Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Turistička pljačka dolazi na naplatu

(Foto: Wikimedia Commons) Ilustracija

Turistička sezona uvire u posezonu, a strani mediji – osobito zemalja na koje se hrvatski turizam godinama najviše oslanjao i na kojima je najviše profitirao, što je više no zabrinjavajuće – objavljuju sve više i sve češće informacije/svjedočenja tipa: „Nikad više na ljetovanje u Hrvatsku“. Na stranu sada „najljepše more na svijetu“ i „blizina, sunce i rajske plaže“, „povijesne znamenitosti i nedirnut prirodni okoliš“, etc. što nudi domaći turistički PR naslonjen na vladajuću politiku kada – tvrdi portal Kroati.de što ga prenosi Slobodna Dalmacija – „cijene u Hrvatskoj rastu već duže vrijeme i tomu se ne nazire kraj. Mještani već alarmiraju da su svakodnevne stvari poput namirnica i cijena u restoranima teško pristupačne. Turisti koji ljetuju u Hrvatskoj ponekad su začuđeni i iznervirani daljnjim rastom cijena. Posljednjih tjedana pojavili su se brojni naslovi poput „Turisti šokirani cijenama – sad slijede reakcije“, „Hrvatska: jučer je bio raj za odmor – ovako je poskupjelo“ ili „Skupi klub šokirao hrvatske izletnike“ i slični objavljeni sadržaji u medijima koji upućuju na poskupljenja u Hrvatskoj. Turisti su šokirani razvojem cijena i govore o kraju nekadašnjeg raja za odmor“. Stvari idu u (ne) željenom smjeru?

Naime, država posredstvom svojih turističkih poslovođa u Ministarstvu i Hrvatskoj turističkoj zajednici (HTZ), odnosno brojnim udrugama i inima koji odlično žive na turističkom kolaču kakav jest da jest sljepački i dalje dnevno prebrojava tzv. dolaske, odraske i noćenja gostiju, broji avio i autoturiste, javno svršava što je više od 80 posto stranih, uspoređuje te brojke s „rekordnom 2019. godinom“ i bavi se tako tim ćoravim poslom koji ne otkriva pravu sliku stanja, dobitke i gubitke, a ministrica Nikolina Brnjac daje na sva zvona kako će skorašnji Zakon o turizmu preporoditi tu gospodarsku granu i označiti kraj tzv. masovnom turizmu. Znači li to da ubuduće neće u cik zore stizati kolone autobusa iz BiH u Makarsku, gdje će jednodnevni paradajz-turisti zapasati ručnicima cijelu „rajsku plažu“, odnosno na Crikveničku rivijeru kolone autobusa s penzićima iz Zagreba i sjeverozapadnih krajeva koji također na jedan dan okupiraju tamošnje plaže? Ne plaćaju boravišnu naknadu, ne troše, osim možda za pokoji sladoled, a „rastjeruju“ goste turistički naseljene po hotelima, kampovima, apartmanima…

Kuna u europskom ruhu

Ove se godine, međutim, i taj pokoji sladoled ozbiljno prorijedio budući da domaći siromaško u kupaćim gaćama teško može skucati dva i više eura za kuglu te slatke smrzotine. Ili čak 3,5 i više eura za Ledov slatkač na štapiću te gotovo devet eura za dvije kave s mlijekom, espresso i Sprite također bez fiskaliziranog računa u obalnomu Havana Beach baru u Novomu Vinodolskom. Ili dva eura za krafnu s pekmezom od marelica, što ju na plaži ispod rečenog bara nudi brzohodni bradonja „mi Hrvati“ albanskog naglaska. Sic transit. Sve je isto i još pod turističkim eurom, je li – da parafraziramo ironiju estradne pjevačice Tijane Dapčević – samo korone i kune više nema. Dakle, isto je more, isto sunce, iste zvjezdice na istim apartmanima, ista kakvoća usluge u istim hotelima i kampovima, samo kunskih cijena u eurskom ruhu više nema. I baš nitko od državnog sljemena do gazdarice Marice, zagrebačke vlasnice te apartmanske tri zvjezdice – koja je ove godine poskupjela isti lanjski četverokrevetni smještaj s 60 na 95 eura na dan, plus boravišna naknada, plus čišćenje, plus uporaba stroja za pranje rublja, plus parkiranje automobila, plus… – zašto je turističko ljeto 2023. cjenovno odletjelo u egzosferu.

Toliko visoko da službena turist-politička floskula o tomu kako „ništa nije skupo, ako je gost zadovoljan, jer je za svoj novac dobio odgovarajuću kvalitetu usluge/proizvoda“ izgleda u turističkoj zbílji kao Frankenstein. Jest da ne samo hrvatski novinari obožavaju imenice/glagole šok/šokirati i panika/paničariti, pa svako malo tvrde kako je nekoga nešto šokiralo ili senzacionalistički propituju razmjere panike, makar to s realitetom nema blage veze, činjenica jest da je turistička Hrvatska ove godine poskupjela i bogatim strancima nesrazmjerno rastu kakvoće usluge/proizvoda, ali i definitivno postala nedostupna najvećem dijelu domaćeg življa. Neki dan su novinari pitali na šibenskoj tržnici Hrvaticu na privremenom radu u Njemačkoj o cijenama u Hrvatskoj i u zemlji gdje zarađuje plaću. I jedna i druga su u istoj eurozoni što ju CRO premijer Andrej Plenković kuje u zvijezde, a tzv. običan/mali CRO čovo dozlaboga sotonizira, jer „živi teže i skuplje“, kaže. „Neke cijene su iste u Hrvatskoj i Njemačkoj, ali većinom su više, čak i puno više“, ustvrdila je hrvatska „gastarbajterka“. Međutim, životni standard i platežne mogućnosti Nijemaca i hrvatskih žitelja uopće nisu za usporedbu, pa ako je Hrvatska postala (pre)skupa prosječnomu njemačkom gostu (osobito se žale i odustaju od RH njemački i austrijski nautičari), umjesno je pitati radi li se o pljački koja dolazi na naplatu.

Nitko normalan ne tvrdi da, primjerice, kava ili pizza na dubrovačkom Stradunu trebaju biti jeftiniji od iste kave i pizze na Trgu sv. Marka u Veneciji – zašto bi, je li, jedan Dubrovnik morao biti manje vrijedan od bivših Mletaka, kad nije? – ali izbace li se iz obračuna realne cijene sve naplavljene nerealnosti, gramzljivosti i glad za brzinskom zaradom što uvelike kompromitira domaću turističku ponudu, čini je nekonkurentnom, te će cijene, ponuda i usluga biti u ravnoteži kvalitete i plaćenog novca. Hrvatska – unatoč strategiji, silnim hodočašćima po sajmovima, brojnim stručnim skupovima, milijunima ulupanog novca i pretjeranoj ovisnosti o turističkom euru – nema kvalitetnu, transparentnu i razvojno utemeljenu turističku politiku. Tomu neće pomoći ni novi turistički paragrafi, zapravo prvi takvi u resoru, jer stvari ne mijenjaju zakoni, nego ljudi. A ljudi su, je li, dugo i predugo, navikli na to da lova sama od sebe, obilno pada s neba, da to država nije kadra učinkovito kontrolirati, pa se može dizati cijena suncu i moru do besvijesti („uvijek se nađe netko tko će to platiti“, sic transit) o čemu svjedoči čudan statistički podatak kako je u samo šest prošlih godina porastao broj privatnih apartmana za čak cca 30.000. Je li i u tom grmu dio zečeva, a ne samo u drastičnim poskupljenjima, što je dobar dio apartmana ostao prazan u srpnju i početkom kolovoza, pa su iznajmljivači naglo pribjegli snižavanju cijena čak i za 60 posto?

Kako to: sada može i znatno jeftinije, pa će se ipak isplatiti, jer je puni apartman uvijek unosniji od praznoga pa i najviše kategorije, a u lipnju i srpnju nije moglo!? Doduše, turistička godina još traje, dosta se očekuje i od posezone te od kasnojesenske i hotelske kongresne ponude, ali je već neprijeporno da su evidentni neki podbačaji, da se u inozemstvu – ne samo u konkurentnim zemljama – širi vrlo loša slika o hrvatskoj turističkoj gramzljivosti, neopravdanoj skupoći, rastu svih cijena kojemu se ne vidi kraj, pa… Dobro, na stranu dramatična očitovanja tipa mladog para iz Gornje Austrije koji je po povratku s odnora na Jadranu objavio svojim medijima, a ovi raspalili naslov „Nikad više na odmor u Hrvatsku“. Kažu ti Austrijanci da da hrvatskog mora imaju sedam sati vožnje, a po povratku s odmora trebalo im je 19 sati, jer ih je zahvatilo katastrofalno nevrijeme u Sloveniji. Sic transit. Kakve ima veze katastrofalno nevrijeme, pa još u Sloveniji, uistinu nezapamćenih razmjera i posljedica, s odmorom u RH? Baš nikakve. Ali nekima je u Austriji trebalo objaviti urbi et orbi: „Nikad više na odmor u Hrvatsku“. Zbog nevremena u Sloveniji!? Kretenizam, je li, čak ne notorna budalaština logikom deficitarnog urednika tog medija.

No, u huda vremena – a ova su baš takva, najmanje zbog rata u Ukrajini  – i kada u turističkom oktogonu na širem mediteranskom području vlada nemilosrdno šaketanje konkurenata radi privlačenja stranih gostiju baš u svoja turistička odredišta, koja nakon pandemije koronavirusa odlučno opet dižu glavu, fakenews objavama i to može biti cilj. Odvratiti goste od jednih i nagovoriti ih na druga odredišta za ljetni odmor. Jer, zašto ići tamo gdje „morski psi napadaju kupače“, pa čak i glavate želve kao neki dan kod Trogira, gdje se „turiste pljačka na svakom koraku“ i otkuda se nevjerojatno dugo putuje „zbog nevremena u Sloveniji“, gdje „cijeli dan čekate doći na red kod liječnika, ako ga uopće ima“, itsl.? Zabrinjavajuće je što su se njemački mediji u posljednje vrijeme raspisali o turizmu u RH u stilu „pa, što se to događa u Hrvatskoj“ i „ovo je kraj nekadašnjeg raja za odmor“ budući da su Nijemci (uz Austrijance, Slovence, Čehe, Poljake i Mađare) tradicionalno najbrojniji i platežno najspremniji naši strani gosti. Zadnjih godina – prije, ali i sada poslije pandemije koronavirusa – također su zahvalni gosti u kontinentalnoj hrvatskoj turističkoj ponudi, pa…

Jest da su energetska i prehrambena kriza, inflacija/recesija, sigurnosna nestabilnost – zbog pristajanja njemačke vlade uz zapadne tzv. sankcije Rusiji koja je „ničim izazvana napala Ukrajinu“, sic transit – uzele krvav danak na životnom standardu nedužnih građana, što će se još pogoršati, no tako negativan odnos prema zemlji u kojoj su se Nijemci stoljećima, je li, osjećali kao u raju, i sada se polit-ekonomski osjećaju, sramotan je. To ne znači da im hrvatska turistička ponuda zato mora ići naruku, smatrati ih VIP gostima i ugađati svakom njihovom hiru, ali ih se ne smije tretirati ni kao bankomat, jer su „Nijemci bogati ljudi i mogu platiti“. Raj će uvijek biti raj, ali jest pitanje tko ga svojom glupošću, gramzljivošću ili nekom, je li, zlom namjerom želi srozati na pakao. E, to je problem, kojim se ljudi plaćeni za turizam imaju baviti, a ne bave se. Ili ne dovoljno. Tek lupetaju birokratske fraze i troše javni novac na sajmove i „službene“ provode po inozemstvima iz kojih – ništa ne nauče. Eda bi sljedeće godine optrčali isti jalovi krug. U osobnu/privatnu korist. Hrvatski se turizam događa stihijski. Desetljećima. I to je njegova glavna boljka.

Neopravdana poskupljenja

Ove godine dodatno nabildane cijene pod krinkom eura – skupoća se, je li, skrila pod jedno/dvoznamenkaste eurske brojke, pa se ne vidi bez kalkulatora, sic transit – učinit će ga još nekonkurentnijim u odnosu na već razvikane destinacije u sredozemnim zemljama, ali i na one što se bude jeftinijom, a kvalitetnom ponudom poput crnogorske, albanske, bugarske, injsl. Zato jest vrlo toksično to da se – piše portal Kroati.de što već 20 godina prati RH i središnje je mjesto Nijemcima i Austrijancima za potražiti smještaj i provod u našoj zemlji – „cijelom Europom širi glas da je Hrvatska jedna od najskupljih turističkih zemalja“ zbog „eksplozije cijena smještaja, hrane i svega ostalog“. U anketi što ju je taj medij proveo među cca 700 ljudi, 81 posto ih je odgovorilo da je Hrvatska ove godine poskupjela, a 19 posto da nije. Mediji ne propuštaju, s pravom, podbosti hrvatske političare na čelu s premijerom Plenkovićem koji tvrde da uvođenje eura od 1. siječnja 2023. nije krivo za enormna poskupljenja baš svega i svačega, nego da su drugi razlozi u pitanju u koje, dakako, spada i nezajažljiva ljudska pohlepa za što većom/bržom zaradom koja nije ničim opravdana. Ako jest tako, a dijelom jest, zašto nisu smjesta stali na kraj takvom nanošenju štete svojoj zemlji i turizmu?

Čak ni 13,5-postotna inflacija u studenom 2022. godine nije opravdanje za poskupljenja roba i usluga od čak 100-150 i više posto, ali nije alibi ni  trokirajuće gospodarstvo koje bi bez eura iz turističke blagajne izmaknulo Lijepoj Našoj iz ruku i taj klimav prosjački štap s kojim hodočasti po hodnicima bruxelleskog staklenjaka. Lani je proglašen kraj pandemije koronavirusa, pa su i turistička putovanja puštena s uzde ograničenja i budući da su srpanj i kolovoza solidno popunjeni, uvođenje eura je bio i dobar povod iznajmljivačima turističkih kreveta za, je li, megalomanska očekivanja od turističke 2023. godine, demonstrirana poskupljenjem smještaja i do 50 i više posto, što je rezultiralo otkazivanjima rezervacija i negativnim odjekom turističkog nezadovoljstva u stranim medijima. Kako će se to očitovati u konačnom turističkom rezultatu ove godine i, osobito, dolasku gostiju sljedeće godine, tek će se vidjeti. Lako je nešto srušiti i prokockati povjerenje, ali itekako treba truda, znanja i vremena za vratiti povjerenje i izgraditi novo. Ta lekcija ostaje na snazi, pa…

Prvih mjeseci ove godine izvrsno su krenule rezervacije smještaja za glavnu turističku sezonu, ali i cijelo razdoblje lipanj-rujan, međutim, udar poskupljenja svega i svačega izazvao je val otkazivanja dolazaka. Oni pak gosti što su ipak došli, sada objavljuju negativna svjedočanstva o „odmoru u turističkom raju“, pa se široki turistički osmijeh s početka ljeta pomalo pretvara u gorku grimasu. Tko je, čime i zašto iznenađen? Tko ima razloga biti razočaran? To, međutim, što njemački i austrijski mediji pišu o skupoći hrane u Lijepoj Našoj – a zastrašujuće je i za njihove pojmove skupoće, gdje je standard neusporedivo bolji od hrvatskoga – ne ostavlja ni minimuma nade da će se dogodine ta klijentela vratiti na „plavi se Jadran talasa“, gdje se već dugo ni teoretski ne „odmara radnička klasa“ (Mucalo). Enigma je nad enigmama da su i cijene prehrambenih namirnica u trgovačkim centrima – a upravo su najveći i najgušće locirani po RH, osobito na Jadranu, u njemačkom vlasništvu – znatno više nego u Njemačkoj i Austriji. Kako je to moguće? Tko tu koga i zašto? CRO vlada je pokušala disciplinirati trgovce, prijetila nekakvim crnim listama i tražila dnevna/tjedna izvješća o kretanju cijena kako bi ih kupci mogli usporediti i kupovati gdje je jeftinije.

Rezultat – nula bodova. Vlasnici trgovačkih lanaca su s podsmijehom, je li, odmahnuli rukom i dalje nekažnjeno rade po svomu: deru kupce kako im se sprdne, jer iza njih stoje njihove moćne države, EU zemlje tzv. prve brzine, koje posredstvom svojih poslovođa u Bruxellesu drže CRO vlasti i tzv. Samostalnu, Neovisnu i Suverenu za mošnje, pa… Neka se premijer Plenković usudi, je li, poduzeti nešto suverenistički korisno, više od no-no prijetnje kažiprstom vlasnicima Lidla, Kauflanda, Spara, Bille… Malo sutra. Baš kao što nije imao petlje oporezovati ekstraprofite odreda, je li, banaka također u stranom vlasništvu, pa su se sada, eto, sjetili to učiniti Talijani. Time će se i porezi na ekstraprofite dviju najvećih/najsnažnijih banaka u RH (Privredne banke Zagreb i Zagrebačke banke), članica Intesa Sanpaolo Grupe, koje su nabildali hrvatski klijenti hrvatskim novcem, lijepo sliti u talijansku državnu blagajnu. Ti su pozamašni eurski porezni milijuni mogli itekako lijepo ukrasiti državni CRO proračun i – korisno upotrijebljeni, ne za HDZ-Plenkovićeve populističke performanse – podebljati za koji promil životni standard istih hrvatskih građana koji, je li, plaćaju bankama nevjerojatan broj najglupljih naknada što ih ljudski um može smisliti. U milijardama godišnje, koje se legalno, naočigled RH  vlasti prelijevaju preko državne međe u životni standard ljudi koji nisu ni luk jeli niti ga mirisali.

Isto je s odreda stranim teleoperaterima, koncesionarima najvažnijih brzih cesta i tunela, s hotelima i enormnom broju apartmana u stranom vlasništvu koji se nekažnjeno iznajmljuju također stranim turistima, a da se ne plaćaju porezi državi, boravišne takse, etc. Godinu prije no što će tzv. Samnostalna, Neovisna i Suverena – koja je takva samo po zastavi, grbu i himni – ozakoniti prodaju i poljoprivrednog zemljišta strancima te im dopustiti gospodarenje strateškim resursom, proizvodnjom hrane, već strani mediji uspoređuju cijene prehrambenih artikala u trgovačkim lancima lani i ove godine te se zgražaju – pravom pljačkom potrošača. Nije sve u poskupljenju energenata i troškova proizvodnje, pa sada i tim klimatskim hirovima ranjene prirode, da bi bilo opravdamo poskupljenje, npr. kelja za 188 posto, crvenog luka 95 posto, limuna 90 posto, mrkve 80 posto, naranči 89 posto, jabuka 86 posto, mlijeka, piletine i piva za oko 17 posto, kruha i inih pekarskih proizvoda cca 15 posto, etc. Nitko ne pita bi li, što, zašto i koliko poskupjelo da Rusi nisu „ničim izazvani napali Ukrajinu“, sic transit. Ili da su „napali Ukrajinu izazvani“ time što se bivši osrednji, je li, ukrajinski tv-komedijaš Volodimir Zelenski dao nasanjkati „pospanom Joeu“ iz Bijele kuće da isprovocira Ruskog medvjeda NATO-ovim nuklearnim projektilima na ukrajinsko-ruskoj granici uperenima na Moskvu? Smokvinim listom za pravi uzrok ukrajinskom ratu i svoj krizi što je potom unesrećila cijeli svijet: eliminaciju moćne ruske konkurencije s tržišta i geostrateških čuka, gdje SAD, je li, samozabludno živi monopolni sanak pusti – America First!

Ukorak s konkurencijom

Hrvatski turistički hlebinci, pokazat će se vrlo brzo – kojima službeno nije žao što zbog političke gluposti SAD/EU/NATO-ovih čelnika više nema odličnih ruskih potrošača na postpandemijskim hrvatskim plažama, ali ni dalekoistočnih gostiju što ih je zaustavio karantenski prekid putovanja – bit će prisiljeni mijenjati filozofiju turističke ponude ovisno o stanju na tržištu što ga diktira puno snažnija, organiziranija i iskusnija konkurencija. Stihija tipa turisti dolaze sami od sebe, jer im je hrvatsko more blizu više nema nikakvu vrijednost, a to da će se uvijek naći kupac i za skupu robu zabluda je što gospodarski sektor presudan za platežnu vodi nizbrdicom što završava u glibu. U normalnim zemljama, indstrijski i poljoprivredno samodostatnima, turizam, zapasuje 12-15 posto nacionalnog dohotka, a u Lijepoj Našoj gotovo 20 posto. Podbaci li turistički euro, RH je u vrlo ozbilnom škripcu, ravnom prirodnoj nepogodi. Izbije li rat negdje u susjedstvu, što nije nemoguće – kao onomad na Kosovu, pa je Dalmacija ostala prazna, a turistička se godina svela na Istru – državni je proračun odnio gaće na štapu. „Na budući razvoj turizma u Hrvatskoj značajno će utjecati kretanje cijena u zemlji“, tvrdi Slobodna Dalmacija, komentirajući negativna reagiranja medija u Njemačkoj i Austriji. „Ovo je nesumnjivo jedan od najvažnijih izazova za turistički sektor. Mogućnost daljnjeg nepredvidivog rasta cijena, ne samo zbog ograničene kupovne moći domaćeg stanovništva, mogla bi dovesti do odlaska više kvalificiranih stručnjaka iz zemlje, što bi ostavilo ozbiljne posljedice. No, za daljnju afirmaciju Hrvatske kao atraktivne turističke destinacije od presudne je važnosti ne samo voditi uravnoteženu politiku cijena već i kontinuirano ulagati u unapređenje turističke infrastrukture.“

U protivnom, (pre)skupa turistička Hrvatska definitivno će izgubiti korak s atraktivnim odredištima ne samo u Italiji, Španjolskoj, Turskoj, Egiptu ili Tunisu već i u neposrednom susjedstvu, npr. u Crnoj Gori i Albaniji, gdje napadno rastu apetiti za što većim komadom turističke torte. S pravom, jer ih je priroda obdarila također vrlo privlačnim potencijalima, pa je samo stvar turističke pameti i političke predanosti da se ti potencijali iskoriste. Jer, pljačka prodajom roga za svijeću dolazi na naplatu. U digitalno doba beskrajnih komunikacijskim mogućnosti, danas, glupavo je smatrati da su ljudi veslo sisali, pa ne znaju zbrojiti dva i dva i odlučiti koliko, gdje i što mogu dobiti za isti novac što su ga planirali potrošiti na odmoru.

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr

Facebook
E-mail