Već drugi dan nakon objavljivanja službenih privremenih rezultata parlamentarnih CRO izbora na kojima je HDZ bio relativni pobjednik s osvojenim 61 mandatom, a SDP s partnerima drugoplasirani s 42 mandata, pa ni jedni niti drugi nisu kadri formirati tzv. stabilnu saborsku većinu od 76 zastupnika bez privlačenja u svoj tabor Domovinskog pokreta (14 mandata) sa ili bez Mosta nezavisnih lista (11), koji pak ultimativno postavljaju „mrtvačke“ zahtjeve za možebitno koaliranje, iznebuha je prasnula vijest da je Ustavni sud RH upravo odlučio da „predsjednik RH Zoran Milanović ne može biti kandidat za mandatara za sastav vlade ni novi premijer“.
Svako drukčije tumačenje, objavio je u petak popodne predsjednik Ustavnog suda RH Miroslav Šeparović, bivši HDZ-ov ministar pravosuđa i kum HDZ-ove sive eminencije Vladimira Šeksa, „ugrožava višestranački parlamentarni poredak i vladavinu prava“. Budući da se HDZ-ova lađa s kormilarem Andrejem Plenkovićem gadno bila nasukala na oštre hridi u koalicijskom plićaku, pa je skupljanje nedostajećih 15 mandata postalo nemoguća misija, u paničnom se strahu od Milanovićeva „premijerskog“ angažmana netom po izborima i tzv. antikorupcijske/antihadezeovske oporbene sinergije u nakani formiranja svoje, pa makar i tzv. manjinske vlade, grčevito se uhvatio Šeparovićeva pojasa za spašavanje: zabrane Milanovićeva dolaska na vlast po cijenu da se prekrši Ustav RH i grubo izigra izborna volja birača. Od cca 550.000 birača izašlih na izbore više no prošli put, samo ih je cca 100.000 glasalo za HDZ, a 400.000 protiv.
U ukupnom izbornom ishodu, kaže elementarna matematika – da se i ne računa apstinente, ljude koji se ni s važećim osobnim iskaznicama nisu našli na popisu birača, nisu dobili „plave potvrde“, etc. – cca tri četvrtine punoljetnih građana se opredijelilo za promjene u vlasti i društvu, koje ne žele povjeriti HDZ-u ni Andreju Plenkoviću u trećemu premijerskom mandatu. Bivši HDZ-ov ministar pravouđa Šeparović i devetero ustavnih sudaca , uz tri izdvojena mišljenja, protuustavno je odlučila da Milanović ne može biti premijer upravo da dade ostavku na predsjedničku dužnost i skupi neophodnih najmanje 76 potpisa potpore novoizabranih zastupnika 11. saziva tzv. Visokog doma. Mora da se Plenković gadno prepao tzv. Treće republike, Milanovića u njoj premijera, najavljena hitnog progona krivaca za korupciju, nepravdu, nered u državi i političke podvale, pa je proradio konspirativni telefon na onih dvadesetak metara Markova trga?
„Mandatar može biti bilo tko“
„Mandatar može biti bilo tko“, smjesta je na odluku Ustavnog suda RH reagirao predsjednik Republike, jer želi „umiriti građane koji su ljutiti“. „Ovo je priprema za državni udar. Ustavni sud može reći to što je rekao, ali ne može učiniti ništa. Izbori su gotovi i volja građana će određivati, a ne ustavni suci. Sborska većina može odrediti za mandatara bilo koga i nema pravnog lijeka protiv volje hrvatskih građana i Sabora. Ovo je neka vrst predradnje da Plenković, kum korupcije u Hrvaatskoj, sutra – kada treba napustiti Banske dvore, kada ga se zakonito i voljom naroda iz njih deložira – može reći da ima odluku Ustavnog suda i da to ne želi učiniti. U tomu je opasnost. To što Ustavni sud i Plenković rade, to Sabor neće provesti. Sabor je u tom pogledu iznad svakoga. Ustavni sud samo može pripremiti Plenkoviću teren da možebitno odbije odluku saborske većine, koja je za njega i nebeski i zemaljski zakon.
To, jesam li ja kandidat za premijera ili nisam, podržalo je dosta ljudi implicitno glasajući za listu. Što da je lista Rijeke pravde dobila više od 50 posto saborskih mandata? Ili da je netko dobio dvotrećinsku većinu i ukinuo Ustavni sud? O tomu nisu razmišljali. U ovom trenutku se ne radi o meni, to hoću li biti mandatar ili ne samo pokazuje razmjere Plenkovićeva paničnog straha.Ovo mu neće proći. Zato je jako važno, prije no što se počne razgovarati o mandataru, da se konstituira Hrvatski sabor. To su dva potpuno odvojena procesa.“
Prema ustavnim regulama, tzv. Visoki dom se mora prvi put sazvati 20 dana od dana objave konačnih izbornih rezultata, a saziva ga šef države. „To će biti idući ponedjeljak“, ustvrdio je Milanović, „i tada počinje rok od 20 dana. Konstituiranjem Sabora preuzima se najviša vlast u državi, a to je zakonodavna. U tom trenutku imamo običnu tehničku vladu bez ikakva legitimiteta i imamo Sabor koji se konstituirao i koji može mijenjati i donositi nove zakone, poništiti odluku o Turudiću, Plenkovićev privatni zakon (tzv. lex AP, op. a.), promijeniti ovaj čudni Izborni zakon… Poštivat ću Ustav, a mandat će dobiti onaj tko ima 76 ili više potpisa. Spriječit ćemo ovakve pokušaje da se pokazi volja birača. Pozivam sve koji su se svrstali kao oporba HDZ-u da se toga pridržavaju i dalje.
Ponovit ću da je ovo priprema državnog udara od strane čovjeka, koji je spremnog na sve. Plenković je spreman sutra reći: ‘Ja ne izlazim iz Banskih dvora zbog odluke Ustavnog suda’. Hoće li meni zabraniti političko djelovanje? Hoće li mi uzeti državljanstvo? Što je sljedeće? Ovi ljudi nemaju mjeru, i zato su potrebni Treća republika i izmjene odredbi o Ustavnom sudu RH. Ovakvi ljudi su opasni i zato ne smiju odlučivati. A ovo društvo poznajete, tako se donose odluke Ustavnog suda (pokazao je iza sebe televizor sa Šeparovićevom fotografijom u ležernoj dokolici s nekolicinom viđenijih hadezeovaca, op. a.). Onaj tko okupi većinu u Saboru, taj će voditi našu zemlju za koju se isplati boriti, jer je najbolja, najljepša, jedina i na kraju krajeva do nje je samo nama stalo. Nikakvi privatni, samo javni interesi.“
Objava Ustavnog suda RH – koji jest u vrlo „suptilnoj“ vezi s HDZ-om, pa srca većini sudaca kucaju denver plavo budući da su odjenuli crne toge HDZ-ovim dogovorom sa SDP-om – izazvala je pravu lavinu reagiranja za i protiv u političkoj, ali i široj javnosti. Čak se ustavnopravni stručnjaci ne mogu usuglasiti o tomu je li Ustavni sud RH izašao iz svojih ovlasti i postupa protuustavno time što građaninu Zoranu Milanoviću želi uskratiti – građanska prava. Svima Ustavom RH zajamčeno pravo da bira i bude biran. U sjeni Šeparovićeva javnog dobacivanja pojasa za spašavanje Plenkoviću, kojemu je voda postizborne neizvjesnosti narasla do nosa i možebitno mu prijeti mandatarski potop u pregovorima za sastavljanje tzv. stabilne saborske većine. Sljedeći dani/tjedni, na teško razočaranje biračkog naroda, iznjedrit će buljuk kvarnih ljudi, nemoralnih i lažljivih u dušu, politički nezrelih i zlobnih, inatljivih i suštinski nedomoljubnih, koji će izmišljati i nemoguće eda bi „opravdali“ svoje postizborno kukavičko i nadasve srebroljubivo gaženje svoje ključne predizborne prisega: ni po koju cijenu s HDZ-om, makar i s crnim vragom samo da HDZ ode!
Predizborno vrlo prljavo rublje stranaka i stranačkih jurišnika na iznimno udobne i unosne državne apanaže u vlasti, pri vlasti ili samo kao nečija dobrodošla „demokratska“ ruka u parlamentarnomu glasačkom stroju još se njiše na nepospremljenom užetu nakon kritične noći 17. travnja 2024., a tzv. praznik demokracije u Lijepoj je Našoj se manje-više očekivano narugao upravo onima kojima je tzv. demokracija i dnevno na u usnama i bogme – u opisu posla. S osam mandata narodnih manjina, koje su i dosad bile u koaliciji sa ZNA SE opcijom, tri iz dijaspore (gdje HDZ praktično nema konkurenciju) i na brzaka, preko noći kupljene razlike do tzv. stabilne saborske većine od 76 zastupnika, HDZ-u je manje upitan treći mandat za državnim kormilom no SDP-u s partnerima (42 mandata; Rijeke pravde dolaze), pa zato i jest dramatično do te mjere da se bivši HDZ-ov ministar pravosuđa na mjestu predsjednika Ustavnog suda RH odlučio dobaciti HDZ-Plenkoviću „ustavni“ pojas za spašavanje.
Politička krhka bića
Sudeći pak po prvim reagiranjima tih koji su se predizborno zaklinjali da im „nije do fotelja, nego do narodnog dobra što će omogućiti oporbena sinergija u rušenju HDZ-a s vlasti“, nakon odluke Ustavnog suda RH već se čuje druga priča. Kao, „mi smo legalisti, poštujemo institucije svoje države i ne podržavamo bilo čije neustavno ponašanje“. A neustavno se ponaša/o predsjednik RH, koji nije dao ostavku prije no što se uključio u predizbornu kampanju SDP-ove koalicije Rijeke pravde dolaze? Politički su ljudi mentalno i materijalno krhka bića, pa… Uvažavajući HDZ-ovu infrastrukturnu, organizacijsko-disciplinsku, ali i materijalnu nadmoć u odnosu na prenaglašeno/preuranjeno zahuktalu prijetnju Rijeka pravde što navodno dolaze, HDZ-u će biti puno lakše i sigurnije namaknuti/kupiti nedostajućih 15 mandata za formiranje tzv. stabilne saborske većine i nove vlade, koju će opet sastavljati Andrej Plenković, nego SDP-u i partnerima 34 mandata, odnosno potporu i ostatka tzv. ljevice (Možemo! s 10 mandata, i inih) i Domovinskog pokreta (14 mandata) makar i za sastavljanje tzv. manjinske vlade.
Već je na djelu sva tragedija i farsično stanje političkog oktogona gdje, je li, osobni ega, udaranje ispod pojasa, odgrizanje uha i polit-ideološka prenemaganja bez pokrića u zametku ubijaju svaku i samu pomisao na sinergijsko djelovanje u ostvarenju proklamiranoga zajedničkog cilja: slanjem HDZ-a u oporbu iskorijeniti korupciju u zemlji, nepravdu, podjele u društvu, srozavanje životnog standarda, rastuće socijalne razlike, guranje RH u tuđe ratove… To da netko s nekim (ne) može, jer drukčije gleda, npr. na Istanbulsku konvenciju ili na neke dijelove novije hrvatske povijesti, na tzv. NDH, Tita i SFR Jugoslaviju, etc. – pa npr. Domovinski pokret ne želi čuti ni za koga tko surađuje sa SDSS-om i Miloradom Pupovcem, Radničkom frontom i platformom Možemo! – djelatno sabotira mogućnost HDZ-ovih oponenata da mu ozbiljno naude. A ta buka rogova u vreći ide na ruku postizbornom trgovanju kameleonskim mandatima ljudi laka političkog morala, koji politiku drže unosnim zanimanjem („u se, na se i poda se“), a ne odgovornošću biračima, pa će i za mrvice sa stola vladajućih prodati vragu i dušu i tijelo. Lagati i besramno prevariti.
Nameće se gorka spoznaja da se nikakve bitne promjene nisu dogodile ovim izborima i da od istih, jednako (ne)sposobnih političara ne treba očekivati obećano iskorjenjivanje korupcije, nepravde, podjela u društvu, srozavanja životnog standarda, rastućih socijalnih razlika, guranja RH u tuđe ratove… Ista meta, isto rastojanje još četiri godine! Isti ogavan prostakluk 90 novih/starih saborskih zastupnika i 61 koji prvi put sjedaju u parlamentarne klupe. Isti se „kokošinjac“ (Zlatko Vitez) nastavlja još četiri godine. Nema veze tko je na vlasti, odnosno tko će biti na vlasti nakon (najvjerojatnije) ponovljenih parlamentarnih izbora. Tradicija se političke nezrelosti i nesavjesnosti ne prekida tek tako, pa će javni novac i dalje teći istim korupcijskim olucima/žlijebovima u iste privatne džepove i ista će božica Nepravda istim tupim mačem i posve istim nebaždarenim kantarom krojiti sudbine tzv. običnih/malih ljudi što su s nekom nadom izašli na birališta.
U Hrvatski je sabor 11. saziva ušlo osam stranaka/koalicija s partnerima koji bi samostalno ostali miljama ispod izbornog praga, što znači da su si stranački vođe i najbliži suradnici – od HDZ-a i SDP-a do IDS-a, Fokusa i Republike – osigurali prolazna mjesta na izbornim listama, omogućili nastavak natprosječno udobne/unosne egzistencije (uključivo mirovinski staž) i parlamentarni imunitet za nesputano vrijeđanje neistomišljenika. I Katolička crkva zadovoljno trlja ruke – je li, nejavno, u sakristiji i župnom dvoru – jer joj se „isplatilo“ predizborno anatemiziranje „kršitelja Ustava RH“, onih koji „žele pobačaj staviti u Ustav i nameću rodnu ideologiju“. I tim je „pastirima“ itekako pri srcu i u molitvama to da se „kršitelja Ustava“ i SDP/Rijeke pravde ustavnosudskom odlukom udalji od državne vlasti.
Zbog prolaznog pozicioniranja na HDZ-ovoj izbornoj listi – jamačno se isto može očekivati i bude li ponovljenih parlamentarnih izbora? – na toj se relativno pobjedničkoj strani opet našla i notorna Marijana Petir (disidentica HSS-a, čija je jedina uloga bilo dizanje ruku za HDZ-vladine prijedloge), pa Hrvoje Zekanović (HDZ-ov naručeni „snajperist“ za SDP-ove i metu na Pantovčaku), Dario Hrebak (bjelovarski gradonačelnik i čelnik „nepostojećeg“ HSLS-a, preparirani Plenkovićev trbuhozborac), Veljko Kajtazi (romski i predstavnik 11 narodnih manjina, sic transit, koje valjda ni sâm ne znâ nabrojiti; bivši zastavnik JNA Prištini!), „jedini“ hrvatski Talijan Furio Radin (neprekidno u tzv. Visokom domu od 1992. godine, najavio lani pa sada odustao otići u mirovinu, sic transit), „jedini“ hrvatski Mađar Robert Jankovics, „jedini“ Čeh/Slovak Vladimir Bilek, „jedini“ hrvatski Srbi Milorad Pupovac, Anja Šimpraga i Dragana Jeckov. Dakako, uz najvjerojatnijeg mandatara nove vlade Andreja Plenkovića – kupi li „nepotkupljiv“ Domovinski pokret ili dio – tu su i svi njegovi ministri u sad tehničkoj vladi i svi viđeniji stranački suradnici, tehnički predsjednik i potpredsjednici Hrvatskog sabora… Malo rošadirani, opet će biti – što su i bili. Kažu, „ne mijenjamo momčad koja pobjeđuje“, pa…
Na zapadu ništa novo
Ista meta, isto rastojanje na gumenjacima tzv. Rijeke pravde koje dolaze, gdje – što uz kormilara, što za veslima ili samo veselo mašući publikumu na obalama – čvrsto sjede novi/stari, neki i „vječni“, saborski zastupnici Anka Mrak-Taritaš, Dalija Orešković, Krešo Beljak, bračni par Marijana i Ivica Puljak… Kao i u HDZ-u, tako je i SDP rasporedio svoje najviđenije, „nezamjenjive“ saborske zastupnike i ine pouzdanike šefa Peđe Grbina po prolaznim mjestima na izbornim listama i publikum će ih opet gledati za istim teškim i lakim topovima na prvoj crti parlamentarne bojišnice. Na zapadu ništa novo, ponovio bi Erich Maria Remarque da je to u prilici vidjeti. I, dakako, ne bi plakao što je birački narod bio uvjerljivo okrenuo palac dolje radikalnoj tzv. desničarki Karolini Vidović-Krišto (Odlučnost i pravednost), „suverenističkom“ Željku Sačiću (zapovjedna odgovornost za masakr srpske starčadi u zaseoku Gruborima 26. kolovza 1995. otišla mu je u zastaru, sic transit), čelnici Radničke fronte Katarini Peović…
Kao što obično biva s „izdajnicima“ i „kukavicama“ – provedu se kao bosi po trnju – izborni je usud pogodio i Socijaldemokrate Davorka Vidovića, bivše esdepeovce, kojih je 18 u 10. saborskom sazivu odnijelo SDP-ove mandate u gotovo istoimenu disidentsku stranku: nisu prešli izborni prag. Politika im je rekla zbogom i uvjerljivo zalupila vrata pred nosom. U svoj toj izbornoj kakofoniji, provukao se uz Domovinski pokret kontroverzni europarlamentarac Mislav Kolakušić („buntovnik“ protiv svega i svačega, koji se svojedobno prsio da će biti predsjednik države, premijer i ministar vanjskih poslova RH u jednom, sic transit). Indikativan je izborni podatak da je HDZ-ov sada tehnički ministar obrane Ivan Anušić osvojio 37.520 preferencijalnih glasova, što je ne samo 4646 glasova više od Andreja Plenkovića nego i najviše od svih kandidata na ovim izborima. Koliko su realna nagađanja o tomu da je vrlo popularan u HDZ-u Anušić, znân i po disonantnim tonovima u odnosu na volju šefa stranke, možda političar koji je u stanju smijeniti Andreja Plenkovića sa stranačkog trona i povesti HDZ novim smjerom? Slično se dogodilo u SDP-ovom taboru, gdje je tehnički potpredsjednik Hrvatskog sabora Siniša Hajdaš-Dončić s, je li, 21.755 preferencijalnih glasova nadvisio 19.844 glasa stranačkog šefa Peđe Grbina, koji će jamačno imati velikih problema među svojima ne uspije li – kako se nada, u dogovoru s Možemo! – osigurati tzv. manjinsku vladu. Čiju, nakon ustavnosudske eliminacije Zorana Milanovića?
Grbin najvjerojatnije neće uspjeti zbog objektivnog stanja rakove djece u Rijekama koje dolaze i potocima na tzv. desnici desnijoj od HDZ-a, gdje nekritička postizborna euforija – osobito u Domovinskom pokretu – krije čak i opasnosti od mogućeg raspada. Naime, već su se u izbornoj noći pri osvojenih 11 mandata mogle čuti tri inačice o tomu kako će postupiti Domovinski pokret, navodno „najpoželjnija udavača“. Pola Pokreta čine bivši hadezeovci među kojima nije malo tih što bi rado pod Plenkovićeve pobjedničke skute, što ovomu ne bi bilo neprihvatljivo, a dijelu nisu mrski – dapače! – Milanović i SDP, izbace li iz kombinacije platformu Možemo! Ima i jedna vrlo škakljiva teorija što graniči sa znanstvenom fantastikom: Domovinski pokret će pristati na koaliciju s HDZ-om, ako Plenković na čelu stranke ustupu mjesto Ivanu Anušiću. A što s Plenkovićem: poslati ga, kako se Milanović isprdavao, naplaćivati usluge WC-a u Bruxellesu!? Izglednija je pak ta mogućnost da ni HDZ niti SDP neće – ne smiju zbog svojih politika i civiliziranog svijeta – pristati na pregovaračke ultimatume Domovinskog pokreta: od deratifikacije Istanbulske konvencije nadalje. Budući da Možemo! neće podržati nijednu vladu u kojoj bi participirala tzv. desnica – ali pristaje da zajedno s „crnima“ iz saborskih klupa daju potporu tzv. manjinskoj vladi – taj će se gordijski čvor jamačno presjeći – ponovljenim izborima. Pa kom’ pita, kom’ tepsija!?
E sad, za vidjeti je sljedećih tjedana „teških pregovora“ koliku težinu ima ultimativan zahtjev političke oporbe i slijeva i zdesna za „rušenjem HDZ-a s vlasti po svaku cijenu“, a koliku kompromisi, zov pozicija i sjaj kešovine koja političko poštenje, svijest i savjest pretvara u odvratni kurvanjluk od čega je biračima mučno. Biraju jedno, dobiju drugo ili treće! „HDZ nema razloga biti nezadovoljan s osvojenim 61 mandatom, iako sa sadašnjim koalicijskim partnerima nemaju dovoljno glasova za nastaviti svoju vladajuću poziciju“, kazao je u HTV-ovu „Studiju 4“ sveučilišni profesor i prohadezeovski politolog Pero Maldini. „Pregovarat će s Domovinskim pokretom, strankom nastalom od nezadovoljnih članova uglavnom desnog krila nekadašnjeg HDZ-a i taj postotak koji su oni izgubili unatrag pet-šest godina otprilike odgovara postotku koji je dobio Domovinski pokret kao nova stranka na skroz desnom krilu. Uvijek se u izbornoj kampanji koristi teško naoružanje kako bi se mobiliziralo što veći broj birača i kako bi se maksimalizirala potpora. No, kad se dođe za stol, govori se o realnim stvarima. Ne želim reći niti bi bilo za očekivati da će netko ‘promijeniti ploču’, to se osjeća kao izdaja birača, toga je bilo u prošlosti i te su stranke bile kažnjene.
Čuli smo Domovinski pokret i gdje je njihova granica, ali nismo čuli što je njihov zahtjev da bi HDZ mogao na to reagirati i postaviti svoje granice iza kojih ne ide. To nije stvar za javnost, to ide u četiri oka i to je predmet pregovora. Naravno da su pregovori teški, ali situacija je takva da se pregovarati mora. Koliko će to potrajati, ovisi o zahtjevima i sposobnostima stranaka da budu partneri. To može biti riješeno za tjedan dana, ali može i za mjesec ili više. Tehnička vlada može voditi zemlju, ali to je vlada bez legitimiteta. Mislim da bi svima išlo u prilog da se to riješi čim prije.“ Portal Index.hr je netom po proglašenju privremenih službenih izbornih rezultata pokrenuo anketu o tomu jesu li birači zadovoljni rezultatima izbora ili nisu, a tijek anketiranja je prilično iznenađujući. Negdje na razini 3043 anketirana (dok ovo pišemo, anketa nije završena, op. a.), 82 posto se izjasnilo da nisu zadovoljni. E sad, veća izlaznost birača i puno veće nezadovoljstvo nekako ne idu zajedno. Istodobno, nema političara, stranke ili koalicije koji su kazali medijima da – nisu zadovoljni svojim ishodom. Poznato? Itekako.
Da nije Ustavni sud RH naprasno odlučio spasiti po svaku cijenu HDZ i Plenkovića od mogućega pregovaračkog debakla u srazu sa SDP-ovom koalicijom, Rijekama pravde koje dolaze, tzv. vladom nacionalnog spasa te Milanovićevom tzv. Trećom republikom, izbori bi još neko vrijeme biti tema u političkom prostoru, po kafićima i na obiteljskim sjedeljkama, a onda bi se nastavila tegobna svakodnevica tamo, gdje je nakratko stala. Nakon što se, je li, na Svjetski dan cirkusa spustila i šarena šatra, a svi se ti politikantski žongleri, akrobati, klaunovi, dreseri divljih životinja, gutači vatre i mačeva, bradate babe, snagatori… razišli po svojim, je li, putujućim nastambama. Ljudima stižu novi računi za režije, struju, plin, nove rate za kredite, opomene pred ovrhu, moraju opet dati djeci eure za „besplatnu“ školu, platiti opet skuplje namirnice za ručak… „Pa, Hrvatska je dobila što je tražila“, karakterističan je izborni komentar sredovječnog Zagrepčanina presretnuta novinarskim mikrofonom. „Tko je jači, taj tlači.“
Dobili što su zaslužili?
Da će tzv. običnim/malim ljudima biti bolje s političarima u 11. sazivu tzv. Visokog doma i vladi, ma čija bila i kada bila – neće. Ni korupcije, ni nepravde, ni rastućih socijalnih razlika, ni političkih podjela, ni primitivizma, ni ugroze novim ratovima niti… neće biti manje. Farsa je do neba: hrvatske političare – ma kako se prenemagali svojom važnošću i pozicioniranjem RH u tzv. međunarodnoj zajednici – neće o tomu nitko ni pitati za zdravlje. Izborni ishod je opet pokazao da biračko tijelo ima nevjerojatnu toleranciju na grijehova struktura pa, na svoju dugoročnu štetu, ne kažnjava krivce za korupciju, nepravdu, rastuće socijalne razlike, političke podjele, primitivizam, ugroze novim ratovima… Za to nema isprike. À propos, sudeći po ponašanju u predizbornoj kampanji i konzumaciji izbornih ishoda, glede&unatoč kojih su izostale makar kurtoazne čestitke manje uspješnih relativnom pobjedniku – čak i da se Ustavni sud RH nije izravno zauzeo za HDZ i Andreja Plenkovića – stječe se dojam da oporbi zapravo i nije stalo dogovoriti se u državnom interesu i preuzeti odgovornost za obnašanje vlasti. Ili je želja za vlašću smokvin list, jer je neusporedivo komotnije uvaliti se u saborsku klupu i time se za četiri godine opskrbiti povlaštenom boli glava državnom apanažom!?
Ni za što ne odgovaraš, dođeš na posao kad ti se prohtije, laprdaš što ti padne na um, natječeš se pred obaveznim tv-okom u disciplini „opsuj, uvrijedi, opanjkaj, rugaj se, budi frajer, nagazi svom snagom“ i garant si šlagerska faca u medijima…!? Ili se uopće ne javljaš za riječ kao npr. – po saborskom izvješću za 2023. godinu – HDZ-ovi Dražen Barišić (optuženik za korupciju, kao i, također nijemi, nezavisni Vinko Grgić) te Ivan Radić, domovinskopokretni Mario Radić, etc.!? Budući da su zasad najizgledniji ponovljeni parlamentarni izbori, jer su se stranke i koalicije ukopale u navodno neprobojne rovove svojih ultimativnih tzv. programskih ciljeva, hoće li se dogoditi da će à la CRO tzv. demokracija još jednom duboko posegnuti u džep poreznih obveznika eda bi polučila manje-više isti rezultat? Odnosno, hoće li Šeparovićev „ustavni“ pojas za spašavanje HDZ-u i Andreju Plenkoviću iz temelja promijeniti sadržaj pregovaračke neizvjesnosti, do kraja zaoštriti polit-ideološke podjele/razdore u društvu i tzv. običnima/malim CRO ljudima definitivno zgaditi kvarnu hrvatsku politiku i političare? Jesu li diosta svi političari isti, a birači zaslužili to što u konačnici dobiju, pokazat će sljedeći dani i tjedni.
Marijan Vogrinec
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr
