Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Tito i Kadinjača

Josip Broz Tito je 23. rujna 1979. godine, u prisustvu 100.000 ljudi, otvorio Memorijalni kompleks na Kadinjači, koji je nakon jednog vremena potiskivanja sada dobio državni tretman

(Foto: oslobodjenje.ba/Đuro Kozar)

Kao antifašista obradovao sam se kad sam čuo da je 29. studenog državnom ceremonijom obilježena 81. godišnjica bitke na Kadinjači u kojoj je nekoliko stotina boraca Radničkog bataljona obezbijedilo povlačenje većine partizanskih jedinica i Vrhovnog štaba iz Užica u Bosnu. Tada je na pomenuto brdo 14 kilometara od Užica krenulo oko 3.000 do zuba naoružanih njemačkih fašista koji su zaustavljeni, a 270 poginulih partizana ovjekovječeno je stihovima pjesnika Slavka Vukosavljevića koji su uklesani na spomeniku: Pao je četrnaesti kilometar, al’ nikad neće Kadinjača… Zvanični Beograd je tako, nakon duže stanke, ovoj slavnoj bici iz NOR-a dao ono mjesto koje ona i zaslužuje, što je izuzetno važno kad se zna da je 90-ih u Srbiji sistematski potiskivano sve ono što je podsjećalo na Titovo vrijeme i mirisalo na komunizam.

STIDI SE SVOG ANTIFAŠIZMA

I tako, Užice više ne nosi Titovo ime, a iz njegovog centra 1991. godine uklonjena je Titova bista visoka gotovo pet metara i sakrivena iza Muzeja Užičke republike. Antititovska histerija intenzivirana je 2004. kad je Skupština Srbije donijela zakon kojim su, pod izgovorom pomirenja, u pravima izjednačeni partizanski i četnički pokret, što su članovi Saveza boraca NOR-a označili kao neprihvatljivo prekrajanje istorije. Većina građana Srbije, i pored ovog zakona, dobro zna tko se od 1941. do 1945. godine borio za slobodu, a tko sarađivao s onima koji su okupirali zemlju. Pod utjecajem regresivnih opcija Srbija je jedina zemlja u Evropi koja pokazuje da se stidi svog antifašizma, onog najboljeg u svojoj suvremenoj političkoj povijesti, kada je baš zahvaljujući partizanskom antifašizmu bila u samom vrhu svjetske historije i potpuno ravnopravna sa pobjednicima Drugog svjetskog rata. Sada vlast u Srbiji pokušava da pokaže da se toga ne stidi, valjda nije kasno.

Podsjetiću da je obnovljeni Memorijalmi kompleks na Kadinjači svečano otvorio predsjednik SFRJ Josip Broz Tito, 23. rujna 1979. godine, u prisustvu oko 100.000 ljudi koji su ga u dobrom raspoloženju s transparentima podrške pozdravili. Kao novinar Oslobođenja izvještavao sam s tog veličanstvenog skupa i toliki broj ljudi na jednom mjestu više nikad nisam vidio. Već slabijeg zdravlja, Tito je tada održao govor koji su okupljeni pažljivo slušali, pljeskom i uzvicima odobravanja pozdravljali. Uz ostalo, Tito je govorio i o Pokretu nesvrstanih, jer se tek bio vratio s Kube, gdje je od 3. do 9. rujna iste godine održana 6. konferencija nesvrstanih koja je imala veliki odjek u svijetu. Tada je u Havani Tito u odbrani izvornih principa nesvrstavanja nadvisio kubanskog lidera Fidela Castra i pobrao aplauze delegata iz članica pokreta.

Kolega Mladen Arnautović sedam godina bio je dopisnik Novinske agencije Tanjug s Kube i pričao mi je o tome koliki je ugled Tito tada imao na konferenciji. Kao jednom od rijetkih jugoslovenskih novinara na tom skupu obraćali su mu se kolege iz afričkih i azijskih zemalja i tražili da im govori o predsjedniku SFRJ i on im je, unatoč svojim obavezama, izlazio u susret. Mladen, koji je rođen u Gradačcu 1940. i bio je 60-ih godina novinar Oslobođenja, sada živi u Beogradu, te smatra da je međunarodni ugled Jugoslavije rezultat Titove diplomatske vještine balansiranja između dviju supersila i da ga je svijet respektirao i zbog njegove beskompromisne antifašističke borbe i kad je 1948. rekao NE Staljinu.

PONOVNI SUSRET

Dan prije svečanosti na Kadinjači u Užicu sam se ponovo sreo sa beogradskim vajarom Miodragom Živkovićem s kojim sam se upoznao 1971. na Tjentištu. Stručni kritičari su ga opisali kao vajara snažne, uzbudljive i potpuno autentične poetike, a on je autor dvaju veličanstvenih spomen-kompleksa na Sutjesci i na Kadinjači, kao i brojnih drugih spomeničkih ostvarenja. Naročito je ponosan na spomenike slavnim bitkama iz NOR-a, jer je, kako mi je rekao, to povijest koja se ne smije zaboraviti. Umro je 2020. u 94. godini, a da je živ, vjerojatno bi bio zadovoljan što je spomenik na Kadinjači dobio državni tretman i što tu dolazi sve više ljudi da se pokloni palim borcima NOR-a.

Nažalost, dosta je spomenika, partizanskih grobalja, bista narodnih heroja i drugih obilježja iz NOR-a u republikama bivše Jugoslavije srušeno, oštećeno ili bačeno u nastojanju da se izbrišu tragovi slavne Narodnooslobodilačke borbe, ali to je nemoguće potisnuti dokle god ima onih koji poštuju borce za slobodu – a ima ih i bit će ih.

oslobodjenje.ba/Đuro Kozar

Facebook
E-mail