Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

ZA NJIH JE BOŽIĆ BIO SMRT

Komemorativni skup u povodu 80. obljetnice pokolja nedužnih civila upriličen ispred Spomen-kosturnice na kojoj su ispisana sva imena stradalih koje su ubile ustaše na pravoslavni Badnjak i Božić 1942. godine za odmazdu zbog neuspjeha zimske ofenzive na Kordun.

     Sve veće nezadovoljstvo njemačkih i talijanskih fašista ustašama je bio glavni motiv za organiziranje prve velike ofenzive na partizane u NDH, usmjerene na najsjeverniji dio Korduna kao najisturenije područje partizanskih formacija u planinskom dijelu središnje Hrvatske. Pavelić je, vjerojatno znajući za njemačke ponude Mačeku htio Nijemcima i Talijanima demonstrirati značenje ustaštva i pokazati kako uspješno uništava snage otpora, pa je u ofenzivu uključio svoje najbolje ljude i najelitnije postrojbe (ukupno oko četiri tisuće ustaša, domobrana i žandara). Tom ofenzivom ustaše su željele uništiti značajne partizanske snage upravo u kotaru Vrginmost i Petrovoj gori, koje su prijetile da prošire požar narodnog ustanka u hrvatske krajeve preko Kupe prema Zagrebu i Žumberku. Bila je to najznačajnija ustaška akcija koncem 1941. godine.

      Na čelu Pavelićevih postrojbi bili su prokušani ustaše ANTE MIŠKOV, MAKS LUBURIĆ, JOCO RUKAVINA i DIDO KVATERNIK. Ustaški aranžman bio je: najprije dolazi Paveliću iz područja Lasinje delegacija od 12 ustaša s molbom da „zaštiti“ hrvatsko pučanstvo u tom kraju. On im obećava da će njihov kraj „očistiti“ od odmetnika. Ofenziva je počela u noći 20./21.  prosinca 1941., iz pravca Lasinje i Bučice. Najprije je opkoljeno srpsko selo Prkos, koje je do temelja spaljeno i uništeno. Samo u tom selu ubijeno je 478 mještana. U nastavku ustaškog pohoda od Dugog Sela do Bovića uhvaćeno je i ubijeno još oko tisuću ljudi.  Interesantna je režija tog pothvata. Prvih dana ofenzive na Kordun, Pavelić se nalazi u Firenci, gdje ga prima njegovo kraljevsko visočanstvo AIMONE di SAVOJA-AOSTA, vojvoda od Spoleta, nesuđeni kralj NDH. Na povratku, 24. prosinca, Pavelić čestita Božić ustašama i domobranima „koji u ovom času brane domovinu“, a 28. prosinca čestita  „braći muslimanima koji slave prvi kuban bajram u slobodnoj domovini“. Ustaški dnevnik „Hrvatski narod“ od 1. siječnja 1942., objavljuje Hitlerov novogodišnji govor. O ustaškoj ofenzivi na Kordunu za javnost se ništa ne objavljuje. Tek 3. siječnja 1942. godine, „Hrvatski narod“ na prvoj stranici pod udarnim naslovom objavljuje saopćenje ustaške novinske agencije „Croatije“: „Poglavnik na Kordunu“! Objavljena je velika Pavelićeva fotografija kako, okružen ustašama, dalekozorom promatra „operacije“.

     Premoćnim ustaškim snagama suprotstavila se 4. kordunaški bataljun s oko 750 boraca s komandantom NIKOLOM VIDOVIĆEM na čelu i komesarom MILIĆEM DEJANOVIĆEM. Borci 4. kordunaškog bataljuna, nakon zauzeća željezničke postaje Utinja, saznali su za napade na Prkos i Dugo Selo i „usiljenim“ maršem više od 30 kilometara prišli Dugom Selu, Stipanu, Šljivovcu i Krinu da bi zaštitili narod koji je bježao. U tome su uspjeli i na rječici Trepči deset dana sprečavali ustašama da prijeđu rječicu i odu u „Krinšku republiku“. To je omogućilo da se narod tog dijela Vrginmosta prebaci na Petrovu goru. Veliku pomoć 4. bataljunu bilo je zauzimanje i razoružanje utvrde u školi u Vojišnici od jedinica 1. kordunaškog bataljuna 24. prosinca. Taj bataljun je, također, razoružao domobranski transport za željezničku postaju Vojnić, zatim je razbio domobranski vod, a 23. prosinca zarobio domobransko pojačanje iz Vojnića  u blokiranoj zgradi u Vojišnici. Pri tome su i dalje bila blokirana preostala neprijateljska uporišta na Kordunu od Vojnića i Krnjaka do Veljuna i Perjasice.

    Pavelićevim dolaskom na Kordun na Staru godinu premoćne ustaške snage uz podršku artiljerije i tenkova, konačno su prešle rječicu Trepča i potisnule partizane sve do željezničke pruge Utinja-Vojnić-Topusko. Veliki snijeg,  hladnoća i neočekivan otpor partizana spriječili su Pavelićeve namjere da nastavi ofenzivu i na Petrovu goru. Ustaše se postupno povlače s tog terena, a prvi je povučen Pavelićev tjelesni zdrug bojnika Ante Miškova (njega su saveznici odmah poslije rata izručili našim vlastima, a pravomoćnom sudskom presudom osuđen je na smrtnu kaznu koja je izvršena). Zbog neuspjeha zimske ofenzive na Kordun, uslijedila je ustaška odmazda. Ustaše su nastavile pohod na pravoslavni Badnjak i Božić 1942. godine. Prema dokumentaciji Povijesnog arhiva, vojska NDH pogubila je 225 stanovnika Gornje Trebinje i ostalih mjesta općine Skakavac, koje su ustaše na prevaru uhvatile, rekavši im da uzmu svu pokretnu imovinu jer će ih vlakovima preseliti u Srbiju. Među stradalima je bilo 154 Srba, 70  Roma i jedan Rus, pravoslavni svećenik, te 75 djece do 15 godina  starosti.

     Tim povodom na brdu iznad Gornje Trebinje (kod pravoslavne crkve), upriličen je i ove godine komemorativni skup u znak sjećanja na stradalnike koje su ustaše ubile 6. i 7. siječnja 1942.  u šumi Domaći Lug i Lipjansko Mlađe. Položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Žrtve su bile sahranjene u četiri masovne grobnice, a prije nekoliko godina njihovi ostaci ekshumirani i položeni u zajedničku grobnicu na brdu iznad Gornje Trebinje. Podignut je spomenik i uklesana su imena masakriranih. Izgradnju Spomen-obilježja zajednički su financirali Grad Karlovac i Srpsko narodno vijeće, dok je ostatak novca prikupljen donacijama poklonika antifašizma  – najviše iz Karlovačke i Zagrebačke županije.

     O samoj akciji i stradanju nevinih civila kao i o položaju antifašizma, antifašista u Hrvatskoj te o reviziji povijesti i neoustaštvu kazivano je na komemorativnom skupu. „Za nas nema dvojbe da su žrtve sahranjene na ovom mjestu, kao i žrtve brojnih koncentracionih logora na području NDH, Srbi, Židovi, Romi, Hrvati antifašisti, bili nevini, a da su njihovi krvnici, ustaše, bili zločinci. Baš kao  što nema ni malo sumnje oko toga kakva je bila ustaška, naglašavam ovo: ustaška, a ne hrvatska država u vrijeme Drugog svjetskog rata. Bila je zločinačka tvorevina. I time je sve rečeno. I to je povijesna istina“, istaknuo je FRANJO HABULIN, predsjednik SABA RH. „Jedan od načina borbe protiv veličanja ustaštva je istina za čije iznošenje se zalažu antifašisti. Na žalost, uporni su i tvorci neistina koji sebe nazivaju povjesničarima krivotvoreći povijesne činjenice, negirajući zločine uz svesrdnu pomoć nekih propovjednika s oltara. Umanjuje se i negira uloga pokretača i nositelja borbe protiv fašizma. Praksa i ponašanje vlasti prema antifašizmu u suprotnosti je s Ustavom RH, međunarodnim standardima i konvencijama, a karakteriziraju ga i brojna lažna obećanja“, kazao je  MIROSLAV DELIĆ, predsjednik Saveza udruga antifašista Karlovačke županije.

     Komemorativnom skupu nazočili su, među inim VELJKO KAJTAZI,  saborski zastupnik, DEJAN MIHAJLOVIĆ karlovački dožupan, RADE KOSANOVIĆ, koordinator u SNV-u, SUZANA KRČMAR, čelnica Zajednice Roma „Kali  sara“, delegacija Hrvatsko-ruskog  prijateljstva i poklonici antifašizma iz Karlovačke i Zagrebačke županije i Grada Zagreba.  Položeni su vijenci na grob DUŠANA KRIVOKUĆE, preminulog koncem 2020. godine od korone koji je kao dječak bio svjedok ovog zločina.

Bojan Mirosavljev

Share on facebook
Facebook
Share on email
E-mail

Kategorije

Najave