Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Ususret Međunarodnom danu žena

SONJA MARINKOVIĆ – narodna heroina

Sonja Marinković uhićena je 17. srpnja 1941. godine i osuđena na smrt strijeljanjem.

Na samom stratištu odbija ponuđeni povez za oči i uzvikne: PUCAJTE! OVO SU KOMUNISTIČKE GRUDI!

A tko je zapravo bila ta mlada, nježna djevojka Sonja Marinković, koja je sve svoje snove i nadanja položila u krilo partije i borbu za oslobođenje zemlje od okupatora – fašista?

Sonja Marinković rođena je u selu Stražavici kod Pakraca 3. travnja 1916. godine u, za ono vrijeme, relativno dobrostojećoj obitelji obrazovanih roditelja. Otac joj je bio svećenik, a majka učiteljica pa se tako i Sonji smiješila vedra budućnost. Nažalost, majka joj umire kada su joj bile nepune tri godine te o njoj brigu preuzima otac.

Kako bi joj ulio prave životne vrijednosti nakon osnovnog obrazovanja u Surduku kod Stare Pazove odlazi u Novi Sad i Sombor gdje završava gimnaziju, a potom i diplomira Poljoprivredno šumarstvo u Zemunu 1939. godine. Nakon završenog fakulteta zapošljava se u Somboru i Novom Sadu.

Već za vrijeme studija članica je naprednog omladinskog pokreta te postaje članica KPJ. Sudionica je svih studentskih i omladinskih akcija u Zemunu, Novom Sadu i Beogradu. 1939. godine aktivno se zalaže i radi na obnovi SKOJ-a te je prvi sekretar obnovljenog Mjesnog komiteta.

Priprema V. pokrajinsku Konferenciju SKOJ-a za Vojvodinu 1938. godine, a sudjeluje i na Međunarodnom kongresu za Mir u Parizu. Organizira SKOJ-evske tečajeve 1939. i 1940. godine na Fruškoj gori. Član je VI. Pokrajinskog komiteta te s drugim članovima partije Žarkom Zrenjaninom i Tozom Markovićem rukovodi pripremama za Ustanak u Vojvodini i Banatu, kao i formiranju partizanskih diverzantskih grupa i prvih partizanskih Odreda na sjevernom Banatu. U potpunosti je predana radu Partije te je prekaljena borkinja i komunistica.

Nažalost, taj 14. srpnja put za Beograd po partijskom zadatku koban je za Sonju Marinković jer je tada pritvaraju policijski agenti i vode u Petrovgrad.

Nakon višekratnog mučenja osuđuju je na smrt strijeljanjem, zajedno s još dvadesetak aktivista NOP-a te ih streljaše na Beglješu kod Petrovgrada 31. srpnja 1941. godine.

Narodnom heroinom proglašena je 25. listopada 1943. godine kao uzor svim borcima i borkinjama te kako bi joj se odalo priznanje za sav nesebičan rad kao članici SKOJ-a, a poslije i KPJ.

Maja Jelinčić

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave