NOVINARI, POVJESNIČARI I NAZOVI PISCIMA U ITALIJI I HRVATSKOJ BEZ DOKAZA OPTUŽUJU TITA I OZNU!
Državni televizijski kanal RaiNews24, 15. travnja ove godine u udarnom terminu u 20.30 sati, prikazao je 25-minutnu emisiju “Prima strage.18 agosto 1946. Attacco Vergarolla” (Prva tragedija. 18. kolovoza 1946.Napad na Vargarolu). Emisiju je realizirala Alessandra Solarino, a o tragediji govorio je Valerio Cataldi, 55-godišnji novinar iz Rima koji nije poznat po toj temi. Iako brojni novinari, povjesničari i nazovi pisci za tragediju optužuju maršala Tita i partizane te tajnu vojnu službu OZNA-u, RaiNews24 uoči emisije najavio je da tema još uvijek nije do kraja razjašnjena, a to isto tvrde neki rijetki i usamljeni hrvatski izvori. U naslovu emisije spomenut je Spotlight (u prijevodu Reflektor), koji se bavi znanstvenim istraživanjem raznih tema. Međutim, nije mi poznato koliko je gledatelja gledalo emisiju, ali činjenica je da navedeni tv kanal emitira vijesti i emisije 24 sata!
RaiNews24 nije otkrio nijedan novi podatak o tragediji
Kako u svezi tragičnog slučaja na plaži Vargarola, koja se dogodila 18. kolovoza 1946., nije objelodanjeno zašto se prikazuje, ali navode da je poginulo 64 kupača i više od 100 ranjenih, odlučio sam krenuti tragom emitiranja emisije i upoznati hrvatsku javnost što se dosad objavilo tom tragičnom slučaju s kojim se bave i oni koji u tomu nemaju pojma! Osim toga, novinar koji je govorio o masakru, kako ga nazvaše tragediju, tvrdim da nije dao nove podatke! A da je Pula 1946. bila pod talijanskom vlašću u Zoni A, iako su je oslobodili istarski partizani, i da je glavnu vlast imala Anglo-američka uprava koja je imala u gradu Vojni garnizon, to znaju i studenti povijesti u Puli. Istina je da do danas nije utvrđeno tko je krivac ili krivci za tragediju. Međutim, većina talijanskih povjesničara i senzacionalističkih novinara, a takvih je dosta u Hrvatskoj, pišu o atentatu ili terorističkom napadu na stotine kupača i dakako za to optužuju partizane!!! Tako je portal neoiredentističke Associazione Nazionale Venezia Giulia e Dalmazia (Nacionalni Savez Julijanske krajine i Dalmacije) sa sjedištem u Rimu, uoči prikazivanja emisija na RaiNews24, objavio opširan članak nalik na optužnicu. Autor Marco Fornasir koristio je informacije iz portala Identita cultura, koji tvrdi “da se pokolj u Vargaroli skriva više od pola stoljeća i da još nije utvrđena proceduralna istina”. Taj megaloman dim eksplozije pod oblacima i gljivu uspoređuje s atomskom gljivom u Hirošimi!!! Očito da nepoznati Fornasir veom slabo poznaje slučaj, i kako piše, očekuje da Europa 2022. godine treba reći zajedničku istinu o masakru u Vargaroli.
Milovan Đilas optužio Tita za progon istarskih Talijana
Svaka nesreće s mrtvima i ranjenim ljudima je tragična, ali Vargarolu uspoređivati s Hirošimom je suludo i izvan svakog razuma. I taj Fornasir za masakr optužuje Titovu Jugoslaviju, a obrazloženje pronalazi u intervju Milovana Đilasa, bivšeg jugoslavenskog političara i jednog od najbližih Titovih suradnika. On je, naime, visokotiražnom milanskom tjedniku Panorama (21. srpnja 1991.) i to kad je Hrvatska krvarila napadom srbočetničke JNA i paravojnih četničkih skupina, Crnogorac Đilas se osvetio Hrvatu Josipu Brozu Titu i, među ostalim, u intervjuu izjavio:”1946. godine Edvard Kardelj i ja otišli smo u Istru organizirati antitalijansku propagandu… Bilo je potrebno potaknuti Talijane da odu s pritiskom svih vrsta. Dakle, to je učinjeno.” Jasno je da je Đilas bio osvetoljubiv, jer je smijenjen sa svih dužnosti i postao politički “mrtvac”, te bio u zatvoru a nakon toga rovario gdje god je stigao, ne samo protiv Tita, nego prema bivšem Titovom generalu dr. Franji Tuđmanu, prvom predsjedniku Republike Hrvatske. Intervju je dao vjerojatno i zbog velikog honorara koji mu je platio Berlusconijev tjednik koji je dugo godina kasnije propao. Intervju je bio vrlo loš “dokaz” talijanskim novinarima i povjesničarima da su Talijani iz Istre protjerani, što je povijesna krivotvorina! Ali političari, povjesničari i novinari dan danas pozivaju na te izmišljotine u intervjuu.
Ali to nije sve od Fornasina; on je u drugom Berlusconijevom listu, visokotiražnom Il Goirnale (18.08.2016.) objavio opširan članak “Masakr u Vergarolli: kada je trotil korišten za istjerivanje Talijana”. Iako je iz naslova jasno što tvrdi taj ludoman – kasnije ćete sami utvrditi da sam u pravu – i širitelj dezinformacija govore njegove riječi: “Ali tko nikada nije čuo za onaj masakr, da budemo jasni, KRVAVIJI OD ONOG NA STANICI U BOLOGNI (pod. M.F.). Nazvao sam ga ludomanom i, da me kojim slučajem tuži sudu, spreman sam priznati da sam to objavio, jer za to postoje opravdani dokazi. Naime, Fornasin, kad je spomenuo Bolognu, mislio je na teroristički bombaški napad koji je izvršen 2. kolovoza 1980. na glavnom kolodvoru u gradu Bologna i tada je poginulo 85 ljudi, a ranjeno više od 200. Teroristički napad izvršili su pripadnici neofašističke organizacije Nuclei Armati Rivoluzionari (Oružana revolucionarna jezgra). Taj kretenoid je i u toj člančurini za masakr u Vargaroli optužio titine (prevedeno Titovce), a nije predočio nijedan dokument, već je nagomilao brojne laži koje smo dosad čuli i pročitali od neoiredenbtističkih i neofašističkih političara, povjesničara i novinara. A Berlusconijeve novinarske budaletine u istom stilu nastavljaju škribomanju…
Povjesničar Gaetano Dato opasan za krivotvoritelje i talijansku državu
Druga epizoda na RAINews24 emitirana je u srijedu, 20. travnja, a gosti su bili Antonio Ballarin, bivši predsjednik neoiredentističke udruge Federalesuli i Gaetano Dato, mladi povjesničar i novinar iz Trsta, jedan od najomraženijih u Italiji, jer je u svom radu bio nadasve objektivan. Za njega postoje samo dokumenti i svjedoci na temelju kojih objavljuje znanstvenih članke i knjige. O njegovom djelu vezanom za tragediju na plaži Vargarola, najvažnije podatke objavit ću nešto kasnije… Budući su prikazane dvije najsvježije spomenute televizijske emisije, krenuti ću tim tragom i objavit ću samo o onome što su dosad uglavnom “nadrobili” talijanski i hrvatski znanstvenici, novinari i tzv. novinari (to su oni koji nisu zaposlenici u medijima – op. A.Č.). Započet ću sa eksplozijom na plaži Vergarola koja se dogodila: po nekima prije 14 sati, a drugima u 13 sati. Prva novina koja je izvijestila o tragediji je pulska L’Arena di Pola, čiji je direktor i glavni urednik bio Guido Miglia, rođen 1919. u Puli, učitelj i novinar koji je bio antifašist, ali nakon egzodusa koji je u Puli započeo 1947. godine postao je veliki iredentist. I on je bio izbjeglica koji se nastanio u Trstu gdje je jedno vrijeme bio direktor L’Arena di Pola , a 1954. osnovao je časopis Trieste. L’Arena di Pola je o teškoj nesreći objavila da je smrtno stradalo 62 osobe, među njima i djeca. Za tragediju okrivila je Tita i partizane. Jednom prilikom, mislim da je to bilo 1994. godine, u Istarskom narodnom kazalištu u Puli, bio sam na predstavljanju knjige “L’Istria e una quercia” (Istra je jedan hrast)/Edizione Circolo di cultura “Istria”, Trieste, 1994./, novinara i pisca Guida Miglija. S obzirom da sam bio svjedokom da je Miglia učinio potez koji je iznenadio sve prisutne, a razočarao malobrojne pulske Talijane. Rekao je da je pod stare dane saznao da je podrijetlom Hrvat i kako je njegovo pravo prezime Miljavac koje je talijanizirala fašistička vlast. Upoznao sam ga 1997. godine u njegovoj kući u Trstu gdje me je primio kao da smo dobre kolege i prijatelji, a u nekoliko navrata kritizirao sam ga iredentistu. Tom prilikom Miglia se složio da nakratko razgovaramo o velikoj nesreći na plaži Vargarola. Guido Miglia 1946. za tragediju optužio Titove partizane, a 1997. izjavio da nema dokaza. Podsjetio sam ga na članke u pulskom dnevnom listu L’Arena di Pola u kome je prvi objavio članke o nesreći za koju je optužio Titove partizane. Naglasio je da je točno da je tada napisao i okrivio jugoslavenske partizane, no već godinama drži da možemo sumnjati da su detonator za eksploziju podmetnuli jugoslavenski komunisti, ali to nije dovoljno, jer za to nema dokaza. Za optužnicu i sudski proces, dodao je Miglia, treba imati dokumente i svjedoke, ali toga nažalost nema nitko! Prvi put da sam čuo iskrenu izjavu nekadašnjeg “novinarskog tužitelja” i otada do danas nijedan talijanski povjesničar, pisac i novinar nije priznao! Od drugih listova u Puli o tragediji jedini je još pisao Il Nosto Giornale, od 8. prosinca 1943. partizanska novina, a kasnije glasilo Talijanske unije Istre. No, pravo iznenađenje i udarac fašistima učinila je L’Unita, glasilo Komunističke partije Italije (PCI) u Rimu koja je 21. kolovoza 1946. naslovila članak “Angloamerikanci odgovorni za masakr u Puli”. Optužili su Anglo-američku upravu u Puli da nisu maknuli mine s plaže, gdje ih je bacila plima i nakon toga ostavili su ih na plaži. Očito da je taj talijanski visokotiražni dnevni list, objavio istinu i nije htio optužiti jugoslavenske komuniste i partizane. Naime, tadašnji lider talijanskih komunista Palmiro Togliati bio veliki Titov prijatelj još iz vremena dok su zajedno radili u Moskvi i, kad je saznao za mine, rekao je da partizani nikako nisu krivci. Međutim, drugi talijanski mediji bez nikakvih dokaza prozvali su da su to učinili “titini”, kako su talijanski mediji i ratni “ostaci” fašista za sve (fojbe, egzodus i Vargarola), nazivali Titove partizane. “Otrovne strijele” Corriere della Sera, Il Picolla i generala Mazarolija Dnevni list Il Piccolo iz Trsta, 9. ožujka 2008. obavio je članak “Gli arhivi inglesi rivelano: la strage di Vergarolla voluta dagli agenti di Tito” (Engleski arhivi otkrivaju: Vergarolla koju su htjeli Titovi agenti), novinara Pietra Spirita. Iz naslova se vidi da su Titovi agenti htjeli masakr na plaži i koja je bila nesreća ili napad da se uplaši Puljane da odu iz Pule. Naglašava da se to vidi iz postojećih dokumenata i navodi: to je bio napad koji je planirana i izvela OZN-a, a među “izvršiteljima“ pojavljuje se ime Giuseppa Kovacicha, tada već poznatog savezničkoj špijunaži kao terorist”. Spirito spominje dokumente Državnog arhiva Kew Gardensa u Londonu i naglašava da su dokumente pronašli autori serije u Il Piccolu “Sabotaža u Puli” Fabio Amadeo i Marino J. Cereghino. Člankopisac Il Piccola ponovno spominje da je jedan od sabotera Josip Kovačić (ne znam zbog čega odjednom objavljuje njegovo ime i prezime na hrvatskom? – op. A.Č.) koji je nakon eksplozije nestao iz grada. Kako neoiredentistički Il Piccolo, koji je u ratu i nakon svršetka rata bio fašistički list, i novinar Pietro Spirito znaju “sve” podatke o Kovacichu, pa čak da je nestao iz Pule?
Tršćanska regionalna televizijska postaja Telequattro iz pera Carle Rottale, objavila je tobožnju istinu o dokumentima vezanim za navedenu tragediju, spomenuvši također dokumente Državnog arhiva Kew Gardensa u Londonu. To su prenijeli s iredintističko-profašističkog portala Lega Nazionale (Nacionalna liga) od 10. ožujka 2008., da je na plaži Vergarolla eksplodiralo devet tona trotila (TNT) i da je počinitelj Giuseppe Covacich iz OZN-e i kako je to utvrdio novinar lista Il Piccolo Pietro Spirito. Neupućeni moraju znati da je Il Picolo od Drugog svjetskog rata do Titove smrti stalno napadao i klevetao komandanta i predsjednika Tita kao najvećeg neprijatelja!! Najčitaniji talijanski dnevni list Corriere dela Sera, 11. ožujka 2008. objavio je članak pod naslovom “Pula:1946:Tito iza masakra na plaži” i ponovno Il Piccolo s člankom “Ono što proizlazi iz Engleskog arhiva daje razlog onome što su bila naša uvjerenja”, koji je potpisao SM. Iz pouzdanih tršćanskih izvora doznao sam da se iza toga člančića krije Silvio Mazzarolli, rođen u Puli, general Talijanske vojske u mirovini, militantni direktor časopisa L’Arena di Pola i potpredsjednik militantne neoiredentističke udruge Unione degli Italiani. Libera proivinzia Istria in Eselio (Unija Istrijana. Slobodna provincija Istra u egzilu) sa sjedištem u Trstu, prva najveća udruga tzv. esuka iz Istre u Italiji i svijetu. Predsjednik je militantni Massimiliano Lacota. Inače, ta tvorevina istarskih nostalgičara svake godine u više navrata na raznim manifestacijama optužuju Tita i Jugoslaviju i dr. Tuđmana i “nacionalističku Hrvatsku”!! Tako su Corriere della Sera, Il Piccolo i general Mazzaroli sijali “otrovne strijele” ne samo protiv Tita, već i protiv Hrvatske.
Dana, 20. kolovoza 2008. godine na portalima javno.com u Zagrebu i parentium.com u Poreču, objavio sam vrlo oštar osvrt da im je hrvatska vlast (čitaj Ministarstvo obrane RH) dala dozvolu da u vojnom objektu gdje se dogodila tragedija održe govor i polože vijenac. Rodbini poginulih kupača svakako treba dati dozvolu, ali ne i liderima neoiredentističkih udruga iz Trsta koji se iživljavaju u Trstu i drugim gradovima, a kad dođu u Pulu ponašaju se kao da se ništa nije dogodilo. Iako sam objavio kritike da se generalu Mazzaroliju ne dopuste nikakve govorancije u Puli, jer je u Trstu držao govor u kome je za pokolj u Vargaroli optužio Tita, on je svejedno dobio riječ! Tako da gradska vlast u Puli i hrvatska vlast u Zagrebu nije prvi put da autora ovog opširnog napisa prave budalom, iako piše objektivno o tim neprijateljima Hrvatske. Tomu se naslađuju talijanski neoiredentisti i neofašisti te njihovi suradnici u Hrvatskoj!!
Neoiredentisti drže talijanske zastave s nazivima Istria i Pola
U obilježavanju tragedije u pulskoj Vargaroli bilo je i skandaloznih scena, npr. u povodu 61-godišnjice tragedije 18. kolovoza 2007. u organizaciji Zajednica Talijana iz Pule i neoiredentističke udruge tzv. esula iz Trsta. Delegaciju Grada Pule predvodio je dogradonačelnik Fabrizio Radin, brat zastupnika Sabora Furija Radina (sada je potpredsjednik), a Slobodnu općinu Pulu u egzilu načelnik Silvio Mazzaroli. Da, dobro ste pročitali što sve dopušta hrvatska vlast – da im neoiredentistička udruga bude suorganizator u hrvatskoj Puli. U središtu grada Pule skupina mladih talijanskih građana, sinova istarskih izbjeglica iz Trsta, digli su zastave na kojima su velikim crnim slovima bile ispisane riječi na talijanskom jeziku ISTRIA i POLA. Tom nesvakidašnjem politikantskom skandalu bio je nazočan i Furio Radin, koji je incident nazvao “irelevantnim”. Ipak, najveću sramotu i poraz doživjeli su policajci Policijske postaje, a u Puli je sjedište PU Istarske, no nikoga nije bilo, osim građana koji su buljili u neotesane i profašistički orijentirane Talijane. Pulski policajci nisu poduzeli nikakve mjere, čime su osramotili policijski sustav RH.
Što reći o dijelu autora koji su pisali o tragediji bez ijednog dokaza. Za “atentat” ili “teroristički napad” u Vargaroli stalno su optuživali i danas optužuju Tita, komuniste, partizane i pripadnike OZNA-e (Odjeljenja za zaštitu naroda). Mnogi će ostati iznenađeni, pogotovu oni koji žive u Puli i drugim gradovima, na pisanje hrvatskih znanstvenika i novinara.
Tea Čonč – znanstvenica s minimalnim poznavanjem teme
Tea Čonč s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u Povijesti nastave, objavila je znanstveni rad “Eksplozija na Vargeroli u Puli 18. kolovoza 1946: pokušaj rekonstrukcije i izazovi i tumačenja (lipanj, 2012) godine. U tomu radu autorica je razgovarala sa četvero sugovornika “čiji iskazi čine dio ovoga rada jesu: Ester Sardoz Barlessi, Livia Mele, Josip Orbanić i Benedetto Buić (…)”. Dvoje od tih sugovornika poznajem, ali o njima će biti još govora… Autorica navodi i dva djela; “Gorki put od Pole do Pule” Josipa Orbanića i “L’esodo di Pola” Lina Vivode. Nije mi poznato je li Tea Čonč pročitala knjigu “L’esodo di Pula” (valjda jest), Lina Vivode, rodom iz Pule, izbjeglice iz Imperije, ali ako je pročitala tada ga uopće nije trebala spominjati i uzeti za sugovornika. Njemu je u tragediji, zvana Vargarola, mučnina jer mu je poginuo mlađi brat, dječak i mogu ga shvatiti kao čovjeka. Međutim, on ne zaslužuju nikakvu pažnju kao autor knjige jer je napisao bezbroj falsifikata u svezi žrtava fojbi i egzodusa te tragediji u Vargaroli. Zatim, poput brojnih talijanskih povjesničara, književnika i novinara, nije objavio nijedne rečenice o pokoljima talijanskih fašista u Istri i drugim teritorijima na današnjem području Republike Hrvatske, a da ne govorimo o zločinima u Sloveniji, Bosni i Hercegovini i Crnoj gori!! Iz “znanstvenog” rada meni nepoznate autorice je vidljivo je čudnovato ponašanje s minimalnim znanjem o temi. Podatak da je Lino Vivoda bio dugogodišnji načelnik neoiredentističke (ona ne rabi tu riječ) udruge Libero Comune di Pula in Esilio (Slobodna općine Pula u egzilu) saznala je od istoga, ali nije znala da je svake godine kada se obilježavala godišnjica te izmišljene tampon općine, predao raport zapovjedniku jedinice Talijanske vojske u Imperiji. Nije joj poznato da je Vivoda, službenik u mirovini, član uredništva neoiredentističkog časopisa L’Arena di Pola, glasilo tzv. Slobodne općine Pula u egzilu koji izlazi u Trstu i koji desetljećima objavljuje članke protiv Tita i Tuđmana. Tito je svima njima, a i ultradesničarima u Hrvatskoj, kriv za sve što se dogodilo u ratu i poslije rata. Otkad je Republika Hrvatska neovisna i samostalna država, tiskaju klevetničke članke protiv prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i predsjednika Stipe Mesića.
Vivoda dobio fašističku nagradu
“Antonio Carbonetti!”
Znanstvenica Čonč nema pojma o tome da je Vivoda pokretač i direktor neoiredentističkog mjesečnika Istria Europa (naslov govori sve) u Imperiji. Taj list koji se tiska na kvalitetnom papiru zbog brojnih članaka koji objavljuje i preuveličava broj žrtava kraških jama i egzodusa, a i napisa o tragediji na plaži Vargarola, zaslužuje da završi na smetištu!! I još jedan vrlo značajan podatak koji prvi put objavljujem. Lino Vivoda, bez obzira što nije ubojica, u suštini je fašist teškog kalibra! Naime, nikad nijedan hrvatski medij u Hrvatskoj, čak ni riječki dnevni list La Voce del popolo i polumjesečnik Panorama, koji su pisali o njemu, nisu objavili podatak radi kojeg se moraju dobro zamisliti. Dakle, riječ je o ekskluzivnoj informaciji; Lino Vivoda je godinama rado viđen gost u prostorima pulskog Circola i DOBITNIK JE NAGRADE “ANTONIO CARBONETTI” U VENECIJI KOJU JE DOBIO ZA DOPRINOS U DJELOVANJU ISTARSKIH ESULA. NAGRADA NOSI IME I PREZIME TALIJANSKOG DALMATINCA ANTONIJA CARBONETTIJA KOJI JE OBNAŠAO DUŽNOST GLAVNOG I ODGOVORNOG UREDNIKA FAŠISTIČKOG LISTA CORRIERE ISTRIANO KOJI JE IZLAZIO PULI! (pod. A.Č.). Stoga znanstvenica Tea Čonč, ako se već odlučila za posao koji obavlja, morala uložiti više truda za istraživanje, pogotovo treba provjeriti tko su osobe koje odabire za sugovornike i citira ih o tako ozbiljnoj temi. To isto važi za pjesnikinju i domaćicu Ester Sardoz Barlessi, koja sebi uzima za pravo da govori o temi o kojoj nema nikakvih saznanja, osim podmetanja i lažnih izjava! Ona izmišlja kad “tvrdi da se od samog početka znalo da su eksploziju podmetnuli Titovi komunisti, ali da se nije znalo da je OZNA bila organizator”. Signora Barlessi uvelike laže i širi dezinformacije!! Tko je svjedokinja Livia Mele? Još jedna nadobudna osoba koja možda želi reklamu!? Takve nepouzdane žene odjednom postaju svjedokinje i “otkrivaju” povijesnu istinu o eksploziji u Vargaroli. Molim lijepo, E.S.B. je od pjesnikinje i domaćice preko noći postala nadripovjesničarka ili nadriistraživačka novinarka i kao što je ona, ima mnogo “svjedokinja” i “svjedoka” u Italiji i Hrvatskoj!
Puljanin Benedetto Buich, tada 17-godišnji kupač izjavio je znanstvenici Čonč da je svjedok da je kapetan talijanske mornarice Ricardo Sacconi, jedan od kupača na plaži u Vargaroli, da je u pijanom stanju govorio da će dignuti Vargarolu u zrak. Dodao je da je Sacconi na plaži imao zapaljeni roštilj i bacio na otvorenu minu. Dakle, još jedan nepouzdani i novi svjedok Buich i zločinac Ricardo. Na temelju kojih dokaza malodobni mladić direktno za masakr okrivljuje Talijana Sacconija? Zašto ga nije prijavio policiji i nadležnim istražiteljima? Kako da je to od kupača, ozlijeđenih i neozlijeđenih, nije vidio potez Sacconija? Mogao bih postaviti još brojna pitanja gospodinu Benedettu Buichu i znanstvenici Čonč, ali to je uzaludno. Isto tako, Tea Čonč nije objektivna znanstvenica jer je u svom radu koristila izvore i literaturu – mnoge talijanske desničarske listove, koji pušu u Mussolinijev “vjetar”, a to nije navela… Listovi poput L’Arena di Pola, i Berlusconijev milanski Il Giornale su desničarski listovi, a Il Piccolo (gotovo jedno stoljeće bio je iredentistički i fašistički list), rimski Il Tempo (dugo je bio profašistički list)… Nije zabranjeno koristiti takve medije, ali valja napisati koje su to novine… I zbog čega im vjerovati? Ali, čini se, najvažnije je objaviti rad i k tome nazvati ga znanstveni.
Glas Istre objavio “bombastične” dezinformacije
Kritike zaslužuje pulski dnevni list Glas Istre koji je ne jednom intervjuirao Lina Vivodu ili objavio njegovu izjavu o tragediji u Vargaroli. Jednom je izjavio da zna tko je počinio masakr, ali će drugom prilikom reći njegovo ime. U tom listu 11. ožujka 2008., objavljen je članak pod naslovom “Eksploziju u Vergaroli izazvao agent OZNA-e Giuseppe Cavacich?”, novinara Elija Velana, Talijana iz Rovinja, koji je prije bio dopisnik La Voce del popola, a kasnije novinar Radio Kopra-Capodistria i ima “dobre veze” u Trstu. Ali od njegova pisanja nikakve koristi, iako je članak naslovio pod upitnikom, jer nikad nije utvrđena istina! Iznenađuje da takve članke objavljuje list koji je stvoren u NOP-u 1943. U listu je 12. ožujka 2008. objavljen napis “Utvrdimo istinu o Vergaroli” (zašto ne objaviti hrvatski naziv plaže?), novinara Ratka Radoševića, ali o istini ni retka!
Nisu lagali samo Vivoda i Velan, već su dobrano nasjeli urednik i glavni i odgovorni urednik!!! Nijednim podastiranim dokazom nisu potvrdili svoje falsificirane navode, što za neprijatelja Hrvatske Lina Vivodu nije nikakva novost. On je, uostalom, bio je veliki prijatelj Ivana Corrada Paulette, autora projekta “Istra zemlja”, pa i taj podatak nešto govori… Zoran Angelski, novinar Glasa Istre (sada radi za portal Istra24 iz Vodnjana), objavio je 18. kolovoza 2019. članak traumatskog naslova “Dugi tragovi krvave nedjelje: Vergarola – žrtve između dva vržnja”. Naslov zaista nema nikakve veze s tragedijom u Vargaroli, a ni taj novinar nije mogao izbjeći da ne navodi djelo toliko spominjanog Vivode i njegove knjige “L’sodo di Pola” i kako je na temelju te knjige Istrapedia (internetska enciklopedija u Puli – op. A.Č.) objavila podatak o 116 žrtava i 216 ozlijeđenih. Provjerio sam podatak iz natuknica koja je objavila Istrapedia u kojoj nema ni traga o Vivodinoj knjizi i tako velikom broju žrtava i ranjenih. Novinar Angelski nije jedini novinar Glasa Istre koji je nasjeo falsifikatoru i lašcu Linu Vivodi! Uostalom, Vivoda je mutio gdje god je stigao, ponajviše u Trstu i Puli, ali i drugim okolnim mjestima. To potvrđuju članci Claudije Cernigoj, istraživačke novinarke i spisateljice iz Trsta, autorice brojnih knjiga o povijesnim krivotvorinama žrtava fojbi i egzodusu. S njom sam još 1997. u Trstu objavio intervju o njezinoj knjizi “Operacija fojbe” u zagrebačkom tjedniku Hrvatski obzor, a koju s povjesničarkom Alessandrom Kersevan iz Udina u Italiji smatraju da su naklonjene Titu i sudionicima NOP-a. Ona je, naime, na poznatom povijesnom portalu diecifebraio.info, 6. rujna 2013. objavila članak “Strategija napetosti u Istri: Masakr u Vergarolli” u kome je razotkrila Vivodin prljavi politikantski igrokaz. U sjedištu neoiredentističke i profašističke Nacionalne lige u Trstu, 8. veljače 2013. održana je konferencija za novinare na temu Maria Pasquinelli. Riječ je o članici Talijanske fašističke stranke i špijunke Diecima MAS, jedne od najelitnijih jedinica talijanske fašističke vojske, koja je 10. veljače 1947. u Puli izvršila atentat na britanskog brigadnog generala Roberta Williama Michaela de Wintona, zapovjednika Anglo-američke uprave i Vojnog garnizona u Puli. Ustrijelila ga je pištoljem i on je na licu mjesta preminuo.
Na toj tiskovnoj konferenciji u Nacionalnoj ligi razgovaralo se o masakru u Vargaroli. U diskusiji je sudjelovala Tršćanka Antonieta Marucci Vascon, istarska izbjeglica, zastupnica Berlusconijeve političke stranke desnog centra Forza Italia (Naprijed Italija), koja zagrižena neoiredentiskinja i ultradesničarka koja je u javnim nastupima više puta napala je “zločinačku Titovu Jugoslaviju” i “Tuđmanovu nacionalističku Hrvatsku”. Marucci Vascon o tragediji u Vargaroli je rekla “da je interes Jugoslavije bio potjerati Talijane…”. I Debora Serracchiani, predsjednica regije Furlanija – Julijanska krajina, članica političke stranke lijevog centra Partito Democratico (Demokratska stranka), izjavila je da na temelju engleskih dokumenata može se reći da je “Talijanima Pule i Istre bila jasna poruka Titove tajne službe”. Eto, i ljevičarka širi dezinformaciji…!
Bračni par Turcinovich – Giuricin iz Rijeke pobjegli u Trst
Novinarka i spisateljica Rosanna Turcinovich Giuricin, talijanizirana Hrvatica, rođena u Rovinju, koja je do početka rata u Jugoslaviji, kada je srbočetnička JNA napala Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, radila u listu La Voce del Popolo u Rijeci i sa suprugom Eziom Giuricinom, također novinarom, pobjegla u Trst i pridružila se neoiredentističkoj udruzi Associazione Venezia Giulia e Dalmazia (Nacionalni savez Julijanske krajine i Dalmacije) za područje regije Furlanije – Julijanske krajine u Trstu. Ona, a potom i muž, surađivali su s drugim neoredentističkim udrugama i časopisima (predstavljali knjige u kojima se pisalo o Titovim zločinima nad Talijanima op. A.Č.). Ona već godinama obnaša dužnost odgovorne urednice časopisa La Volce di Fiume (Glas Rijeke) u Padovi, najprije glasila tzv. Slobodne općine Rijeka u egzilu, a odnedavno glasilo neoiredentističke L’Associazine Fiumani nel Mondo – Libero Comune Fiume in Esilio ( Zajednica riječkih Talijana u svijetu – Slobodna općina Rijeka u egzilu). I Eziov otac Luciano Giuricin, rovinjski talijanski partizan i poslije rata vrlo vrijedan i objektivni novinar i urednik La Vove de popola pod starije dane se promijenio i nakon Titove smrti počeo je pisati protiv svog vrhovnog komandanata u ratu. Što reći o njihovoj ideologiji, koja je prepuna politikanstva i folklora u udrugama takozvanih Slobodna općina Pula u egzilu, Slobodna općina Rijeka u egzilu, Slobodna općina Zadar u egzilu i famejama (obiteljima – op. A.Č.)? Je li moguće da je ta ista Turcinovich Giuricin s talijaniziranim prezimenom postala stalna dopisnica La Voce del popola iz Trsta, koga osim talijanske Vlade, sufinanciraju Hrvatska i Slovenija? Tako je 18. kolovoza 2006. objavila članak pod naslovom “Vergarolla, da se podsjetimo” u kome je opisala tragediju na plaži Vargarola… Osim toga, Carla Rotta, novinarka La Voce del popola iz Pule, u prilogu La Voce in piu, 5. travnja 2008. “Vergarolla: hladna strategija terora?”, a u istom prilogu i napis “Sabotaža u Puli: pakao uz more” koji su stvorili konfuziju kod čitalačke publike među hrvatskim i slovenskim Talijanima te kod dijela čitatelja u Trstu, Monfalconeu (Tržiču) i Gorici u kojima se prodaje list. Autorica je nakon dužeg razdoblja, 18. kolovoza 2021. objavila članak “55 godina nakon tragedije. Sjećanje na Vergarollu”… 19. kolovoza, godinu dana prije, dakle 2020. novinarke Arlette Fonio Grubiša i Carla Rotta objavljuju članak “Vergarolla, u dužnom sjećanju”.
Za atentat optužili bivšeg predsjednika općine Pula Ivana Ninija Brljafa
Novinarka i spisateljica Cernigoi ističe da je Lino Vivoda objavio da je u povodu 53. godišnjice masakra u Vergarolli” (1999.), hrvatski novinar David Fištrović (potpisivao se David M. Fištrović i umro je 2005. – op. A.Č.) u Glasu Istre objavio tri članka na bazi knjige tog fašističkog publicista i falsifikatora. Posebno bode oči kako je “pronađeno pismo u kome je pisalo addio (zbogom – op. A.Č.) i da ga je napisao jedan Puležan koji se ispričao prije nego je počinio samoubojstvo”. Žao mi je da je kolega Fištrović, kojega sam odlično poznavao dugo godina, koristeći Vivodinu knjigu i druge “svjedoke”, te pao u zamku da toga nije bio svjestan. Jednom sam ga prilikom upozorio tko je zapravo Lino Vivoda, ali na to se naljutio i drsko mi odgovorio da pričam bajke. A tko priče bajke utvrđeno je te 2013. godine (Fištrović je bio mrtav osam godina) kad se Vivoda raspričao talijanskim novinarima i povjesničarima kako je u kontaktu s novinarom Fištrovićem saznao da je jedan od atentatora Ivan Nini Brljafa. To je nevjerojatna laž i optužba protiv pulskog političara koji je bio mrtav! Osobno sam poznavao Brljafu, političara i sindikalistu, koji je obnašao funkciju predsjednika Narodnog odbora općine Pula. Za života nikad nije nitko posumnjao na Brljafu, čak ni talijanski krivotvoritelji novije povijesti. Prema tomu, na osnovi pisanja kolegice Cernigoj, Vivoda i Fištrović su očito mešetarili glede velike tragedije na pulskoj plaži.
Ponovno je Vivoda u središtu pažnje s knjigom “L’Esodo di Pola:Agonia morte una citta italiana” (Egzodus iz Pule:Agonija jednog mrtvog talijanskog grada grada)/”Nuova Lito Effe, Piacenza, 1989,/, drugo izdanje (“Edizione Istria Europa”, Imperia, 2013.). Fašistički publicist je napisao i tiskao (nakladnik je njegov profašistički časopis Istria Europa!) nedorečenu knjigu koja je dobila veliki publicitet među iredentistima i neofašistima u Italiji, a o knjizi i autoru pisali su malobrojni mediji u našoj zemlji. Neshvatljivo da je Histria, godišnjak Istarskog povijesnog društva i suizdavača Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, Arheološkog muzeja Istre i Sveučilišta Juraj Dobrila – svi sa sjedištem u Puli, učinila veliku i nedopustivu grešku što je uopće prihvatila da objavi NEPOTPUNI I K TOMU POZITIVAN PRIKAZ! (pod. A.Č.). I danas, kada Vivoda ima 91 godinu, nezaustavljiv je u lažima, krivotvorinama i klevetama Tita, partizana i OZNA-e, koji mu ne daju mira. Vidi, slijepo, samo Benita Mussolinija Ducea, koji mu je ostao putokaz… u ništavilo!
Armando Černjul
