Neki dan izabrani novi glavni državni odvjetnik Ivan Turudić – zbog čijih mu veza s kriminalnim podzemljem dio političke i ine javnosti osporava podobnost za tu iznimno važnu dužnost progona korupcije i lopovluka svake vrsti – već je izjavom u prvom intervjuu (televiziji N1 Hrvatska) nakon palca gore HDZ-ove saborske tzv. stabilne većine izazvao grožnju demokratske javnosti i političke oporbe: „Nisam siguran da smo trebali (RH, op. a.) osnovati Ured europskog javnog tužitelja – EPPO. Niz zemalja ga nema i funkcioniraju. Mislim da je situacija kod njih bolja“. Par dana kasnije, to drugim riječima opetuje CRO premijer Andrej Plenković, žestoko se protiveći ulasku europskog javnog tužitelja u Ministarstvo kulture i medija zbog sumnje na milijunsku pronevjeru javnog novca. „Radi se o hrvatskom, ne europskom novcu“, žesti se Plenković, „te su za istragu nadležne isključivo hrvatske institucije DORH i USKOK.“ Ako se znâ da je Turudićev izbor za novog šefa DORH-a isključivo inat CRO premijera predsjedniku RH Zoranu Milanoviću i političkoj oporbi, a javna je tajna da novi glavni državni odvjetnik odavna diše hadezeovski denver plavo, Plenkovićeva je izjava dodatno razbuktala svađe.

Sukobe impregnirane, je li, (ne)opravdanom (!?) sumnjom kako premijer želi isključiti EPPO iz škakljivih istraga kriminala u državi, koje bi možda mogle dovesti i do njegove osobne i ne samo političke odgovornosti. Ako pak hrvatske pravosudne institucije (pod HDZ-premijerovim nadzorom, sic transit) istražuju hrvatske slučajeve financijskog kriminala – čiji akteri  u najvećem broju slučajeva posjeduju članske iskaznice ZNA SE opcije ili su konspirativni HDZ-ovi jataci – onda je štošta moguće, selektivno, gurnuti pod hrvatski tepih? Recimo, da nije bilo marljivoga/savjesnoga europskog javnoga tužitelja, hrvatska javnost nikad ne bi saznala za slučajeve bivših Plenkovićevih ministara Gabrijele Žalac, Tomislava Tolušića, državne tajnice Josipe Rimac (preudane Bešlić), injsl., ne bi se narod mogao grohotom smijati i isprdavati čak na transparentima „Lipoj“ i „Radosti“, tajnovitom AP-u iz SMS prepiske osunjičenih i koječemu još.

Treći stup vlasti

Na stranu sada to je li se Turudić nekontrolirano istrčao neumjesnom tvrdnjom o suvišnosti europskoga javnog tužitelja u Lijepoj Našoj, gdje su korupcija i svakojake zloporabe javnog novca – bio domaći ili iz EU-a, nevažno – toksična dnevna pojava. Na stranu i to jesu li Plenković i Turudić glede&unatoč EPPO-a istomišljenici iz istih razloga i ciljeva. No, alarm je za uzbunu to da je hrvatsko pravosuđe debelo izgubilo ugled i povjerenje najvećeg dijela javnosti, da ga se smatra korumpiranim, jako sporim i nepravednim, zapravo – krivosuđem. Treći stup vlasti u državi ne samo da nije stup nego nije ni neovisna vlast u odnosu na druge dvije, izvršnu i zakonodavnu, koje također podliježu političkoj impregnaciji do te mjere da cijeli sustav ne funkcionira kao ustavno oktroirana cjelina. Ako je europsko javno tužiteljstvo zapelo za dosljedno poštivanje europskih pravila ponašanja javnim novcem, a RH je na to pristao, zašto netko iz vlasti sada ne bi trebao biti siguran da je dobro imati EPPO u RH ili da bi situacija u zemalji bila bolja da ga nema. Što bi to bilo bolje da su sumnje u Gabrijelu Žalac, tomislava Tolušića, Josipu Rimac (preudanu Bešlić)… ostale dovijeka kupiti prašinu u ladicama glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj-Šipek. Koja se na presici o korupciji i propustima u progonu bijelo pogledava s ubrzo smijenjenom šeficom USKOK-a.

I ta Hrvoj-Šipek, koja će opstati u DORH-u kao Turudićeva zamjenica, i njezin od svibnja nadređeni osobni su Plenkovićev izbor, bez obzira na formalnu tzv. proceduru. Baš kao što se bez njegova odobrenja, miga ili neke ine geste potpore ne može zaposliti ni na kojoj poziciji na državnoj piramidi od mjesnog odbora, lokalne i regionalne samouprave s HDZ-ovim vođama naviše. Jer, sâm je to svojedobno kazao, on raspolaže vrlo „pouzdanim kadrovskim senzorima“. E sad, to pak što je iz svoje vlade bio uglavnom zbog pritiska javnosti i sumnji na nezakonito obnašanje dužnosti izbacio 30 ministara, da se o ostalim smjenama i ne govori, je li, „nema veze“ s tim njegovim senzorima. „Pa vidite“, otprilike će reći kad mu oponenti nabijaju na nos 30 ministara i kadrovske senzore, „Macron je u manje vremena smijenio više ministara od mene“. No, istina je voda duboka, a okretnijima na jeziku svašta znâ pasti na um.

„Stalno upozoravam da su deluzije o Bruxellesu i kako to funkcionira dvosjekli mač i da nas ne smije zaludjeti, gdje ima raznih galamdžija, šarlatana, birokrata, a  baš sada se AP odlučio okomiti na to, sada kad je njega dotaknulo“, ustvrdio je CRO predsjednik Zoran Milanović u povodu Plenkovićeve izjave kako je „ostao zapanjen time da se glavna europska tužiteljica Laura Codruta Kövesi usudila komentirati njegovu izjavu o istrazi EPPO-a da je slučaj 3D snimanja“ – što je preplatilo Ministarstvo kulture i medija – u nadležnosti domaćih organa. „AP nije komentirao kad  bi se netko iz Bruxellesa obrecnuo na demokratski izabrane premijere ili predsjednike koji imaju jači legitimitet od Plenkovića, jer si to mogu dopustiti. Sada se čudi kad se njega tiče. Kövesi mu je vrlo suzdržano poručila da se ne petlja. Imam svoje dvojbe o europskom tužitelju i o nizu uzurpiranih funkcija iz Bruxellesa, jer zadiru u nacionalnu suverenost, o tomu stalno govorim, a Plenković je svjetski rekorder u trčanju u zagrljaj tim ljudima dok ga ne bocnu.

Međutim, malo je kasno za tu zapanjenost. I sada kad tebi ne paše, u trenutku kad si pomislio i ponadao se da si konačno porobio pravosuđe i DORH, sada se javila Kövesi. Fakat je zapanjen, ne čudi me da je zapanjen. Plenković se sada predstavlja kao pravnik i političar, veliki hrvatski muž. Tko te šiša frajeru! Jesi li osnovao EPPO? Jesi. Onda igraj po pravilima. Međutim, jednom hadezeovcu je teže igrati po pravilima, nego srce dati! Plenković nije nadležan  govoriti da je „siguran da EPPO nije nadležan za slučaj Ministarstva kulture i Geodetskog fakulteta“, u kojem je navodno zamraačena milijunska svota javnog novca. „To je podjela posla. On to naravno shvaća, ali sada mu je izletio jezik kao snahi u ‘Šumi Striborovoj’. To nije tvoj posao, čovječe, trebao si ranije razmišljati o tomu, ali nisi, jer si računao da će te zatrpati lovom koju ćeš onda prikazati kao svoju zaslugu, što nije istina. Ali sada oni traže svoje, imaju pravila, dakle nitko ne pita Plenkovića. U hrvatskom je interesu da EPPO istraži kako se trošilo taj novac, jer se krade da se to više ne može izdržati. Ovaj DORH u koji je doveo Ivana Turudića to nikad ne bi istražio. Doveden je da takvo što zataška i to sada izluđuje Plenkovića. Skovaoje lukavi plan, ali EPPO ima svoj posao.

Može što mu se prohtije?

Htio je porobiti DORH i evo što je dobio. Neće mu to nikad uspjeti. Ovaj tip kojega je tamo progurao na kriminalan, nezakonit, nemoralan način neće taj posao moći normalno obavljati ni minute, jer što god Turudić napravi, sve će se preispitivati. Svojedobno se u mojoj vladi nije kralo, a Plenkovićeva je najprljavija u hrvatskoj povijesti.“

Još jedan znakovit angažman europskoga javnog tužiteljstva među HDZ-ovim uzdanicama na državnim dužnostima – baš u vrijeme dok odjekuju žestoke kritike s prosvjednog skupa na Markovom trgu zbog Turudićeva ustoličenja na čelu DORH-a – pokazao je iksti put da je puno toga trulog u „HDZ-Plenkovićevoj“ državi Hrvatskoj. Uoči tzv. velikih izbora čiji datum premijer krije kao zmija noge, a Milanović to naziva njegovom „privatnom prćijom“, jer se samozavarava kako može što mu se prohtije, EPPO je na neki način dao i CRO predsjedniku, i političkoj oporbi i najširoj javnosti materijala za još žešće obračune sa ZNA SE opcijom. Više se ne biraju riječi ni s jedne strane, stanje kulminira, a premijer Plenković nastoji pak amortizirati te napetosti – poduprte štrajkovima i prijetnjama obustavama  rada u vitalnim javnim djelatnostima – helikopterskim novcem za plaće i mirovine za što, neistinito, tvrdi da je najveće povećanje u povijesti RH.

A nije, 2000-ih je godina bilo nekoliko većih povećanja, odnosno na ovaj uvelike predizborni potez HDZ-ove dozlaboga kompromitirane HDZ-ove vlade je  bitno utjecalo kritično krizno stanje u cijeloj Uniji zbog rata u Ukrajini i prethodno dvogodišnje razorne pandemije virusa SARS-CoV-2. U toj su krizi sve europske zemlje – željele to ili ne, nevažno – prisiljene spašavati životni standard svojih građana znatnim povećanjem plaća i mirovina. HDZ-Plenkovićeva si vlada prisvaja zasluge koje nema, jer bi to čime se premijer sada samohvalno busa u prsa morala učiniti i svaka druga CRO vlada. U protivnom, ni ta vlada niti njezin premijer ne bi trajali ni koliki je životni vijek jednog vretenca. A otkud Plenkoviću helikopterski novac za silom prilika veće koeficijente, plaće i minimalno povećanje mirovina s isplatom u travnju 2024. godine? Dio je u državni proračun bila naplavila inflacija (osobito enorman rast cijena hrane i energenata), turistička sezona, ali i dvije runde tzv. trezorskih zapisa, kojima država posuđuje novac građana uz kamatu nešto veću od bankarske. EPPO, mimo Plenkovićeve volje, ali na to ne može utjecati, samo dosoljava tu otvorenu ranu i HDZ-u kvari izborne izglede.

„Premijerova agresivna izjava upućena glavnoj europskoj tužiteljici Lauri Kövesi i Turudićeva izjava da nam EPPO ne treba upućuju na sustavni pokušaj da se potjeraju iz Hrvatske svi koji bi proganjali korupciju, a nisu pod vladinom kontrolom“, tvrdi saborski zastupnik Socijaldemokrata Davorko Vidović. „To je pokušaj bildanja suverenizma, jer prvi put čujemo od europejca Plenkovića da udara na jednu europsku instituciju, što je loša poruka koja ide u prilog ‘orbanizaciji’ Hrvatske.“ SDP-ova pak saborska zastupnica Mirela Ahmetović je „zapanjena lakoćom kojom Plenković prijeti glavnoj europskoj tužiteljici, jer se usudila taknuti u kriminalno gnijezdo njegove omiljene ministrice (Nina Obuljen-Koržinek, op. a.). Njegov panički ispad je izravno miješanje u funkcioniranje pravnih institucija, više ne samo hrvatskih nego i europskih. Za takvo narušavanje vladavine prava već su podnijele sankcije Poljska i Mađarska, pa premijer vrlo svjesno i namjerno riskira takve sankcije i za Hrvatsku. Stavljajući na kocku sudbinu svojih sugrađana kako bi zaštitio svoje kriminalce, pa možda i sebe osobno.

Postalo je više no očito zašto je Plenković inzistirao na imenovanju njihovog dečka za šefa DORH-a, jer drži da će ga moći nazvati i reći mu kako će postupiti. Ono ‘halo, Zlata’ prelazi u ‘halo, Ivane’, ali se preračunao i neće biti ‘halo, Laura. To je ono što je Plenkovićev problem i zašto se ponaša kao ranjena zvije i napada. To je nikad viđena manifestacija Plenkovića kao balkanskog autokrata, a ne više umjerenog Europejca“. Saborska zastupnica platforme Moženo! Sandra Benčić pak drži da je „premijer napao europsku tužiteljicu, jer mu je postalo jasno da  više ne postoji u križaljci na europskoj razini i da mora ići na treći mandat u Hrvatskoj, a taktika za treći mandat je ta da pokušava od imidža dobra bruxelleskog dečka ići udesno i napadati europske institucije kao dokaz svog suverenizma. To je toliko providno da to nitko u ovoj zemlji ne može povjerovati, jer svi znamo kako se Plenković postavlja oko interesa RH, uglavnom nikada nikako, a sada bi se htio pokazati kao nekakav suveren premijer. No, to ne radi na predsjednici Europske komisije ili nekom povjereniku, nego na europskoj tužiteljici, jer mu može nanijeti političku štetu zbog istraga i u tomu treba tražiti motive njegova ponašanja“.

Europsko tužiteljstvo

Naravno da sve te optužbe i bura što se uzvitlala u društvenoj javnosti ne idu premijeru u prilog, pogotovo ako su istinite neke insajderske  tvrdnje da je CRO premijeru uistinu odzvonila eurounijska karijera na koju je toliko drukao posljednjih mjeseci. Pa se, je li, pobrinuo da uzdanica svih HDZ-ovih čelnika u novije vrijeme, sada vladin potpredsjednik Branko „crna torba“ Bačić pokuša odglumatati njegova odvjetnika i, koliko je više moguće, popravljati štetu. „Ako je tamo (slučaj Ministarstva kulture i medija i Geodetskog fakulteta u Zagrebu, op. a.) došlo do nezakonitosti, korupcije i kriminala, koliko ja razumijem (a on s prvnom strukom nema blage veze, op. a.), a nešto o tomu znam (sic transit), to je nadležnost DORH-a i USKOK-a i na njima je da utvrde i kazne“, kazao je Bačić. „To je vrlo važno. To što mislimo i tvrdimo da to nije posao EPPO-a, time ne želimo ni na koji način poručiti da se tamo bilo što zaustavi, nego da o tomu odlučuje onaj koji je u ovoj državi za to nadležan. A to su DORH i USKOK te je na DORH-u i EPPO-u da utvrde nadležnost u postupanju.“

Tko je sada i kako na potezu pokazat će se vrlo brzo. No, indikativna je diplomatski vrlo čitljiva EPPO-ova poruka što ju prenosi Hina: „Glavna europska tužiteljica Laura Codruta Kövesi je uvjerena da premijer Andrej Plenković ne želi poticati paralelne postupke u istrazi koju je pokrenuo njezin ured, jer bi to vodilo prema sukobu o nadležnosti što bi ga na kraju moglo spriječiti da istragu dovede do kraja. Takav razvoj događaja bi predstavljao ozbiljnu povredu pravilnog funkcioniranja istrage i službi javnog tužiteljstva u vezi s istragom i kaznenim progonom prijevare, uključujući poreznu prijevaru, korupciju ili druga kršenja prava Unije u vezi s provedbom proračuna EU-a ili za zaštitu financijskioh interesa Unije, kako je propisano Uredbom 2020/2092 o općem režimu uvjerovanja za zaštitu proračuna Unije“.

Pametnom dosta? Itekako. A ima li ovdje pametnih? Ili je svatko od aktera pametan sâm za sebe?

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr