Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

ZAGORJE SLIJEDI TEKOVINE ANTIFAŠIZMA

Polaganje vijenaca na Špiranec brijegu

Podno spomenika palim borcima i civilnim žrtvama Narodnooslobodilačkog rata na Špiranec brijegu i u Vatrogasnom domu u Bedekovčini upriličeno svečano obilježavanje 80. obljetnice formiranja 1. čete i 1. Zagorskog partizanskog odreda. U Narodnooslobodilačkom, ali i u Domovinskom ratu, zagorski je narod dao veliki obol  –  rečeno je na skupu kojeg su organizirali SABA RH i antifašisti Krapinsko-zagorske županije i općina

    Kada je riječ o razvoju partizanskog pokreta u Zagorju, podsjećamo na proslavu 8. obljetnice Zagorske brigade kada ih je posjetio JOSIP BROZ TITO (1952. godine). Tito je na narodnom zboru u Krapini, uz ostalo, kazao: „U velikom oslobodilačkom ratu, zagorski narod je zauzeo ono mjesto koje mu pripada u redovima boraca naše oslobodilačke borbe. Ja zbog toga zahvaljujem narodu Zagorja jer mi je omogućio da se ne stidim kraja gdje sam se i sam rodio“.

     „Neki vele da smo mi Zagorci kasnili u antifašističkoj  borbi, ali ne samo da nismo kasnili, nego smo je vodili i to u obliku vođe antifašističkog pokreta, velikog i neponovljivog Josipa Broza Tita. Mi jako dobro znamo procijeniti kaj je pravica i kad trebamo stati na koju stranu, a ovdje za normalne ljude nije bilo puno izbora. Izbor je bio slobodan svijet ili služenje mraku, patnji i ubojstvima. Ovi ljudi kojima  smo se poklonili na Špiranec brijegu su izabrali pravu stranu. Naša je obaveza danas da ih se sjetimo, da im iskažemo svoje poštovanje, da i danas radimo za vrijednosti za koje su se i oni borili prije 80 godina“, rekao je, među inim ŽELJKO KOLAR, krapinsko-zagorski župan na svečanom obilježavanju 80. obljetnice formiranja 1. čete i 1. Zagorskog partizanskog odreda. Podno spomenika palim borcima i civilnim žrtvama Narodnooslobodilačkog rata na Špiranec brijegu položeni su vijenci a u Vatrogasnom domu u Bedekovčini upriličen je i svojevrstan „sat povijesti“. Govornici su istakli veliki doprinos partizanskih boraca ovog kraja ne samo u Zagorju, već i diljem Hrvatske i Jugoslavije tijekom Narodnooslobodilačke borbe. Jednako tako, njihovi nasljednici  –  branitelji u  Domovinskom ratu dali su obol za slobodu Hrvatske (11 i pol tisuća Zagoraca sudjelovalo je u Domovinskom ratu).

      FRANJO HABULIN, predsjednik SABA RH naglasio je  kao je naša dužnost i obaveza da spriječimo da mrak povijesnog revizionizma prekrije istinu o borbi partizana za slobodu. „Moramo znati koji su naši korijeni i kakva bi trebala biti naša budućnost. Nažalost, danas  su sve agresivniji oni koji odbacuju jedine moguće odgovore na ta pitanja i uporno nas vuku u prošlost. Lažu, falsificiraju, truju lažima mlade i neupućene te tako doslovno dovode u pitanje budućnost Hrvatske. Uvjeren sam da u Hrvatskoj, osim pojedinaca, postoje i organizirane snage koje su se spremne oduprijeti valu povijesnog revizionizma i rehabilitacije ustaštva te demontiranja NOR-a i svega vezanog uz poslijeratnu izgradnju Hrvatske. Naš je zadatak spriječiti da ustaška desnica otme Hrvatsku i da je pretvori u kopiju države koja je u ratu neslavno propala za sva vremena, zajedno s propašću nacista čiji je prirepak bila“, zaključio je Habulin. DARKO BAN, načelnik Općine Bedekovčina, upozorio je: „Trebamo čuvati spomenike kao kulturno dobro, ali trebamo raditi i na ukupnoj zaštiti i afirmaciji temeljnih vrijednosti antifašizma, kao zalog civilizacijske budućnosti i demokratskog  europskog opredjeljenja“. Bivši predsjednik Hrvatske STJEPAN MESIĆ naglasio je da živimo u vremenu kada se pokušava prekrojiti povijest i kad se laže uz podršku vlasti, kao u slučaju Jasenovca za koji neki tvrde da je ostao logor i nakon svibnja 1945. „Hrvatska vlast uporno plaća falsifikatore kojima je za cilj umanjiti ustaške zločine“, rekao je i osudio aktualnu Vladu, prije svega premijera ANDREJA PLENKOVIĆA, tražeći od njega da konačno zabrani ustaški pozdrav „Za dom spremni“, umjesto da se izgovara tvrdnjom da je  udruga HOS-a to registrirala kao svoj pozdrav.

    Kad  se govori o razvitku partizanskog pokreta u Hrvatskom zagorju, valja podsjetiti, kako su još 1926. godine, na području Bedekovčine, Luga i Poznanovca djelovale partijske ćelije, a komunisti su imali veliki utjecaj na zamah proturežimskog pokreta. Premda se narod u okviru HSS-a puna dva desetljeća borio za nacionalnu slobodu, proglašenje tzv. NDH primio je sasvim hladno, s nevjericom i sumnjom da je to istinsko oslobođenje. Bilo je jasno da su ustaše došle na vlast uz potporu njemačkih  talijanskih okupatora te da te snage nikome ne mogu donijeti slobodu, naprotiv  –  samo fašističko ropstvo. Antifašističko raspoloženje naroda u Hrvatskom zagorju bilo je masovno, unatoč jakoj aktivnosti svekolikih fašističkih organizacija i njihovih ideoloških predstavnika.  To potvrđuje i činjenica da je u Zagorju uskoro došlo do pojave partizanskih grupa i osnivanja Narodnooslobodilačkih odbora kao  organa buduće narodne vlasti. Tako, u kolovozu 1941., ustaše u Poznanovcu i Lugu Poznanovcu poduzimaju akcije progona i hapšenja komunista i simpatizera Partije, ilegalaca i svih onih koji se nisu htjeli odazvati pozivu Pavelićeve vojske. Istaknute komuniste MARIJU HABULIN i JOSIPA  NOVOSELA strijeljali su, uhićeni su i FRANJO HABULIN i JOŽE MRKOCI iz Poznanovca, a u to vrijeme IVAN JADAN MIKA, agilan komunist već je bio priveden u zatvoru Okružnog suda u Varaždinu.

    Sve veći ustaški teror nad narodom, izazvao je revolt članova KPH i njihovih simpatizera s područja Poznanovca, te  su njih 17 s oružjem u ruci otišli u šumu. Nisu dobili vezu koju su očekivali, ubrzo su se povukli natrag u naselje ali su i nadalje djelovali ilegalno čekajući pogodnu priliku za odlazak u partizanske jedinice. Koncem veljače 1942. plenum Okružnog komiteta KPH  Krapine donio je odluku o formiranju partizanskih jedinica u Hrvatskom zagorju, a posebno jedinica na području Bedekovčine, Luga i Poznanovca. Dvojbi više nije bilo. Odmah se krenulo u akciju. Na Špiranec brijegu, 12. ožujka održan je sastanak komunista i drugih antifašista i formiranje 1. partizanske čete Hrvatskog zagorja. Za rukovoditelje su postavljeni: JOSIP ŠPIRANEC  PINTAR iz Bedekovčine, za komandira, njegov zamjenik MILAN VUDAČEK iz Luga Poznanovca, za komesara IVAN JADAN MIKA iz  Bedekovčine a njegov zamjenik VALENT JAKUŠ Mejane iz Luga Poznanovca. Komandiri vodova bili su MARKO MRKOCI BERTAĐ iz Poznanovca i JURAJ GLUMPAK SPACMAN iz Bedekovčine. Četa je brojala 36 boraca naoružanih puškama, pokojim pištoljem i nešto bombi te s vrlo malo streljiva. Istovremeno, s formiranjem čete radilo se i na osnutku partizanskih jedinca u Donjem zagorju.  Za kratko vrijeme formirane su još tri čete koje su zajedno sa 1. četom tvorile 1. Zagorski partizanski odred. Odred  se trebao formirati na Špiranec brijegu 6. svibnja 1942.  –  brojao je 147  boraca i nakon oružane akcije krenuti na Strahinjicu. Za komandanta je određen JOSIP ŠPIRANEC a za komesara BLAŽ VALIN.  Međutim, događaji koji su uslijedili omeli su taj plan te do formalnog osnutka odreda nije došlo. Naime, zbog snažne ustaške ofenzive u Zagorju, čete su u borbama na putu prema zbornom mjestu pretrpjele velike gubitke. Bilo je grešaka u organizaciji  a isto tako i prokazivanja. Na Strahinjšicu stigli su samo dijelovi partizanskih četa  –  tako neorganizirani nisu mogli opstati.

      Razvoj narodnooslobodilačkog pokreta i oružane borbe u Hrvatskom zagorju odvijao se je i poslije razbijanja 1. Zagorskog partizanskog odreda i kratkog zastoja. Svestrane analize i ocjene slabosti i  pogrešaka ali  i pozitivna iskustva omogućili su donošenje odluka o neposrednim i daljnjim zadacima, o načinu rada i djelovanja svih organiziranih antifašističkih snaga Hrvatskog zagorja. Odred je zbog protuudara neprijateljskih snaga ubrzo razbijen (osim 4. voda, koji se uspio izvući na Žumberak). Taj je vod ubrzo narastao u četu, prebacio se u Zagorje, kasnije je formiran bataljun koji je ušao u sastav Kalničkog  odreda  i nastavio borbena djelovanja. U proljeće 1943., narod Zagorja se sve više uključuje u oslobodilački pokret, pa je i odlazak dobrovoljaca u partizane pojačan. Na Kalniku je u prvoj polovini svibnja formirana Zagorska udarna četa, a od nje 27. srpnja udarni bataljun „Matija Gubec“. Od posebnog značaja za jačanje NOB u Zagorju je bio dolazak 12. slavonske divizije, koja je u srpnju izvršila više uspješnih napada na neprijatelja među kojima se ističe prepad na Kazneni zavod u Lepoglavi.

   Ti uspjesi doprinijeli su povećanom prilivu boraca u Narodnooslobodilačku vojsku: u svibnju u Zagorju djeluje već 56 udarnih grupa, obrazuju se novi seoski i općinski NOO, a 30. kolovoza obrazovan je i Privremeni okružni NOO Krapina; povećan je broj skojevskih organizacija i odbora AFŽ. Nakon osnivanja  2. zagorskog NOP odreda, priliv boraca bio je još masovniji. Borci s područja Zagorja ušli su u sastav brigade „Braća Radić“, Zagrebačkog NOP odreda i Zagorskog NOP odreda, da bi početkom svibnja 1944. bila formirana i Prva zagorska udarna brigada. No, Zagorci su se borili i u drugim partizanskim jedinicama širom Hrvatske i Jugoslavije. U završnim operacijama jedinice 1. i 2. Armije i 10. korpusa zagrebačkog (u čijem su sastavu bili i zagorski partizani) oslobodili su Hrvatsko zagorje početkom svibnja 1945. godine. 

Bojan Mirosavljev

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave