rijeci, a jedno vrijeme u Zagrebu, gdje je obnašao dužnost ravnatelja Arhiva Hrvatske – nakon dužeg razdoblja postao je akademik što nikako nije zaslužio – i odlučio krenuti u zakašnjelu obranu kolege i prijatelja dr. sc. Miroslava Bertoša. I to od mene, kojega je kritizirao u znanstvenom radu “Prilozi za biografiju Ante Cilige” u časopisu ČSP (3), 15-49, Zagreb, 1988. Riječ je o poznatom povijesnom časopisu s malom nakladom. Otkud tom povjesničaru i arhivaru hrabrost da na čak trideset i pet (35) stranica u tom povijesnom časopisu mene kritizira u manjem dijelu teksta, a u većem broja stranica objavio je toliko objektivnih negativnosti o čovjeku, političaru i piscu dr. Anti Coligi da dr.sc. Bertoša vjerojatno nije došao k sebi. Tako da Strčićeva “obrana” postala je velika kritika. Strčić je, stoga, dvolična osoba i povjesničar, koji prijatelja i kolegu Bertošu brani i istodobno žestoko napada Ciligu!! To je takva kontradikcija da na kraju je ispalo da P.S. ustvari nasamario M.B. To nije za vjerovati, ali o Ciliginom mešetarenju i druženju sa ultradesničarskim emigrantima i ustašama zainteresirani čitatelji mogu potražiti povijesni časopis koji sam naveo u ovom radu ili pročitati internetskim stranicama. Petar Strčić će sigurno ostati zabilježen u povijesti Hrvatske kao kvalitetan povjesničar i arhivar, jer je doista objavio više kvalitetnih radova i knjiga, čak i o Istri, ali po mom sudu o njemu kao akademiku neće ostati više od “a”!! Titulu akademika dobio je po “političkoj liniji”!

Desničari objavljuju serijal iz knjige neprijatelja dr. Cilige

Za sve žive i mrtve o kojima sam pisao negativno, i za one koje nisam spominjao iz brutalnih hrvatskih proustaških elektroničkih publikacija, ostavljam im povijesnu poruku D. Eisenhowera, generala i američkog predsjednika:” TITO JE NAJVEĆI HEROJ DRUGOG SVJETSKOG RATA” (pod. A.Č.). A settebandiere (prevrtljivac) dr. A.C. do smrti je pisao gluposti, kao npr. da je predsjednik SFR Jugoslavije Josip Broz Tito nije Hrvat iz Kumrovca, već Austrijanac iz Austrije. Otkako je živio u Rimu od 1956., nije dolazio u Jugoslaviju jer se bojao da će ga osuditi na zatvorsku kaznu. Tek uspostavom neovisne i samostalne RH preko svojih prijatelja iz HDZ-a koji su se vratili iz emigracije, došao je u Zagreb gdje je živio do smrti – 21. listopada 1992. u 94 godini. Nije mi poznato je li u tom kratkom razdoblju posjetio rodno selo Šegotiće, ali to vjerojatno znaju piskarala i skribomani E.Z. i L.B., a možda zna Miroslav Bertoša koji je u međuvremenu postao sveučilišni profesor i umirovljenik. Za grad Pulu, Istru i Hrvatsku posebno je razočaravajuće i sramotno da je u Puli osnovana Udruga “Dr. Ante Ciliga”, čiji je predsjednik bivši HSP-ovac i HDZ-ovac Ninoslav Mogorović, nepopravljivi ultradesničar i ljubimac djela Ante Cilige. U prljavi politikantski posao vezano za dr. Ante Ciligu umiješao se desničarski tjednik Istarski glas u Labinu koji je 1999. godine objavio feljton u više od pedeset nastavaka, točnije odlomke iz Ciligine knjige “Sam kroz Europu u ratu (1939.1945.) koji su mu učinili veliku propagandu propalom političara.

Armando Černjul