Komemorativni skup u povodu 80. obljetnice pokolja nedužnih civila upriličen ispred Spomen-kosturnice na kojoj su ispisana sva imena stradalih koje su ubile ustaše na pravoslavni Badnjak i Božić 1942. godine za odmazdu zbog neuspjeha zimske ofenzive na Kordun.
Sve veće nezadovoljstvo njemačkih i talijanskih fašista ustašama je bio glavni motiv za organiziranje prve velike ofenzive na partizane u NDH, usmjerene na najsjeverniji dio Korduna kao najisturenije područje partizanskih formacija u planinskom dijelu središnje Hrvatske. Pavelić je, vjerojatno znajući za njemačke ponude Mačeku htio Nijemcima i Talijanima demonstrirati značenje ustaštva i pokazati kako uspješno uništava snage otpora, pa je u ofenzivu uključio svoje najbolje ljude i najelitnije postrojbe (ukupno oko četiri tisuće ustaša, domobrana i žandara). Tom ofenzivom ustaše su željele uništiti značajne partizanske snage upravo u kotaru Vrginmost i Petrovoj gori, koje su prijetile da prošire požar narodnog ustanka u hrvatske krajeve preko Kupe prema Zagrebu i Žumberku. Bila je to najznačajnija ustaška akcija koncem 1941. godine.
Na čelu Pavelićevih postrojbi bili su prokušani ustaše ANTE MIŠKOV, MAKS LUBURIĆ, JOCO RUKAVINA i DIDO KVATERNIK. Ustaški aranžman bio je: najprije dolazi Paveliću iz područja Lasinje delegacija od 12 ustaša s molbom da „zaštiti“ hrvatsko pučanstvo u tom kraju. On im obećava da će njihov kraj „očistiti“ od odmetnika. Ofenziva je počela u noći 20./21. prosinca 1941., iz pravca Lasinje i Bučice. Najprije je opkoljeno srpsko selo Prkos, koje je do temelja spaljeno i uništeno. Samo u tom selu ubijeno je 478 mještana. U nastavku ustaškog pohoda od Dugog Sela do Bovića uhvaćeno je i ubijeno još oko tisuću ljudi. Interesantna je režija tog pothvata. Prvih dana ofenzive na Kordun, Pavelić se nalazi u Firenci, gdje ga prima njegovo kraljevsko visočanstvo AIMONE di SAVOJA-AOSTA, vojvoda od Spoleta, nesuđeni kralj NDH. Na povratku, 24. prosinca, Pavelić čestita Božić ustašama i domobranima „koji u ovom času brane domovinu“, a 28. prosinca čestita „braći muslimanima koji slave prvi kuban bajram u slobodnoj domovini“. Ustaški dnevnik „Hrvatski narod“ od 1. siječnja 1942., objavljuje Hitlerov novogodišnji govor. O ustaškoj ofenzivi na Kordunu za javnost se ništa ne objavljuje. Tek 3. siječnja 1942. godine, „Hrvatski narod“ na prvoj stranici pod udarnim naslovom objavljuje saopćenje ustaške novinske agencije „Croatije“: „Poglavnik na Kordunu“! Objavljena je velika Pavelićeva fotografija kako, okružen ustašama, dalekozorom promatra „operacije“.
Premoćnim ustaškim snagama suprotstavila se 4. kordunaški bataljun s oko 750 boraca s komandantom NIKOLOM VIDOVIĆEM na čelu i komesarom MILIĆEM DEJANOVIĆEM. Borci 4. kordunaškog bataljuna, nakon zauzeća željezničke postaje Utinja, saznali su za napade na Prkos i Dugo Selo i „usiljenim“ maršem više od 30 kilometara prišli Dugom Selu, Stipanu, Šljivovcu i Krinu da bi zaštitili narod koji je bježao. U tome su uspjeli i na rječici Trepči deset dana sprečavali ustašama da prijeđu rječicu i odu u „Krinšku republiku“. To je omogućilo da se narod tog dijela Vrginmosta prebaci na Petrovu goru. Veliku pomoć 4. bataljunu bilo je zauzimanje i razoružanje utvrde u školi u Vojišnici od jedinica 1. kordunaškog bataljuna 24. prosinca. Taj bataljun je, također, razoružao domobranski transport za željezničku postaju Vojnić, zatim je razbio domobranski vod, a 23. prosinca zarobio domobransko pojačanje iz Vojnića u blokiranoj zgradi u Vojišnici. Pri tome su i dalje bila blokirana preostala neprijateljska uporišta na Kordunu od Vojnića i Krnjaka do Veljuna i Perjasice.
Pavelićevim dolaskom na Kordun na Staru godinu premoćne ustaške snage uz podršku artiljerije i tenkova, konačno su prešle rječicu Trepča i potisnule partizane sve do željezničke pruge Utinja-Vojnić-Topusko. Veliki snijeg, hladnoća i neočekivan otpor partizana spriječili su Pavelićeve namjere da nastavi ofenzivu i na Petrovu goru. Ustaše se postupno povlače s tog terena, a prvi je povučen Pavelićev tjelesni zdrug bojnika Ante Miškova (njega su saveznici odmah poslije rata izručili našim vlastima, a pravomoćnom sudskom presudom osuđen je na smrtnu kaznu koja je izvršena). Zbog neuspjeha zimske ofenzive na Kordun, uslijedila je ustaška odmazda. Ustaše su nastavile pohod na pravoslavni Badnjak i Božić 1942. godine. Prema dokumentaciji Povijesnog arhiva, vojska NDH pogubila je 225 stanovnika Gornje Trebinje i ostalih mjesta općine Skakavac, koje su ustaše na prevaru uhvatile, rekavši im da uzmu svu pokretnu imovinu jer će ih vlakovima preseliti u Srbiju. Među stradalima je bilo 154 Srba, 70 Roma i jedan Rus, pravoslavni svećenik, te 75 djece do 15 godina starosti.
Tim povodom na brdu iznad Gornje Trebinje (kod pravoslavne crkve), upriličen je i ove godine komemorativni skup u znak sjećanja na stradalnike koje su ustaše ubile 6. i 7. siječnja 1942. u šumi Domaći Lug i Lipjansko Mlađe. Položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Žrtve su bile sahranjene u četiri masovne grobnice, a prije nekoliko godina njihovi ostaci ekshumirani i položeni u zajedničku grobnicu na brdu iznad Gornje Trebinje. Podignut je spomenik i uklesana su imena masakriranih. Izgradnju Spomen-obilježja zajednički su financirali Grad Karlovac i Srpsko narodno vijeće, dok je ostatak novca prikupljen donacijama poklonika antifašizma – najviše iz Karlovačke i Zagrebačke županije.
O samoj akciji i stradanju nevinih civila kao i o položaju antifašizma, antifašista u Hrvatskoj te o reviziji povijesti i neoustaštvu kazivano je na komemorativnom skupu. „Za nas nema dvojbe da su žrtve sahranjene na ovom mjestu, kao i žrtve brojnih koncentracionih logora na području NDH, Srbi, Židovi, Romi, Hrvati antifašisti, bili nevini, a da su njihovi krvnici, ustaše, bili zločinci. Baš kao što nema ni malo sumnje oko toga kakva je bila ustaška, naglašavam ovo: ustaška, a ne hrvatska država u vrijeme Drugog svjetskog rata. Bila je zločinačka tvorevina. I time je sve rečeno. I to je povijesna istina“, istaknuo je FRANJO HABULIN, predsjednik SABA RH. „Jedan od načina borbe protiv veličanja ustaštva je istina za čije iznošenje se zalažu antifašisti. Na žalost, uporni su i tvorci neistina koji sebe nazivaju povjesničarima krivotvoreći povijesne činjenice, negirajući zločine uz svesrdnu pomoć nekih propovjednika s oltara. Umanjuje se i negira uloga pokretača i nositelja borbe protiv fašizma. Praksa i ponašanje vlasti prema antifašizmu u suprotnosti je s Ustavom RH, međunarodnim standardima i konvencijama, a karakteriziraju ga i brojna lažna obećanja“, kazao je MIROSLAV DELIĆ, predsjednik Saveza udruga antifašista Karlovačke županije.
Komemorativnom skupu nazočili su, među inim VELJKO KAJTAZI, saborski zastupnik, DEJAN MIHAJLOVIĆ karlovački dožupan, RADE KOSANOVIĆ, koordinator u SNV-u, SUZANA KRČMAR, čelnica Zajednice Roma „Kali sara“, delegacija Hrvatsko-ruskog prijateljstva i poklonici antifašizma iz Karlovačke i Zagrebačke županije i Grada Zagreba. Položeni su vijenci na grob DUŠANA KRIVOKUĆE, preminulog koncem 2020. godine od korone koji je kao dječak bio svjedok ovog zločina.
Bojan Mirosavljev
