Za razliku od ostatka svijeta u teleuniverzumu vlada blagostanje, a pažnju vam ovoga puta skrećemo na izvrsnu BBC-jevu kriminalističku dramu o rudarskom kraju koji je dokusurio tačerizam, pripovijesti o trima “prvim damama” i jednu toplu poluautobiografsku humornu dramu
Sherwood (BBC)
Premda već godinama u krizi i pod udarom moguće privatizacije, BBC je i dalje neprikosnoveni autoritet kada je u pitanju produciranje punokrvne drame koja daje glas bezglasnima, u formatu od šest epizoda koji zahtijeva izrazitu vještinu pripovijedanja. Najnovija im je takva serija “Sherwood”, autora Jamesa Grahama, kriminalistička drama koja podastire višeslojnu političku priču inspiriranu istinitim događajem koji se 2004. zbio u Nottinghamshireu, nekoć rudarskom kraju čiju je industriju uništila vladavina Margaret Thatcher. U priču nas uvode dokumentarne snimke štrajka iz 1980-ih, za koji se ispostavilo da ga je isprovocirala sama vlada ne bi li se brutalno obračunala s najaktivnijim borcima za radnička prava. Nadahnuta tzv. “Ridley Reportom” iz ’77., Thatcherica je ispravno zaključila kako su joj u provođenju neoliberalne privatizacije društvenog najveća prepreka organizirani sindikati pa je s ciljem njihove demontaže u zajednice ubacivala undercover policiju. Bilo je to prvi put da se takva špijunska metoda koristi u borbi protiv običnih građana, a ne protiv organiziranog kriminala. Posljedice razdora egzistencijalno ugroženog stanovništva, koje se podijelilo na štrajkaše i štrajkolomce, u rudarskom se selu osjećaju i četrdeset godina kasnije, a stanovnici žive u atmosferi ogorčenja i nataloženih transgeneracijskih trauma. Šokantna ubojstva samostrelom u Sherwoodskoj šumi, u maniri suvremenošću poremećenog Robina Hooda, izvlače na površinu stare rane i osvjetljavaju konačnu pobjedu tačerizma koji je postigao svoj cilj razjedinjenja i pacificiranja radnika i zatiranja kolektivističke svijesti poraženog naroda. Napeta se priča raspleće polako, otvarajući lepezu odnosa šarolikih likova koje redom igraju vrhunski glumci, a Graham je portretiranjem povijesti svog rodnog kraja zapravo ogolio da je privatno političko i ispisao suvremenu društveno-političku povijest Britanije, svojevrsni treći čin šekspirijanske tragedije koja je započela u čeličnim 1980-ima.
The First Lady (Showtime)
Premda ju je kritika mahom dočekala na nož, pripovijest o trima aktivnim “prvim damama” koje su u kolektivnu svijest ušle zbog vlastitih doprinosa u promjeni zapečenih društvenih odnosa, a ne pukim bivanjem suprugom najmoćnijeg svjetskog državnika, zanimljiva je i pitka priča koju u raskošnoj produkciji tumače tri velike holivudske zvijezde. Gillian Anderson u ulozi Eleanor Roosevelt, Michelle Pfeiffer kao Betty Ford i Viola Davis kao Michelle Obama odigrale su svoje uloge na razini zadatka, iako je teško ne zamijetiti razliku u lakoći igranja pokojnica u odnosu na još živuću Michelle Obama. Možda zato što je njezina priča najmanje zanimljiva ili najbolje poznata, ili zato što je društveno-politički kontekst znatno drugačiji od prošlostoljetnog, ona gotovo napadno odudara od epske životne priče velike borkinje za građanska i ženska prava Eleanor Roosevelt, koja se čini prevelikom za samo jedan ljudski život, pa i one republikanke Betty Ford koja je Ameriku zadužila podizanjem svijesti o raku dojke i skidanjem stigme s problema ovisnosti i mentalnih bolesti. Najveći problem serije njena je dramaturška struktura, koja svaku osobnu pripovijest prekida naglim prijelazom na drugu, i to uvijek na vrhuncu događanja. Čini to, doduše, vođena logičnim motivacijama, ali ostavlja konačan dojam svojevrsnog natjecanja za pažnju između tri osnažujuće ženske povijesti koje zaslužuju svaka svoju vlastitu seriju.
Life & Beth (Hulu)
Gledatelje navikle na glasan, oštar i nimalo suptilan humor komičarke Amy Schumer iznenadit će ova topla poluautobiografska humorna drama u kojoj se autorica odmiče od javne percepcije svoje glumačke persone. U introspektivnom tonu, s povremenim flešbekovima u djetinjstvo, raspreda priču o uspješnoj distributerki vina na Manhattanu koja, uvidjevši da je suvozačica u autu vlastita života, odlučuje nešto promijeniti pa odlazi poslom u svoj rodni kraj na Long Island i upoznaje neobičnog vinara (Michael Cera) koji joj otkriva ljepotu jednostavnog stila življenja u skladu s prirodom. Po autoričinu priznanju, Cerin je sjajno odigran lik baziran na njezinom suprugu koji se nalazi na spektru autizma, i svojevrsno je ljubavno pismo čovjeku koji joj je promijenio život i perspektivu. Unatoč komičnim elementima koji proizlaze iz pomaknute dinamike odnosa dvoje tako temeljito različitih ljudi, serija nikad ne sklizne na teren sitcoma, već kao da pokušava slijediti tradiciju autofikcije koju je započeo “Louie” C.K. Louisa. Schumer to ne čini tako uspješno kao Pamela Adlon ili Phoebe Waller-Bridge, ali serija je vrijedna pažnje i predstavlja zanimljiv iskorak u ozbiljnije forme.
(Portalnovosti.com / Jelena Svilar)