Sabotaža je u njihovim “bolesnim” glavama

Il Piccolo (9. ožujka 2008.) baca neofašistički “oganj” s člankom “Engleski arhivi otkrivaju da su u Vergaroli režirali Titovi partizani”. Taj list se od 1943. godine ne može osloboditi Tita, partizana i OZNA-aša te lažnih optužbi. Ti bezglavaši veoma dobro znaju da u engleskim arhivima nema nije trunke o tome da je Tito umiješan u pulsku tragediju! A ni partizani ni pripadnici OZN-e. Oni se pozivaju na tajni dokument (sic ) “Sabotagge in Pola” (Sabotaža u Puli) iz 19. prosinca 1946. da engleski izvor prenosi informaciju talijanske službe sigurnosti Il Bataglione 808 per il controspionaggio (Bataljun 808 za protu špijunažu), talijanske vojne obavještajne službe u Rimu, po kojoj je osumnjičen Riječanin Giuseppe Covacich, pripadnik OZNA-e. Tim problematičnim dokumentom, koji, nota bene, nije engleski nego talijanski, Englezi su ga od njih preuzeli i tko zna po koji put navode Covacicha, koji ima talijanizirano prezime. S tim “argumentom” hrvatsku javnost, točnije istarsku i riječku s otocima, Gorskim kotarom i Likom, gnjavio je fašist Lino Vivoda. Tako da je sabotaža Tita i Kovacicha u njihovim “bolesnim glavama”. Pitam ih otkud im podatak da je bilo 352 preminula i ranjena kupača? Ne umiju odgovoriti, a podsjećam ih nanovo da je L’Arena di Pola objavila o 62 preminule osobe i 16 osoba koje su završile u pulsku bolnicu.                                                                                               

Glas Istre (18. kolovoza 2018.) ponovno se javlja jednim člankom s naslovom “Obilježen 71. godišnjica tragedija u Vergaroli” (opet rabe talijanski naziv bez slova l), ali i njihovi novinari nisu ništa novoga otkrili. Najnegativniji “junak” mog članka je Lino Vivoda, čije je prezime talijanizirano, ali on to negira. Kao direktor mjesečnika Istra Europa Istria Europa u kome su, osim njega, objavljivali članke brojni suradnici – izbjeglice iz Istre, Rijeke i Dalmacije, ali nažalost i neki s istarskog područja. U tzv. novinarskim tekstovima glavne teme bile su žrtve fojbe i egzodus, ali više je napisa tiskao o masakru u Vargaroli (masakr je bila najčešća riječ u naslovima) i optuživali Tita i tajnu službu OZNA-u.   

Prof. Paolo Rumici iz Trsta, autor nekih knjiga i članaka o žrtvama fojbama i egzodusu, 7. siječnja 2015. razgovarao je s Vivodom o njegovoj knjizi. Isto tako, novinar Paolo Radivo, jedan od dvojice bivših glavnih urednika profašističkog lista Trieste Oggi, pisao je super negativno o Vargaroli i optužio nekadašnjeg predsjednika SFRJ. Postao je direktor neoiredentističkog časopisa L’Arena Di Pola u Trstu, a 11. rujna 2016. za državni televizijski kanal RAI1 govorio je o svojoj knjizi “La strage di Vergarolla (18. agosto 1946) – Masakr u Vergaroli (18. kolovoza 1946.), koju je izdala tršćanska neoiredentistička udruga Libero Comune di Pola in Esilio. Dotični novinar objavio dosta falsificiranih detalja i za masakr optužio maršala Tita i pripadnike OZNA-e! Jedni za drugim rade po istom šablonu i o natjecanju tko će od njih objaviti više lažnih podataka!

Elvis Mileta okrivljuje kapetana UDBA-e Mija Pikunića                                                          

Sljedeći je “slučaj Elvis Mileta”; radi se o bivšem novinaru i direktoru Hrvatskog radija Zagreb – Radio Pule, koji spada u onu grupu autora koji objavljuju napise u stilu ala elementarne nepogode i koji su ujedno skandalozni i klevetnički, te za te svoje patvorine nikad nije sudski gonjen!! Citirati ću zalutalog novinara, čiji tekst je također neka vrsta optužnice i objavljen je na profilu FB-a. Prenijeli su ga neki hrvatski portali, među kojima istarski iVijesti.hr (ugašen 11. travnja o.g.):  “Malo objašnjenje; neposredno prije Mirovne konferencije u Parizu početkom srpnja ’46. stigao je naputak sa samog vrha da se radikalizira situacija u Puli. Po svemu sudeći Oblasni komitet KPH za Istru na čelu s Josipom Šestanom u svemu tome nije sudjelovao, kao ni jugoslavenska vojska u kojoj nije došlo do smjene jer je tadašnji zapovjednik grada Tode Ćuruvija prihvatio dužnost u Zagrebu, a naslijedio ga je Janez Žirovnik. Tzv. specijalne zadatke u Puli koordinirao je kapetan Mijo Pikunić, djelatnik Prvog odsjeka Odjeljenja za zaštitu naroda, koji je u ožujku reformirano u Upravu državne bezbjednosti. Baza mu je u Štinjanu, a tamo su po direktivi odlazili i skojevci čija je zadaća bila  ispisivanje parola po fasadama. I da, sva imena znaju, kao i svi detalji ove akcije. Izravni počinitelj ovog masakra nakon rata – jedan je živio u Montezaru, drugi preko puta škole Tone Peruško, treći malo niže desno prema Areni, četvrti kod autobusnog kolodvora a peti i šesti u vilama na Kaštelu. U ovaj staff ne računam dvojicu koji su nabavili neophodni pribor u Labinu. Dvojica su kasnije završili na Golom otoku jer su se malo bili razbahatili, razočarani u priznanju i povlastice nakon rata. Po povratku nikada o toj temi nisu ni zucnuli. Inače, po prvobitnom planu eksploziv je trebao biti postavljen u Pattinaggio, ali se vozač kamiončina u čijem su tovarnom prostoru bili sanduci s detonatorima uplašio engleske MP patrole, pa je akcija propala. Dva dana kasnije išli su na rezervnu varijantu Vargarolu. Mijo Pikunić, u mirovinu je otišao kao direktor Elektroistre i kako bi se to bolje razumjela ona famozna nogometna ulaznica te tragične nedjelje, prvi je predsjednik NK Istre. Naime najveća tragedija i sramota poslijeratne Pule jest u činjenici da se taj dan u 18 sati i 30 minuta, dakle više od 4 sata nakon eksplozije, kad su već svi sve znali, na gradskom nogometnom stadionu uredno odigrala uzvratna utakmica između pulskog kluba Unione sportiva operaia i riječkog Kvarnera. Na prepunom stadionu, kao da se ništa nije dogodilo (…)”. Kad sam pročitao taj tekst utvrdio sam da je pisan na način kao da je Elvis Mileta bio sudionik tog tragičnog događaja. No, kad znam da se potpisao novinar, očekivao sam da će u najmanju ruku navesti ime ili imena onih koji su mu dali izjave. Kako o tomu nema traga, Mileta je ispao neozbiljan novinar i čovjek, jer optužuje nekad uglednog građanina Pule Miju Pikunića i to u vrijeme kad on nije među živima! Kakav je Elvis Mileta novinar, a k tome, kako sam napisao, bio je direktor Radio Pule, koji govori o gotovo desetak muškaraca, a ne navodi nijedno ime!!! Osim toga, nitko od ozbiljnih novinara i povjesničara ni prije ni kasnije nije ga citirao. Takove objede na račun jednog čovjeka može eventualno objaviti neki neoiredentistički ili neofaštički mediji. Miletu, istina, citirala su neke osobe koje nemaju veze s novinarstvom, a takva je najaktivnija i najpoznatija umirovljena službenica Lili Benčik iz Pule. Ona je tekst E.M. prenijela na istarski portal iVijesti.hr, zatim na ultradesničarske portale kao što su zagrebačko-mostarski neovisni hrvatski kamenjar.com koji nema impresum i nije naveden vlasnik i glavni urednik (tekst je objavljen 18. kolovoza 2018.), zagrebački bezcenzure.hr, također bez istih podataka i na kome je 19. kolovoza 2021. objavila optužujući tekst “Za zločin u Vargaroli nitko nije odgovoran, krivci su uživali blagodati komunističkog režima u Jugoslaviji…” koji je ispod naslova potpisan autor, stanoviti A. Majic. Na svom blogu hrvackepravice piše zajedljiva autorica Lili Benčik …  Svi oni tvrde da su eksploziju podmetnuli Titovi partizani. To je još jedna stara nova notorna laž – da svi tvrde…! Koji su to svi? Eto, građanka Lili; pravo ime Ljiljana, koristi izvore nekih novinara, npr. Elvisa Milete koji je objavio rijetko viđen pamflet s kojim se širi propaganda protiv Tita, partizana i njihovih suradnika. On, stoga, ostaje upisan kao jedan od krivotvoritelja povijesti grada Pule! I hrvatske desničarske i ultradesničarske elektroničke publikacije – Braniteljski portal u Zagrebu falsificira povijesnu istinu u tekstu “23. kolovoza 1946. 1946 Pula – zašto su partizani i OZNA eksplozivom ubili mnoštvo kupača na glavnoj plaži” (23. kolovoza 2018.). Ništa bolji nije portal dragovoljac.com, glasilo hrvatskih branitelja i ratnih veterana Republike Hrvatske, koji, ne znam zašto se pača u tu temu i objavljuje  tekst pod naslovom “Vergarola (hrvatski je Vargarola) – Titovi agenti 1946. eksplozivom ubili 65 kupača, od čega 20 djece, na plaži u Puli” (7. rujna 2018.). Autor se kukavički potpisuje VedranP. /komunistickizlocini.net, koji profašistički i kukavički skriva vlasnika i glavnog urednika! Iste ili slične tekstove objavljuju narod.hr i drugi. Te povijesne laži piši i uređuju sinovi, unuci i praunuci ustaša i domobrana. Hrvatski profašistima i njihovim nasljednicima ostalo je u krvi: Ante Pavelić, poglavnik NDH, pozdrav Za dom spremni i bogomoljni uzvik Bog i Hrvati!

Lega Nazionale profašističko “gnijezdo” u Trstu                                     

Očigledno je da ti antipropagandisti počinitelja pokolja na plaži Vargarola nisu nikad čuli, a kamoli čitali knjigu, odnosno svezak drugih autora… Nikako se ne smije zaboraviti na portal iredentističko-profašističke udruge Lega Nazionale (Nacionalna liga) u Trstu koja postoji više od 130 godina i radila na odnarođivanju hrvatskog i slovenskog življa u Trstu, Istri, Rijeci i Dalmaciji i zabrani uvođenja hrvatskog i slovenskog jezika u školama. To iredentističko “gnijezdo”, koja je od 20-ih godina postalo fašističko, imalo je u gradovima i mjestima na teritoriju današnje Republike Hrvatske svoje organizacije koje su vodili mnogi talijanizirani Hrvati. Godinama ga vodi predsjednik Paolo Sardos Albertini, odvjetnik, ideolog i dugogodišnji propagator protiv Tita. Nije propustio da njihov istoimeni portal Lega Nazionale objavi bezbroj članaka o tragediji u Vargaroli. Odabrao sam “Masakar Titovaca u Vergaroli” koji je prenijet iz govora Renza de Vidovicha, potalijančenog Hrvata iz Dalmacije, dugogodišnjeg predsjednika udruge talijanskih Dalmatinaca za Trst, direktora neoiredentističkog časopisa Il Dalmata i bivšeg neofašističkog senatora. De Vidovich je za članak Uga Salvinija u Il Piccolu izjavio kako nekritički izvještava o temama dviju poznatih pristaša Titove propagande – Alessandri Kersevan i Claudiji Cernigoj o masakru u Vergarolli. Samo pokazuju tvrdoglavost, rekao je de Vidovcih, kojom pokušavaju ispitati dokumente i dokaze koji su sada poslani u povijest. – U Il Dalmata u broju 54., od ožujka 2002. na naslovnoj stranici smo objavili vijest o dokumentu kontraobavještajne službe karabinjera i arhivu tajne službe Britanaca iz ’46 s ovim kratkim tekstom: ‘Tek sada iz knjige Strogo povjerljivo Marija Cereghina i Fabija Amode doznajemo da su talijanske službe (bataljun 808 karabinjera za kontraobavještajnu službu kao C.S.) ovisno o Rimu pažljivo obavijestile strane materijalnog izvršitelja Giuseppea Covacicha, bivšeg pripadnika talijanske mornarice i četvorice sabotera OZNA-e iz Trsta Oresta Paobela, Marca Lopeza, Silvana Picoricha i Guida Fiorina kod kojih su pronađeni u posjedu eksploziv trotil'(…). pro Titovi aktivisti i dalje se pozivaju na tadašnje talijanske komuniste, ne shvaćajući da je Tito sada osuđen poviješću jer je ubio preko milijun  komunističkih Jugoslavena (sic), koji još uvijek pokušavaju optužiti talijanske oružane snage, rekao je ex neofašistički senator Renzo de Vidovich.  Gaetano Dato pretpostavlja da su krivci talijanski nacionalisti i Italija. Nakon policijske istrage o tragediji u Valgaroli svi zapisnici predani su Vojnom sudu koji je utvrdio: Bombe su bile postavljene u stanju sigurnosti, a kasnije su ih nekoliko puta provjeravali, kako talijanski vojnici tako i saveznici. Britanski časnik Klatowsky tvrdio je da je pregledao mine tri puta – zaključivši da ih se može detonirati samo namjerno; izravno svjedoci – uključujući jednog od ranjenih britanskih vojnika – tvrdili su da su neposredno prije eksplozije čuli manju eksploziju i vidjeli plavi dim kako teče prema rudnicima; zapovjednik britanske 24. pješadijske brigade; Erscinea (brigadir Malcolm David Erscinea – op. A.Č.) je u završnom izvješću izrazio mišljenje da je “streljivo namjerno eksplodirala osoba ili nepoznate osobe”.

Nedvojbeno je da službene vojne strukture u Puli nisu utvrdile tko je krivac za nesreću, tragediju, masakr ili teroristički čin, kako je nazvaše talijanski mediji, koji su svejedno okrivili Tita i partizane te OZNA-u. U svezi tragedije na plaži u Vargaroli najveće iznenađenje predstavlja knjiga, odnosno svezak, pod naslovom “Vergarolla, 18. agosto 1946.Gli enigmi di una strage tra conflito mondiale e Guerra Fredda” (Vargarola, 18. kolovoza 1946.Enigme jednog pokolja između svjetskog konflikta i hladnog rata)/”LEG Edizione, Gorizia, 2014/, mladog talijanskog povjesničara i pisca Gaetana Datoa. On je naime u svom djelu objavio vrlo zanimljiv i “ubitačan” detalj za istarske izbjeglice i neofašiste te Republiku Italiju! Citiram ga: “Treba istaknuti i neke alternativne pozicije, koje pretpostavljaju interes ‘talijanskih nacionalističkih skupina’ da organiziraju pokolj, a u dogovoru s talijanskom državom, kako bi  se Jugoslavija dovela u loše svjetlo, sudjelovala u mirovnim pregovorima ili čak kako bi se započeo sukob između Sjedinjenih Država i Jugoslavije, s obzirom na napetost zbog koje su dva dana kasnije Sjedinjene Države dale ultimatum Titu nakon rušenja američkog zrakoplova i ubojstva nekih američkih vojnika duž talijansko-jugoslavenske granice.” (pod. A.Č.). Prema istraživanju povjesničara Datoa, eksplozijom na plaži Vargarola smrtno je stradalo 65 osoba koje su identificirane, zatim pronađeni su posmrtni ostaci 109 ili 110 i 116 leševa, a 211 ranjeno. Te velike brojke nije iznio ni jedan autor i čini mi se da je Dato učinio grešku…!?. On, međutim, ističe da navodi podatke iz dokumenata savezničkih policajaca i Vojnog istražnog suda koji su utvrditi da je “eksplodiralo 15-20 njemačkih i talijanskih dubinskih bombi, tri torpedne bojne glave, četiri TNT (trotil – op. A.Č.) i pet dimnih bombi, nije otkriveno ništa konkretno što bi upućivalo na moguće počinitelje”. Neki su talijanski novinari objavili da je eksplodiralo trideset (30) bombi, ali o tomu nema dokumenta u engleskim i američkim arhivima. Povjesničar prof. Dukovski upozorava na vrijedne činjenice. Od hrvatskih povjesničara o tragediji je pisao prof. dr. Darko Dukovski, predavač na Sveučilištima u Rijeci i Juraj Dobrila u Puli. U članku koji je objavio u pulskom časopisu Histria, godišnjaku Istarskog povijesnog društva (1848-1183)/2011./, uz ostalo, napisao je da  ni nakon 64 godine nije riješena zagonetka eksplozije u Vargaroli, 18. kolovoza 1946. u kojoj je poginulo 63 i ranjeno 30-tak Puljana. Autor je iznio jednu veliku istinu u tomu da “povjesničari su isključivo spominjali događaj tek usput kao uzrok ili povod egzodusa talijanskog stanovništva Pule (bilo je stanovnika hrvatske, slovenske, židovske češke i drugih nacionalnosti – op. A.Č.) i prepisivali netočne podatke od talijanskih publicista(…)”. Ističem ono najbitnije što je prof. dr. Dukovski objavio: „Važne se činjenice izostavljaju ili izvrću i prema kako komu najviše odgovara” i “Posebice bih istakao vrijednost arhivske građe fondova The National Archive Kew Gardens koja nam je pomogla osvijestiti do sada nepoznate događaje vezane za ovu tragediju”.

O tragediji je snimljen dokumentarni film “Mine na plaži – Vergarola” (ne znam zašto autor rabi talijanski naziv), scenariste i redatelja Arsena Oremovića iz Zagreba, koji je prikazan 20. kolovoza 2020. na 67. Pulskom filmskom festivalu u Areni. Radi se, zapravo, o jednoj od epizoda dokumentarne serije “Nesreće” koja je prikazana na HRT-u. Film nisam gledao i ne mogu govoriti je li snimljen na temelju dokumenata, ali po pisanju nekih medija u filmu su govorili povjesničari i sudionici, uglavnom talijanske izbjeglice koji žive u Italiji. Spomenute su “priče o nekim sumnjivim licima (…)”, napisao je Mladen Radić, suradnik dnevnih listova Glas Istre i Novog lista, ali je šteta da nije naveo imena tih sumnjivih lica. Talijani su također snimili dokumentarni film “L’ultima spiaggia.Pola fra strage di Vergarolla e l’esodo” (Posljednja plaža. Pula između masakra u Vargaroli i egzodusa), redatelja Alessandra Quadrettija. U filmu su govorili mnoge izbjeglice iz Pule i Istre, od kojih i “nezamjenjivi” fašiston Lino Vivoda i povjesničari Giorgio Federico Siboni, Giuseppe Parlato, Raoul Pupo i Gaetano Dato i novinar Paolo Radivo, direktor neoiredentističkog časopisa L’Arena di Pola iz Trsta, te pjevač zabavne glazbe Simone Cristicchi, sin izbjeglice i vrlo oštar na jeziku – turbulentni lažov koji je više puta govorio o maršalu Titu, ratnom zločincu.                                                              

Prof. Egidio Ivetic drži “neofašističku lekciju” na YouTube                                           

Najveću kritiku ipak zaslužuje Egidio Ivetic (negdje pišu Ivetić, pa ne znam je li je Hrvat ili Talijan – op. A.Č.), izvanredni profesor moderne povijesti na Sveučilištu u Padovi, povjesničar i pisac, koji je bio suradnik Centra za povijesna istraživanja u Rovinju i Sveučilišta Juraj Dobrila u Puli. On je u intervjuu Federici D’Auria za portal Il Bo live – Sveučilišta u Padovi (18.08.2021.), izjavio takve stvari koje uistinu nemaju nikakve veze s tragedijom Vargarola. Pod naslovom “Masakr u Vergarolli.75 godina kasnije”, koji su prenijeli neki mediji i postoji video na YouTube. D’Auria je objavila da je masakr isprovocirala eksplozija deaktiviranog materijala i da je kasnije razjašnjena da nije bio slučajan. Citirala je profesora Ivetica, koji kaže: “Grad Pula koji se danas nalazi u Hrvatskoj je bio talijanska provincija. Bio je uključen u Julijansku krajinu, pogranični teritorij koji su od 1943. godine, raspadom fašističke Italije, okupirale njemačke postrojbe i do 1945. godine bio takozvane zone operacija jadranske obale, pod kontrolom Njemačke. Također u Istri su postojali partizanski pokreti otpora, koji su od 1943. bili protagonisti mnogih činova zločina, počevši od fenomena fojba, koji se uglavnom odnosio na kopnena područja Istre i na pomorski pojas gdje su postojali talijanski gradovi poput Kopra, Poreča, Rovinja, Umaga i Novigrada. Do listopada 1943. godine, međutim, čak je i grad Pula, malo istočnije od koje je bila posljednja talijanska pokrajina, ona riječka, bio pogođen djelovanjem projugoslavenskih partizana. Često se zaboravlja da su se svi ti događaji na talijanskom teritoriju, gdje je postojao otpor u kojem su sudjelovali i Talijani, ali koji je prije svega bio povezan s kretanjem jugoslavenskih partizana (…)”. O masakru u Vergarolli izjavio je: “Bio je to dramatičan napad koji je službeno prouzrokovao smrt 65 osoba, iako je, prema neki izračunima, žrtava bilo više od 100 (sic). Eksplozija je bila ogromna, kolona dima koja se uzdigla ostala je utisnuta na tadašnjim fotografijama i, što je još potresnije, ovo je bio masakr posebno djece. Odmah na početku, s istragom koju su provele britanske vlasti, postojala je sumnja da eksplozija nije bila slučajna, već da je netko namjerno detonirao taj ratni materijal. Otvorenih pitanja i dalje je mnogo, unatoč najakreditiranijim tumačenjima onoga što se dogodilo da je ovaj masakr zapravo bio teroristički čin jugoslavenskih snaga s ciljem udaranje i teroriziranja stanovnika Pule, kako bi još više motivirali Talijane da napuste grad (…). Teroristički čin u Vergarolli stoga se dogodio u izrazito talijanskom urbanom kontekstu gdje je do 1946. još uvijek postojala raširena nada da će ti teritoriji ostati s Italijom. Ovaj masakr, dakle, predstavlja trenutak u kojem se, na drastičan i nasilan način, jedno razdoblje zatvara, a drugo otvara. Nakon ove epizode, naime, egzodus je započeo toskanskim brodom koji je Talijane odvezao iz Pule. Grad je gotovo u potpunosti ispražnjen i repopuliran je sa stanovnicima iz unutrašnjosti Istre ili iz drugih područja Jugoslavije.”

Povjesničar Ivetic, očito ogorčen i razočaran, nadalje ističe da je grad napustilo 90 posto stanovnika, a bilo ih je 40.000. Otkud taj podatak povjesničaru Iveticu? Tako ne smije zboriti ni student povijesti, a kamoli sveučilišni profesor koji za svoje tvrdnje nije podastro nijedan dokument. On, poput talijanskih iredentista i fašista, napamet optužuje osobe za koje nije dokazana krivica! Stoga trebao bi se stidjeti kao povjesničar i čovjek, a pogotovu kao profesor fakulteta koji podučava velik broj studenata. Naime, nijednom riječju nije spomenuo Hrvate, zatim Slovence, Austrijance, Židove, Čehe i stanovnike drugih nacionalnosti koji su napustili Pulu!!! U 42-godišnjoj profesionalnoj novinarskoj karijeri upoznao sam stotine obitelji koji su napustile Pulu i druge gradove Istre i rekli da nisu htjeli živjeti u komunističkoj zemlji. Među njima su i moji rođaci koji su s brodom iz Pule otplovili u Italiju i, nakon su što jedno vrijeme proveli u izbjegličkom kampu u Italiji, nastavili put u SAD. Pokojna sestra moje pokojne majke, rođena Franković, sa suprugom Ružićem i 4-godišnjom kćerkom, nisu Talijani i izbjegli su u Italiju, a potom krenuli u New York. Rođaci moje supruge Talijanke, Hrvati Cukon iz Medulina i Grakalić iz Ližnjana također su krenuli trbuhom za kruhom… Prema tomu, profesor Ivetic govori notorne laži i bez dokaza za masakr u Vargaroli optužuje jugoslovenske partizane! Ali nijednom riječju nije spomenuo dolazak na vlast Monarhističke i fašističke Italije, koja je nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije, naselila desetine tisuća Talijana u Istru i Rijeku, od kojih su mnogi ostali živjeti u bivšoj Jugoslaviji. Stoga Ivetic govori jezikom iredentista i profašista!!

Posebice začuđuje profesorova lažna izjava: “Ovaj masakr je sve u svemu zaboravljen, a civilna svečanost nije ni posvećena, unatoč činjenici da je riječ o najpotresnijoj epizodi u ukupnoj povijesti grada Pule. Posljednjih desetljeća u kolovozu se točno sjeća Zajednica Talijana koja je postala, uz neke priče o velikoj hrabrosti, prije svega kirurga Geppina Michelettija, koji je neumorno i danima vadio žrtve masakra pokušavajući spasiti što više ljudi, unatoč činjenici da je i sam izgubio dvoje djece u tim strašnim odnosima (…).” Mnogo je toga još izrekao Ivetic, ali završiti ćemo njegovom podlom rečenicom: “Biti Talijan, s druge strane, već je u ti vrijeme bio osjećaj krivnje (…).” Profesor se očito osjeća Talijanom (!) i govori neistine da u obilježavanju sudjeluje samo Zajednica Talijana! Već niz godina, od 1997. do 2021. obilježavaju se godišnjice na kojima sudjeluju predstavnici Grada Pule i Istarske županije. Čak je pulska Zajednica Talijana prihvatila da obilježje Vargarole organizira zajedno s tzv. Slobodnom općinom Pula u egzilu iz Trsta. Da se mene pita, a sa mnom se slažu mnogi Puležani, ne bi trebalo dopustiti da se miješaju “trule” kruške i jabuke, jer je veoma poznato da se neoiredentistička organizacija sa svojom vrhuškom  više godina neprijateljski ponaša prema Republici Hrvatskoj. To je licemjerna i lažna suradnja i prijateljstvo…! Da profesor E.I. nije u pravu napisati ću još nekoliko primjera o obilježavanju tragedije u Vargaroli, ali i o skandalima… Najsramotnije i nakaradno obilježavanje nažalost dogodilo se 2004. godine, kada je u Pulu stigla delegacija neoiredentističke Associazione Nazionale Venezia Giulia e Dalmazia (Nacionalni savez Julijanske krajine i Dalmacije), čije je sjedište u Rimu. Naravno za to ima najveću zaslugu saborski zastupnik dr. Furio Radin i gradonačelnik Grada Pule dr. Luciano Delbianco. Tog 18. kolovoza 2004. Nacionalni savez Julijanske krajine i Dalmacije dao je službeno priopćenje, nazvano “Istina” o Vergarollinoj rani. A ljubazni i namršteni gradonačelnik Delbianco je podržao talijansku hipotezu o napadu na Vergarolu, što znači da se zbog toga iselilo stanovništvo Pule. Potom je nekontrolirano i bahato izjavio: “Tog 18. kolovoza 1946. zapanjeni i još uvijek eksploziva koji se nalazio u rudama, ostacima rata, nepoznati saboteri aktivirali su na daljinu devet tona razbacanim po plaži uzrokujući masakr” (pod. A.Č.). Najviše zabrinjava da o tom dvostrukom političkom (neoiredentističkom) skandalu koji se zbio u hrvatskoj Puli nije se čula riječ primjedbe ili kritike na istup talijanskih neoiredentista i gradonačelnika Pule!! O “slučaju Ivetic” u hrvatskim medijima nije objavljeno ni slova, jer političari i hrvatski novinari ne prate političko mešetarenje izbjeglica i onih koji su ostali u Istri i Rijeci. Neću, stoga, ispisati svako obilježavanje tragedije u Vargaroli, samo da dokažem E.I. da nije običan lažov. No, da ipak spomen moj kritički osvrt objavljen na zagrebačkom portalu javno.com i pulskom pula.com (nažalost oba su ugašena). Pod naslovom “Hoće li talijanski iredentisti slaviti u Puli” (18. kolovoza 2008.) javnost sam izvijestio da je riječ “takozvanih prognanika” i okvalificirao da su “ekstremisti”, “iredentisti” i “profašisti”! I, najzad, kako u Hrvatskoj nitko nije zainteresiran odgovoriti na “talijansku propagandu”, pulski lideri Zajednice Talijana i zastupnik Sabora dr. Radin su likovali.                                       

13. travnja 1917. održana je hrvatsko-talijanska komemoracija žrtvama tragedije, pa su talijanski ministar vanjskih poslova Angelino Alfano i ministrica zdravstva Beatrice Lorenzin, podrijetlom Istranka iz Medulina, sa hrvatskim kolegama Davorom Ivanom Stierom i Milanom Kujundžićem položili vijence na spomen-obilježje Vargarola. Dana, 18. kolovoza iste godine predstavnici Udruga antifašističkih boraca i antifašista Pule, zamjenik gradonačelnika Robert Cvek, predsjednik Gradskog vijeća Tiziano Sošić i pročelnik Ureda Pule Aleksandar Matić, predsjednik Zajednice Talijana Fabrizio Radin i predstavnici tzv. Slobodne općine Pula u egzilu, položili su vijence. Tom prilikom Glas Istre je objavio izvješće “Obilježena 71. godišnjica tragedije na Vergaroli”, a autorica B. Petrović je, među ostalim, napisala “prema službenim podacima poginulo je 116 osoba, mahom žena i djece, a dvadesetak tijela nije bilo moguće identificirati, pa ih je možda bilo i više, a ranjeno je 216 osoba (…)”. To nije prvi ni zadnji put da pulski list dezinformira javnost… Koji “službeni podaci”, otkud brojka o 116 poginulih i 216 ranjenih osoba?! Mrzitelj svega što je Tito, Jugoslavija i Hrvatska. Njegovo mrzovoljno i neprijateljsko piskaranje, najprije protiv Titove Jugoslavije, a zatim protiv Tuđmanove i Mesićeve Hrvatske, poznato je oko četiri desetljeće. Radi se o novinaru i piscu Faustu Biloslavu, potalijančenom Hrvatu, podrijetlom iz Istre – dijela Bujštine. Živi u Trstu, a godinama izvještava s ratova gotovo u pola svijeta za Berlusconijev dnevni list Il Giornale iz Milana. Profašističkog novinara Biloslava upoznao sa devedesetih godina u njegovom tršćanskom uredu uredništva profašističkog lista Trieste Oggi, čiji je bio odgovorni direktor i često objavljivao svoje članke, novinara, a potajno je imao suradnike u Puli i Rijeci koji su ga izvještavali, uglavnom slali kritike o “velikom nacionalistu i prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu” i “nacionalističkoj Republici Hrvatskoj”. Premda je bio upućen da sam u svojim vrlo kritičkim izvještajima i komentarima napadao neoiredentiste i neofašiste, naročito u Trstu – on je više puta bio na udaru – čudio sam se da me je primio i razgovarao sa mnom. Razgovor je bio kratak i on nije priznao da je na nekim sastancima s tršćanskim neofašistima predlagao da u Puli i Istri treba upotrijebiti silu protiv komunista, iako više nije postojao Savez komunista Jugoslavije.

Međutim, tema je nesreća u Vergaroli, a on je u listu Il Giornale od 3. veljače 2019. objavio članak “I Parlamento indaghi sulle stragi sel boia Tito” (Parlament istražuje pokolje krvnika Tita) u kome je izvijestio širu javnost – “parlamentarno istražno povjerenstvo rasvijetlilo je zločine koje su počinili Titovi krvnici, počevši od masakra u Vergarolli, koji je uzrokovao bijeg Talijana iz Pule 1947. godine”. 

Biloslavo: Pula je formalno talijanski grad!

Nadalje, 60-godišnji fašistoidni Biloslavo upoznao je čitatelje da je ovih dana Savez prognanika (sic) uputio zahtjev tajniku vanjskopolitičkog odbora Komore Vitu Comenciju uoči 10. veljače na Dan sjećanja na egzodus i fojbe. U tom zahtjevu, među ostalim, stajalo je: “Republika rođena s dubokim ranama u provincijama Trst, Gorica, Pula, Rijeka i Zadar. TITOVA OKUPACIJA OZNAČILA JE ŽALOSNE STRANICE ZA TALIJANSKU ZAJEDNICU” ( pod. A.Č.). Pišu kao da su svi zajedno državni tužitelji Republike Italije, ali čujmo što je grozitelj Biloslavo prenio iz zahtjeva izbjeglica, a ne prognanike, kako svi zajedno objavljuju krivotvorine. Citiram:”18. kolovoza 1946. u Puli, GRADU KOJI JE JOŠ UVIJEK FORMALNO TALIJANSKI (pod. – A.Č.), napad je izazvao pokolj nizom smrtnih slučajeva koji, ovisno o različitim izvorima, fluktuira između 70 i 110 jedinaca kojima se dodaje stotinu ranjenih među kupačima koji su u Vergarolli bili nazočni sportskom događaju. Bio je to prvi masakr u povijesti republikanske Italije, s impresivnim brojem žrtava i usporedivim s mnogo poznatijim masakrima godina olova”. Comencini je za Il Giornale izjavio: “Povijest često pišu pobjednici. Konačno smo se počeli suočavati s tim i s druge točke gledišta”.

Ne znam što je trebalo stanovitoj Nataši Skazlić iz Pule da je na svom blogu Pula/Pola 1. svibnja 2021. objavila tekst “Varagarola ili Vergarola – sramotni rašomon”. Za svoj “avanturistički” napis koristila je malobrojnu literaturu i objavila, a sam izdvojio jednu rečenicu:”(…) Nikada se nije saznalo tko je počinitelj, a svaka se teorija oslanja na krajnje pristrane svjedoke koji najčešće, svjedoci uopće nisu bili ili su u vrijeme samog događaja imali premalo godina te se pod utjecajem drugih priča modificiralo i njihovo sjećanje (…)”.

Saznao sam da je autorica spisateljica i objavila knjigu priča i da se nikada nije bavila tom temom, pa me čudi da piše da se nikada nije saznalo tko je počinitelj. Objektivnom povjesničaru, piscu i novinaru koji je proučavao navedenu tragediju potpuno je jasno da Anglo-Američki istražni policajci i suci nisu utvrdili tko je počinitelj iliti krivac! Prema tomu nije u pitanju nikakav sramotni rašomon…

Mnogobrojne članke o tragediji u Vargaroli nismo spomenuli, jer ne bismo dobili niti jednu novost; gotovo 95 posto medija optužuju Tita i OZNA-u. Tako je poznata talijanska novinska agencija Adnkronos iz Rima, 2. rujna 2021. godine objavila izvješće “Vergarolla una strage dimenticata” (Vergarola jedan zaboravljeni pokolj) koji je dezinformacija, a nju su prenijeli mnogi talijanski mediji. 

ZAKLJUČAK: Spomenuo sam nekoliko talijanskih medija, ali ne treba zaboraviti da u Italiji izlazi 55 nacionalnih i regionalnih dnevnih listova, 77 tjednika i 145 elektroničkih publikacija (internetskih novina) – neke kolege u Italiji rekoše mi da postoji više od 200 – koji su objavili oko 80 članaka o tragediji u Vargaroli i većina je za masakr okrivila Tita, partizane, OZNA-u i komuniste. Prava je rijetkost naći bar nekolicinu povjesničara i novinara koji ih nisu okrivili. To su, po mom sudu, četvero povjesničara i to Slovenci ili podrijetlom Slovenci. Što se, pak tiče naših medija, pogotovo listovima i elektroničkim publikacijama, popularnim portalima, najveći je broj koji su optužili Tita i OZN-u. Čak i mediji koji važe za objektivne, ali i oni su prepisuju iz talijanskih listova i portale, prava je katastrofa i krivotvorine ulaze u našu povijest…. Hrvatske povjesničare, nažalost, kao da tema uopće ne zanima, a o onima koji su naklonjeni NDH ne treba gubiti vrijeme!! U te brojke nisam uračunao radio postaje i televizijske kanale (talijanski svake godine emitiraju i prikazuju više stotina emisija!).

Nije samo riječ o tragediji u Vargaroli, nego uopće o povijesnim odnosima Hrvatska – Italija. Smatram stoga da je ovo opširno štivo početak novinarske borbe za istinu o velikoj tragediji na plaži u Vargaroli. Svakako ne treba je  zaboraviti nastradale nevine kupače – stanovnike Pule, među kojima velik broj žena i djece, te njihove obitelji.

Armando Černjul