Prije više od dva mjeseca počela je ruska invazija na Ukrajinu. Zemlja je razorena, ljudi raseljeni, no želja Ukrajinaca da obrane svoje sve je jača. Reporter HTV-a Dragan Nikolić boravio je u Lavovu gdje je razgovarao s dobrovoljcem braniteljem koji nije ni pomišljao da ga umjesto znanosti čeka vatreno proljeće.

Slađe nam je umrijeti u boju,

Nego živjeti zavezani kao nijemi robovi.

Dosta nam je ruševina i nesloge,

Ne smije brat na brata ići u boj.

Pod plavo-žutom

zastavom slobode,

Ujedinit ćemo cijeli veliki narod svoj.

Ovo je obrada stare ukrajinske domoljubne pjesme, himne oslobodilačkog pokreta nastale još 1930-ih, uz koju su njegovi pradjedovi i djedovi, kaže Roman, išli u boj za Ukrajinu. Marš nove vojske, tako se zove suvremena verzija budnice. Nastala je 2017. u spomen na ukrajinske vojnike stradale u Donbasu od 2014. naovamo. Simbolizira novi rat za oslobođenje.

– Ovaj je rat ujedinio cijelu Ukrajinu. To je jako čudno. Posljednji je put, naime, Ukrajina bila ujedinjena 2014., kada je počeo Majdan u Kijevu, a u Ukrajini revolucija, rekao je glazbenik Roman Kovalj.

Barem na zapadu Ukrajine građani prkose podređivanju svakodnevice ratu. Kao i mnogi građani u središtu Lavova, skupina kolega s posla okupila se prije deset dana na jutarnjoj kavi, prije početka radnog dana. Nisu marili za zračnu uzbunu. Nedugo zatim postali su prve ovdašnje civilne žrtve od početka ruske invazije, stradali su od ruskih projektila. Grad je ovo tek prividnog mira.

– Za vrijeme rata kafići rade upravo zato da bi ugostili i razveselili ljude te podignuli im raspoloženje. Osim toga, dio svoje zarade i dnevnog utrška darujemo kao pomoć vojsci i volonterima, naglasio je konobar Dmitrij Mogilenko.

Kavu ovdje ispija i Svjatoslav Pilipčuk. Prije dvije godine posjetio je zagrebački Filozofski fakultet, kao tadašnji dekan lavovskog Filološkog fakulteta. U ukrajinskim okvirima cijenjeni stručnjak za opus Ivana Franka, nakon Ševčenka drugog najvažnijeg ukrajinskog književnika, znanstvenu karijeru svojevoljno je zamijenio puškom i odlaskom na frontu. I nije jedini profesor sa svog fakulteta koji je obukao uniformu.

– Nisam mogao sjediti kod kuće, osjetio sam veliku potrebu da nešto učinim. I već prvog dana invazije otišao sam u najbliži ured za novačenje, gdje se moglo prijaviti u Teritorijalnu obranu. Isprva to nije bilo nimalo lako jer takvih kao ja bilo je mnogo. Gotovo cijeli tjedan morao sam svakodnevno čekati ispred tog ureda kako bih se upisao u Teritorijalnu obranu, rekao je Pilipčuk.

Nakon regrutiranja u ožujku Pilipčuk je prošao dvotjednu vojnu obuku. Kod kuće ostavlja troje starije djece, koja volontiraju u pozadinskim redovima. Odaziv mladih ljudi u vojsku inače je velik.

– Mnogo je ljudi iz moje okoline otišlo u vojsku. Moj razredni kolega, primjerice, već je vojni veteran sa svojih 19 godina. Na bojištima se bore i čak petorica glazbenika koje poznam, naglasio je Kovalj.

Međusobno najmanje slični Ukrajinci i Rusi

Na šetnici u središtu Lavova uz crtež s Putinovim likom stoji natpis – Nije sramota promašiti! Sramota je ne pucati! Rusija, koja je tek 1721. postala carstvo, još od vremena Kijevske Rusi negirala je postojanje ukrajinskog naroda, koji su tako u 19. stoljeću nazvale elite nastale nakon kozačkog ustanka Bogdana Hmeljnickog. Ukrajinski nacionalni pokret morao se cijelo to vrijeme boriti s napadima rusizma, posebno izraženih za postojanja Sovjetskog Saveza.

– Nametanje nekakvih mitova o zajedničkom identitetu na tragu je apsolutne neistine. Ukrajinski znanstvenici već dugo istražuju taj problem i već su davno došli do zaključka da su među svim slavenskim narodima, ako Ruse uopće možemo smatrati slavenskim narodom, jer je to pitanje još uvijek otvoreno, međusobno najmanje slični Ukrajinci i Rusi, rekao je Pilipčuk.

Totalitarni sovjetski imperij i među Ukrajincima pronašao je one koji su prigrlili ruski jezik i sovjetske običaje. I u neovisnoj Ukrajini bili su orijentirani ne proruski, nego prosovjetski. Različita sociološka istraživanja u posljednja tri desetljeća pokazuju, međutim, da su i ti ljudi postupno počeli prihvaćati simbole ukrajinstva.

– Podsjećam da se 1991. godine skoro 91% stanovništva tadašnje sovjetske Ukrajine opredijelio za neovisnu Ukrajinu. U godinama naše neovisnosti očigledno je provođena svojevrsna liberalna nacionalna politika, vlasti su se trudile vladati bez posebne stege. Tek u posljednjem desetljeću nacionalna politika u Ukrajini možda je malo ojačala, istaknuo je Leonid Zaškiljnjak, povjesničar, Sveučilište Ivana Franka u Lavovu.

Odbojnost prema ruskom jeziku i kulturi proces ukrajinizacije samo će ubrzati

Odbojnost prema ruskom jeziku i kulturi proces ukrajinizacije samo će ubrzati. Mnogi od izbjeglica pristiglih u Lavov iz drugih krajeva zemlje postaju svjesni da je i njihovo govorenje ruskim jezikom bio jedan od povoda za ovaj rat. Sustav vrijednosti kod njih se sada mijenja.

– Na Sveučilištu Ivana Franka otvorili su i tečajeve ukrajinskog jezika, za one koji ga do sada nisu mogli učiti. Ti ljudi počinju se u svakodnevnim situacijama služiti ukrajinskim jezikom. Sada, naime, osvještavaju to da je ukrajinski jezik zapravo dio njihova ukrajinskog identiteta. To je ono što im sada pomaže da izdrže i da budu Ukrajinci te da se barem tim svojim činom suprotstave ruskoj invaziji, rekao je Pilipčuk.

Iz nedavne prošlosti Ukrajinci vuku, naglašavaju sami, važne pouke. Neobjavljeni podaci iz ruskih izvora, tvrde ukrajinski povjesničari, pokazuju kako je unatoč činjenici da je na krimski referendum izašlo samo 34 posto stanovništva s pravom glasa i da ih je još manje od toga glasalo za pripojenje Rusiji, sve završilo katastrofalno za Ukrajinu. Ako mirovni pregovori, kao jedan od uvjeta prestanka rata postave provođenje referenduma u Donbasu o tome žele li njegovi stanovnici živjeti u Ukrajini ili Rusiji, mnogi se pribojavaju krimskog scenarija. 

– O kakvom to referendumu možemo govoriti danas ili sutra, ako se na tim područjima vodi strašan rat i ako su ona pod okupacijskom administracijom? Mislim da je danas raspoloženje među ukrajinskim stanovništvom, pogotovo nakon zvjerstava koja su se dogodila na okupiranim teritorijima Buče, Kramatorska ili Mariupolja, a još i nemamo sve informacije, većinom takvo da će svaki Ukrajinac reći kako će radije umrijeti nego na bilo koji način pripadati nekom novom Sovjetskom Savezu, rekao je Zaškiljnjak.

“Ruski svijet”

– Oni koji su do ovoga rata bili proruski orijentirani, sada mijenjaju svoje uvjerenje. Uvidjeli su što zaista znači sintagma ruski svijet. Ona ne donosi niti procvat, niti razvoj kao niti kulturu. Ruski svijet predstavlja degradaciju, barbarstvo, ubojstvo i krv. Mislim da nitko neće htjeti imati posla s onima koji su okrvavili ruke, rekao je Pilipčuk.

– Za sve ono što su učinili u Ukrajini, nećemo im oprostiti. Najvjerojatnije sve će se završiti tako da ćemo se ograditi od Rusije, kao i cijeli svijet. Osim možda ruskih saveznika. Može se reći da će oni biti neka nova verzija SSSR-a te da neće biti u stanju ništa napraviti, rekao je Kovalj.

U posljednjih osam godina ukrajinskog rata, ne samo u malo više od dva mjeseca od početka ruske invazije, mnogi su u Ukrajini sazreli preko noći. I dobro znaju – sa štitom ili na njemu. Treće mogućnosti za Ukrajinu i njezino stanovništvo u ovome ratu, koji mnogi mladi Ukrajinci nazivaju čistilištem i prekretnicom u razvoju zemlje, jednostavno nema.

(Agenda svijet/HRT/Dragan Nikolić)