Na Vladi je da predloži donošenje zakona koji bi jasno zabranili upotrebu ustaških pozdrava i znakovlja, pa bi tada i sudske odluke bile osuđujuće i usklađene, a tijela gonjenja bi znala kada i kako postupati. Osnivanje povjerenstava svakako je bio pogrešan put koji je otvorio mogućnost metastaziranja ustaštva, poručuju iz zagrebačke židovske zajednice
Sdubokom tugom i razočaranjem gledala sam obilježavanje 31. obljetnice ustrojavanja IX bojne HOS-a Rafael vitez Boban. S tugom zato što sam shvatila da živim u društvu koje tolerira ideje na kojima je osnovana zločinačka država kakva je bila NDH, a s razočaranjem jer je jasno da ova današnja država nema ni hrabrosti ni snage da se s takvim pojavama obračuna. Obrazloženja nadležnih da osobu koja je govorila nisu imenovali Vlada i Ministarstvo branitelja i da nije bilo dogovoreno da ta osoba govori, bez jasne osude onoga što je izgovoreno, taj mi je osjećaj samo pojačao, poručuje u saopćenju predstavnica židovske nacionalne manjine Grada Zagreba Sanja Zoričić Tabaković.
Iz židovske zajednice također poručuju da okolnost koju je premijer istakao u naknadnom obrazloženju da Ustav RH i pozitivni propisi daju dovoljan temelj za procesuiranje isticanja ustaških pozdrava i znakovlja, ali su sudovi ti koji donose različite presude, trebala jasno dati do znanja da ako se ustaštvo unatoč tome razvija i širi, da zapravo nešto duboko ne valja, odnosno da ono što je država do sada poduzela kako bi takve pojave suzbila, nije dovoljno.
“Dakle, na Vladi je da predloži donošenje zakona koji bi jasno zabranili upotrebu ustaških pozdrava i znakovlja, pa bi tada, sigurna sam i sudske odluke bile osuđujuće i međusobno usklađene, a tijela gonjenja bi znala kada i kako postupati. Osnivanje povjerenstava koje bi tu temu reguliralo svakako je bio pogrešan put i upravo je otvorilo mogućnost metastaziranju ustaštva i mržnje. Kada bi vlast bila zaista zainteresirana da se ovo društvo riješi ksenofobije, antisemitizma i svih ostalih mrziteljskih pojava čiji je zajednički nazivnik ustaštvo, tada bi se to trebalo mnogo bolje i jasnije ugraditi, ne samo u zakone, nego i u odgoj i obrazovanje mladih ljudi. Međutim, to se sve ne čini. Nakon toliko godina življenja u ovoj mojoj zemlji, u kojoj se zbog ovakvih događaja i ovako mlake reakcije vlasti osjećam loše, pitam se da li je moja majka pogriješila kada nije otišla zajedno sa svojim roditeljima koji su 1948. godine odselili u Izrael”, pita se Sanja Zoričić Tabaković.
Novosti