Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

TALIJANSKA KNJIGA “IL PARTIGIANI DI TITO NELLA RESISTENZA ITALIANA” O KOJOJ NISU PISALI HRVATSKI MEDIJI

MLADI POVJESNIČAR MARCO PETRELLI JEDAN OD RIJETKIH KOJI NIJE PROGLASIO TITA I PARTIZANE ZLOČINCIMA

U Italiji je od 1945. do 2022. godine izašlo veoma mali broj knjiga o maršalu i predsjedniku SFRJ Josipu Brozu Titu. Koliko je meni poznato tiskane su samo dvije knjige – jedna 1945. godine i to veoma negativna po predsjedniku Titu i jedna 2020. godine o kojoj uopće nije pisano u hrvatskim medijima. Međutim, Tita i partizane spominje se u više od dvjesto pedeset (250) knjiga i to uglavnom s negativnim konotacijama, tj. proglasilo ga se ratnim zločincem koji je kriv za pokolje Talijana u fojbama, etničko čišćenje i egzodus iz Istre, Rijeke, otoka i Dalmacije. Moram priznati da sam za knjigu o Titu i partizanima doznao nedavno i držim da o njoj i autoru valja napisati prikaz, koji se, naravno u lijepoj našoj neće svidjeti samo glavnim urednicima, urednicima, novinarima i piskaralima desničarskih, ultradesničarskih i proustaških medijima.

Riječ je o knjizi “Il partigiani di Tito nella resistenza Italiana” (Titovi partizani u talijanskom pokretu otpora)/”Mursia”, Milano, 2020./, 36-godišnjeg povjesničara, pisca i novinara Marca Petrellija, a predgovor je napisao Stefano Gensi. Prije nego progovorim o djelu, reći ću riječ-dvije o autoru knjige Petreliju, koji je diplomirao povijest i društvo na Sveučilištu u Rimu Tre, a od 2019. godine radi u Firenci i to na poslovima rezerve Talijanske vojske. Neobičan posao za jednog povjesničara, pisca i novinara, ali kako reče, on će dalje pisati povijesne radove, novinske članke i knjige.

Postfašističke stranke i fašističke organizacije opasne za objektivne povjesničare

Proučavajući tko je sve pisao o Petrelijevom djelu, koje nije prihvaćano od neoiredentista i postfašista, osobito političkih stranaka Lega (Liga) i Fratelli d’Italia (Talijanska braća), te profašističkim organizacijama Ezra Pound (naziv dobila po Ezra Wensonu Leomisu Poundu, američkom književniku, pjesniku i književnom kritičaru koji je došao živjeti u Italiju nakon što je došao na vlast Benito Mussolini Duce – op. A.Č.), zatim tajne A.R. Avanguardia Rivoluzionaria, čiji su članovi bili mladi ljudi i Forza Nuova (Nova snaga), političko-neofašistička i ekstremna desničarska nacionalistička stranka. Spomenuo sam te organizacije koje su velika opasnost za pisce i povjesničare kao što su Petrelli i Eric Gobetti, 48-godišnji povjesničar, koji u knjizi “Što je sa fojbom” pisao objektivno o borbi partizana pod zapovjedništvom maršala Tita. Tom hrabrom Gobettiju i njegovoj obitelji profašisti su prijetili smrću, a on je za inat na portalu objavio svoju fotografiju u majici s likom Tita i slikao se pred zgradom u kojoj se održala povijesna sjednica AVNOJ-a u Jajcu. Time je izazivao bijes sinova, unuka i praunuka talijanskih ratnih zločinaca kojih je 99 posto umrlo prirodnom smrću.

O knjizi “ll partigiani di Tito nella resistenza Italiana” povjesničara Petrellija dosta se pisalo u ove nepune dvije godine, ali uglavnom u elektroničkim publikacijama ljevičarskih i desničarskih – i to su bile informacije u kojima se nije kritiziralo autora. Od listova pisao je desničarski dnevni list  La Verita i istoimeni portal, čiji je direktor Maurizio Belpietro, veliki kritičar ljevičarski političkih stranaka i lijevog centra, a poznati hvalisavac i podržavatelj postfašističkih, desničarskih i centro-desničarskih političkih stranaka i organizacija. Taj list je iz pera Gianluca Da Maio objavio intervjuu s Petrellijem pod naslovom “Iza fojbe nacionalizma, a ne komunizma” (23.12.2020.), ali kako ga portal nije prenio, nisam uspio saznati jesu li autor i njegovi junaci (Tito i partizani) doživjeli kritiku… Međutim, portal je ukratko objavio da intervjuu “analizira lik Josipa Broza i njegov politički projekt tijekom i nakon Drugog svjetskog rata”. Zatim se objavljuje izjava pisca Petrelija: “Komunizam je možda Titov početni motiv, ali ne i glavni ili jedini ili jedinstveni motiv rata  na Osovini i pokolja fojba”. Nadalje piše da “priča o 22 marinca X MAS (jedne od najekletičnijih jedinica u fašističkoj vojsci Italije – op. A.Č.) i šestorici talijanskih vojnika creskog bataljuna “Tramontana” koji su se bez nade borili protiv napredovanja Titovih partizana na kvarnerskim otocima”.

O popisu talijanskih fašističkih ratnih zločinaca

Povjesničar Marco Petrelli na svom istoimenom blogu sa Stefanom Gensijem,  piscem predgovora o njegovu djelu, u svezi da se knjiga bavi osjetljivom temom o fojbama (kraškim jamama) navodi da “MASOVNIH LIKVIDACIJA TALIJANA JE BILO MALO ILI NIJE IMALO VEZE S KOMUNIZMOM” (pod. A.Č.)A.Č.). -U cilju izgradnje nove države, Tito je eliminirao sve one manjine koje su mu mogle omesti njegov projekt. U slučaju Talijana vjerojatno se radilo o pokazivanju da nisu sekularno povezani s Istrom i Dalmacijom, već samo uzurpatori i okupatori protiv će osloboditi etničko čišćenje, potonji ponavljajući element balkanske povijesti od srednjeg vijeka do danas – piše Petrelli. O osveti kao odgovor na okrutnost i koncentracijske logore, pisac navodi: “Internacija civila bila je uobičajena praksa u svim  ratobornim zemljama saveznicama i Osovini. To ne opravdava patnju koji su pretrpjeli pojedinci, ali nudi jasniji prosjek raširenog nedostatka osjetljivost, koju su narodi imali u to vrijeme za pojedince koji su se smatrali ‘neprijateljskim’. Međutim, nisam želio ništa izostaviti u knjizi i prijavljujem imena polja i potpise ratnih zločinaca, uključene u bogato fotografsko slijepo crijevo koje prati svezak. Oni gotovo uvijek obični ljudi, a ne nužno članovi Fašističke stranke. Doista, na kraju rata Angloamerikanci su počeli ažurirati te popise elementima RSI-e, dopuštajući tako mnogim kriminalcima da se izvuku, posebno onima koji su nakon 8. rujna prošli s Kraljevinom Jug i stoga se na kraju sukoba pojavili kao antifašisti.”

Ultradesničarski list Libero kleveta Tita i knjigu

Ultradesničarski dnevni list i istoimeni portal Libero iz Milana, čiji je dugogodišnji direktor bio profašist Vittorio Feltri, zatim  jedno vrijeme ultradesničar Mauruzio Belpietro, a zadnjih oko godinu dana također desničar 65-godišnji Alessandro Sallusti, koji je poslije jedanaest godina što je obnašao dužnost direktora u Berlusconijevom milanskom Il Giornale, otišao za generalnog direktora lista, koji je po pisanju, pravo novinsko smeće! Sada su Liberu (u prijevodu slobodan – op. A.Č.) iskvareni dvojac Feltri-Sallusti koji kritizira sve što je ljevičarsko, a desničare i postfašiste uopće ne diraju. Kad je tomu tako tada je svakom jasno da će oklevetati Tita i knjigu Petrellija. Tako je Andrea Cionci, novinar, povjesničar umjetnosti i pisac u Liberu objavio kritičko-klevetnički prikaz knjige o Titu “Titovi partizani u  talijanskom pokretu :“Marco Petrelli i pravo Lice Tita” (07.07.2021.). Taj povjesničar umjetnosti Lice piše velikim slovom L – op. A.Č.) i nastavlja kretenoidskim nastavkom; „Tko je zapravo bio Josip Broz krvožedan tiranin? Vješt političar? Balkanski “princ”? Sve tri definicije savršeno bi se uklopile u opisivanje složene i zagonetne figure poput jugoslavenskog diktatora”. Naravno taj folirant i pajac nije mogao da ne spomene žrtve fojba, naravno osudivši Tita.

Talijanski međunarodni koncentracijski logor Ferramonti

Opširan intervju s Pretellijem objavio je  list Quotidiano de Sud iz Avelina. Novinarka Denise Ubbriaco pod naslovom “Uloga Titovih partizana u pokretu otpora” (09.05.2022.)u kome je najprije objavila da je u knjizi opisan Ferramonti u mjestu Tarsia u kome se od 1940. do 1943. nalazio najveći talijanski  međunarodni koncentracijski internacijski kamp (pravi naziv je logor! – op. A.Č.) Bio je smješten na prostoru veličine 16 hektara u kome je bilo 92 baraka različitih veličina. Na pitanje novinarke Ubbriaco, koji su bili uvjeti zatvorenika, Petrelli je odgovorio:

-Iako oštri zbog nedostataka hrane i logističke situacije, uvjeti su se uvelike razlikovali od uvjeta u nacističkim koncentracijskim logorima: čini se da je u Ferramontiju od 2000 zatvorenika od 1940. do 1943. godine poginulo 4 logoraša pogođeni savezničkim zrakoplovima. Logorašima je dozvoljeno da odlaze iz logora kako bi radili i dopunjavali obroke hrane (…). Židovskim zatvorenicima pomoglo je Izaslanstvo za pomoć židovskim iseljenicima (…). Alfred Wiesner, jugoslavenski inženjer, a potom i partizani koji su na kraju rata osnovali tvrtku za proizvodnju sladoleda. Redateljica Gabriela Gabrielli 1994. godine snimila je film o logoru Ferrnontiju neobična naziva “Prije 18 000 dana”. 

Svakako zanimljiva i iznenađujuća informacija vezana za knjigu o Titu i partizanima je da je portal neoiredentističke Associazione Nazionale Venezia Giulia e Dalmazia (Nacionalni savez Julijanske krajine i Dalmacije), druga po veličini udruga u Italiji i svijetu u Rimu, da je prenio intervju iz lista Quotidiano de Sud. To je prvi put od 1953. godine da ta udruga nije kritizirala Tita, a u drugim napisima – objavili su desetine tisuća članaka – najpogrdnijim riječima vrijeđali i klevetali Tita i pripadnike NOP-a. Isto to važi za neoiredentističku ustanovu Arcipelago Adriatico (Jadranski arhipelag) u Trstu koji na svom  portalu prenio je članak o knjizi s portala Agrpes. Prije toga, do ove godine, pisali su kritički o Titu,  partizanima, OZN-i, Jugoslaviji i Republici Hrvatskoj.

Armando Černjul

Facebook
E-mail