Teško je predvidjeti što će budućnost donijeti na društveno-političkoj sceni Hrvatske. Hoće li budućnost iznjedriti nekog genijalca ili genijalku po kojima će nas prepoznavati svijet. Na ovo pitanje teško bi mogla odgovoriti i Pitija.
Ali, zato, sigurni smo, nije teško pobrojati velikane izrasle na ovim prostorima, na tlu Hrvatske, koji su zadužili svijet. Jedan od njih je svakako Josip Broz Tito, političar, ratnik, vojskovođa i državnik, koji je u državničkim poslovima obilježio prošlo stoljeće. Ovih dana, točnije 4. svibnja prisjećamo se godišnjice njegove smrti, dana kada smo, barem mi stariji, sa suzama u očima primili vijest iz Ljubljane da nas je napustio zauvijek.
Vrijeme prolazi. Mijenjaju se događanja na svjetskoj i domaćoj političkoj pozornici. Dolaze mladi, novi, obrazovani ljudi, puni volje i znanja. Željni uspjeha. Međutim, nitko nema takvu karizmu, takve odlike koje su krasile Tita.
Taj siromašni Zagorac još kao dijete isticao se svojim spoznajama, svojim idejama i odlučnošću. Rano je spoznao da je svijet velika pozornica puna izazova na kojoj znanje i hrabrost mogu donijeti promjene, osigurati boljitak. Upravo zbog tih izazova napustio je svoje Zagorje i uputio se u svijet s ciljem da ga mijenja, da se bori za pravdu, za ugrožene, za svijetlo koje će pobijediti mrak, osvijetliti put onima koji pate, koji su izrabljivani, koji su tražili novi, drugačiji život.
Izazovi i želja za dokazivanjem natjerali su ga da putuje svijetom, da se bori za prava radnika.
Taj put, ti izazovi bili su neizvjesni. Svijet i događanja su bila okrutna. Sve to primoralo ga da se uključi u borbu u Prvom svjetskom ratu.
Mračna fašistička ideologija i početak Drugog svjetskog rata zatekla ga je na dužnosti Generalnog sekretara Komunističke partije, na pravom zadatku u kojem je preuzeo obvezu organiziranja svih naprednih, miroljubivih i antifašističkih snaga ondašnje zemlje u borbi protiv zla. Svrstava se uz predvodnike antifašističke koalicije koja je u svibnju 1945. godine, u mjesecu njegovog rođenja i njegove smrti, u mjesecu makova i crvenih ruža, pobijedila fašizam.
Poslije rata neumorno izgrađuje porušenu zemlju, bori se protiv bijede i zaostalosti, uvodi radničko samoupravljanje kao specifičan put radničkog dioništva. Gradeći vlastiti put razvoja dolazi u sukob sa Staljinom, što ga još više učvršćuje u uvjerenju da blokovska podjela svijeta nije dobra, nije rješenje. Zato svu svoju genijalnost usmjerava na traženje trećeg puta, a kruna svega je formiranje Pokreta nesvrstanih 1961. godine, kojeg je jedan od začetnika. Koliki ugled i povjerenje ima u svijetu govori činjenica da je taj njegov projekt okupljao preko 120 zemalja svijeta ili 2/3 članica Ujedinjenih naroda.
Za života je postao legenda svjetskog značaja. Međutim, njegov život i njegovo djelo često se, naročito u posljednje vrijeme, podvrgava kritici, neargumentirano se obezvrjeđuje, omalovažava i izruguje. Polazeći od činjenice da nitko nije savršen, s ove vremenska distance, moguće je naći krive poteze, greške, drugačije i bolje mogućnosti rješavanja društveno-političkih odnosa. Ali, te greške ne umanjuju značaj i ulogu koju je Tito imao u svom bogatom životu. Tome u prilog govori neupitna istina da su na njegovom ispraćaju bila 4 kralja, 31 predsjednik država, 22 premijera, 47 ministara vanjskih poslova i niz delegacija, ukupno 130 stranih izaslanstava, te da je to jedan od najvećih sprovoda u povijesti čovječanstva. Tito je bio jedina poznata osoba u svijetu na čiji sprovod je, uz onaj pape Ivana Pavla II, došlo preko sto svjetskih državnika.
Ova činjenica najbolje demantira one za koje je on danas diktator i terorist.
Mi koji se s ponosom sjećamo njegovih djela, nećemo zaboraviti sve ono pozitivno, a toga je bilo mnogo, što nam je ostavio u naslijeđe. Jedna od tih vrednota je oslobođenje od fašizma, vraćanje Dalmacije, Istre i ostalih krajeva koje su izdajnici prodali ili poklonili fašistima. Zar je to malo i zar se toga treba stidjeti?
Zbog svega dobrog što je učinjeno pod njegovim vodstvom, uz greške koje su činjene i koje se trebaju ocjenjivati u kontekstu vremena i društveno-političkih previranja u svijetu i zemlji, članovi Društva J. B. Tito smatraju svojom obvezom sjećati se njegovog rođenja, njegovog života i njegove smrti. 4. svibanj je jedan od dana kada to s ponosom činimo.
Predsjednik Društva J. B. Tito Zadarske županije
Nikola Dobre
