Dok se jedan dio našeg društva zgraža zbog koncerata s primjesama turbo-folka, s istočnjačkim melosom, od izvođača koji su svojevremeno održavali koncerte podrške u srcu Hrvatske tijekom Domovinskog rata, jedna druga priča izgleda veoma slično. I razlog je za brigu, no šokantno je da ta priča dolazi iz polja ljudske djelatnosti gdje bi nacionalizam trebao biti zadnja rupa na svirati.

Da, sportaši nacionalisti, ne domoljubi, također egzistiraju. I nameću svoje stavove mržnje, bez srama, kamoli kajanja. Neke su priče doslovce i frapantne.

Prisjetimo se samo vratara reprezentacije Kanade, rodom iz Knina, Milana Borjana. Njegove riječi su toliko uzbudile hrvatsku javnost…

Sportaši nacionalisti sami sebe uvaljuju u probleme

Prije nekoliko godina tadašnji vratar Crvene zvezde, rekosmo s kanadskim državljanstvom, Milan Borjan odlučio se iznenada baviti visokom politikom. Pa je evidentan i lijep svoj uspjeh i uspjeh svog kluba iskoristio za političku manipulaciju što nije ni pristojno ni korektno. A po Hrvatsku je zaista bilo bezobrazno.

Ruku na srce, tek tada smo saznali za njega, ne zbog sportskih dosega, već zbog čistog velikosrpskog nacionalizma na štetu Hrvatske. Njegove manipulacije prozirne i bezobrazne dobile su svoj oblik na društvenim mrežama gdje je objavio, doslovce, sljedeće:

“Nisam rođen u Hrvatskoj, rođen sam u Krajini, Dalmaciji. To je bilo srpsko mjesto. Ja sebe opisujem kao nekoga tko je rodom iz Srbije, iz Dalmacije, ali osjećam se kao Kanađanin jer sam tamo proveo puno godina”, pisao je tako Milan Borjan, a ispod dresa nosio majicu s natpisom – „srpska krajina„.

Naravno da je na te njegove izjave trebalo gledati kao na zlonamjerne. Mnogi se trude rušiti barijere koje je stvorio rat, a Borjan ih je podizao. Toliko je bjelodano, agresija Srbije na Hrvatsku je i danas razlog nestabilnosti na ovom području. Zbog ljudi koji su ranih devedesetih godina pričali isto kao i Borjan izginulo je na desetke tisuća ljudi. Te su rečenice doslovce pozivi na novi rat. I tako treba gledati na Borjanove istupe.

Momak je uistinu rođen u Kninu i može biti ponosan na svoj zavičaj i to mu nitko nema pravo braniti. Srbin jest, pa što onda, i to je posve normalno, donedavno je u Kninu živio dobar dio srpske manjine u Hrvatskoj. Put osnivanja paradržavice na teritoriju Hrvatske, pa potom kroz masovni i organizirani bijeg – sve to njegovim riječima oduzima na važnosti i ozbiljnosti.

Svojedobno smo imali nevjerojatan događaj u Makarskoj. Naime, srpski nogometaš Vladimir Radović bio je na korak do potisivanje ugovora s tamošnjim drugoligašem Zmajem. No, taj je transfer propao. Zbog Radovićevog veličanja Vojislava Šešelja. Čak ga je imao istetoviranog na svom tijelu. Pa se još čudio što je već spremljeni ugovor prošao, a nije dobio ni radnu dozvolu nakon što se saznalo za njegove „afinitete”.

Miličić kao posljednji primjer

Momak se još žalio što mu se dogodilo, nevjerojatno…

“S klubom iz Makarske sve sam dogovorio i trebao potpisati ugovor. Odlično su me prihvatili suigrači i trener koji je bio zadovoljan onim što sam pružao na treninzima. Ljudi iz kluba predali su zahtjev za radnom dozvolom, ali je on ekspresno odbijen, a kao razlog navedeno je to što sam u prošlosti veličao Vojislava Šešelja. Tajnik kluba rekao mi je da je izašao i jedan članak u tamošnjim novinama o meni kao o nekom tko veliča ratne zločince, iako Šešelj nikada nije osuđen. Nisam član nijedne stranke, imam pravo simpatizirati koga hoću, ali me je to skupo koštalo u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, u kojima se politika umiješala u sport. Sada javno kažem da simpatiziram i Vladimira Putina, ali se nadam da mi vrata nekih zemalja Europske unije i SAD-a zbog toga neće biti zatvorena”.

No, Radoviću su se i prije događale slične stvari, pa se moramo čuditi što se on uopće čudio zbog protjerivanja iz Makarske. Zbog veličanja Šešelja je već jednom dobio otkaz, u listopadu 2015. godine u BiH ligašu, Goraždu. On je došao na trening u majici s likom njemu četničkog vojvode Šešelja.

Kao srpski nacionalist volio se predstavljati srpski košarkaš Darko Miličić. Ovaj nesumnjivo izvrstan košarkaš karijeru je završio već s 27 godina, bio je znan po kontroverznim izjavama i ponašanju, ali nije skrivao simpatije prema velikosrpskom nacionalizmu, a u izjavama je redovito vrijeđao Hrvate.

Darko Miličić 2003. godine na NBA draftu izabran je kao drugi po redu, odmah iza LeBron Jamesa, a prije zvijezdi poput Carmela Anthonyja, Chris Bosha i Dwyanea Wadea. Nakon igračke karijere vratio se u Srbiju gdje je nerijetko viđen na zabavama gdje je pjevao Baja Mali Knindža, poznat kao vatreni srpski nacionalist i pjevač krajiških pjesama.

Tetovažama četničkih vođa ukrasio je tijelo, a čak i mnoge u Srbiji je iznenadio kada je rekao da mu je žao što nije upoznao popa Momčila Đujića, četničkog vojvodu.

Volio je pričati pred televizijskim kamerama:

“Ljudi vide kako napijam četnika i kažu vidi seljaka. Pa što? Ja sam seljak u duši i četnik i bit ću uvijek četnik. Nije u redu da ja pijem, četnici ništa”!

A slušajte ovu rečenicu:

“Hrvati i ostali narodi koji su sudjelovali u ratu hvale se sa svojim haškim zatvorenicima, a Srbi se srame svojih”.

I ono najgore:

Srbi napadali Parlova

“Ne mogu ja Hrvata nazvati bratom”!

Rekao je to replicirajući na izjavu bivšeg golmana Dinama i Crvene zvezde Tomislava Ivkovića koji je o danima u Beogradu rekao:

“Ja tamo nisam imao nikakvih problema, čak su me i suigrači Srbi zvali – bratom Hrvatom”!

Za kraj, mi se samo sjetimo jednog od najboljih sportaša Hrvatske i bivše države svih vremena. Mate Parlova, europskog, svjetskog i olimpijskog prvaka. Srbi su ga optužili da je hrvatski nacionalist:

“Ma, kako ja mogu biti nacionalist ako sam svjetski prvak? Mnogi to ne razumiju. Nisu bili ni prvaci države, a često ni sami sebe nisu uspjeli pobijediti. Svijet se divio mojim rezultatima i svi su me svugdje prihvaćali kao svoga, bijeli i crni, svejedno. Upoznao sam svijet, i ne mogu biti ništa doli kozmopolit. Tako ja gledam i na sport i na život”.

Eto, neki tako ne gledaju…

(dnevno.hr/Andrija Kačić Karlin)