Polaganjem vijenaca podno spomenika palim borcima i žrtvama fašističkog terora i evociranjem sjećanja na borbeni put – obilježena 78. obljetnica Karlovačke udarne brigade. O ratnom putu brigade govorila je BISERKA VRANIĆ, potpredsjednica karlovačke udruge antifašista, bivša saborska zastupnica i bivša gradonačelnica Ozlja. Skup su pozdravili LIDIJA BOŠNJAK, gradonačelnica Ozlja i MIROSLAV DELIĆ, vršitelj dužnosti potpredsjednika SABA RH i čelnik udruge antifašista Karlovca
Do jeseni 1943. godine Karlovački partizanski odred narastao je na četiri bataljuna. To je objektivno značilo da na prostoru velikog kupskog luka (rajon međuriječja Kupa-Dobra), postoje snage za formiranje partizanske brigade. To se moglo provesti odmah ali je zbog njemačke ofenzive tijekom listopada 1943., odgođeno. Tom ofenzivom zahvaćeni su i Karlovački kotar i područje Žumberka zbog čega je Karlovačka brigada formirana tek 5. ožujka 1944. godine u selu Svetičko Hrašće (kod Ozlja).
U povodu 78. obljetnice osnutka Karlovačke brigade u Svetičkom Hrašću upriličen je komemorativni skup, položeni su vijenci podno spomenika palim borcima i žrtvama fašističkog terora i na grobnicu pokopanih istarskih partizana, te evocirana sjećanja na borbeni put te partizanske jedinice. Skup su pozdravili LIDIJA BOŠNJAK, gradonačelnica Ozlja i MIROSLAV DELIĆ, vršitelj dužnosti potpredsjednika SABA RH i i čelnik udruge antifašista Karlovca.
„Osnivanje Karlovačke brigade, ovdje u Svetičkom Hrašću, znači da je tadašnje vodstvo izabralo pravac i osiguralo mjesto uz pobjedničku vojsku, izabralo antifašističko opredjeljenje koje je danas temeljna tekovina svih europskih država“, istaknula je BISERKA VRANIĆ, potpredsjednica karlovačke udruge antifašista, bivša saborska zastupnica i bivša gradonačelnica Ozlja. Govorila je i o političkim uvjetima u kojima je brigada formirana te o opravdanoj potrebi za njeno formiranje s obzirom da se kraj rata već dobrano nazirao, a partizanskim jedinicama se nakon proglašenja opće amnestije pridružio i velik broj domobrana. Brigadi se pridružilo i nekoliko stotina istarskih partizana. Na širem karlovačkom području izvedene su brojne diverzantske akcije, a tu su djelovali brojni komunisti i španjolski borci poput VECE HOLJEVCA, IVE RUKAVINE ili IVANA HARIŠA, poznatijeg kao ILIJA GROMOVNIK. Zbog ostvarenih pobjeda, krajem listopada 1944. godine, brigade je proglašena udarnom. „Preko ovog ratnog područja prolazili su članovi Vrhovnog štaba, članovi CK KPJ, IVO LOLO RIBAR, EDVARD KARDELJ, BORIS KIDRIČ, članovi Glavnog štaba Hrvatske i Slovenije, vijećnici AVNOJ-a i ZAVNOH-a. Borbeni put brigada je završila 6. svibnja 1945. godine, ulaskom u oslobođeni Karlovac pod vodstvom generala BORISA BOCE BALAŠA“, zaključila je Biserka Vranić.
Sastav novoformirane Karlovačke brigade činili su borci i rukovodioci Prvog karlovačkog odreda. Od preostalih i pridošlih boraca iz Karlovačkog kotara odmah je formiran i Drugi karlovački odred. Na dan formiranja Karlovačka brigada imala je 640 boraca (595 bilo je s teritorija Karlovačkog kotara) svrstanih u četiri bataljuna, od kojih je svaki imao po dvije čete i mitraljeski vod. Brigada je imala još četu za vezu, prateću četu, minerski vod, štapski vod, sanitetski vod i intendanturu. Za komandanta imenovan je FRANJO MOLEK, a za komesara PETAR ERDELJAC. Do 1. svibnja 1944. godine, brigada je bila u sastavu Osme kordunaške divizije, a od tada do kraja rata u sastavu 34. divizije.
Mjesec dana nakon formiranja brigada je popunjena sa 280 boraca iz Istre, a značajan priljev boraca bilježi se u drugoj polovici 1944., kada je TITO proglasio amnestiju za pripadnike domaćih neprijateljskih formacija koji nisu počinili ratne zločine. Brigada je borbeno djelovala na području Karlovca, Ogulina, Vrbovskog i u Pokuplju, Žumberku, a povremeno i u Beloj krajini (u Sloveniji). Tijekom svoje borbene aktivnosti brigada je imala vidnih uspjeha. Ukupno je izbacila iz stroja 1379 neprijateljskih vojnika. Zaplijenila je mnoštvo naoružanja i opreme. Od rujna 1944., do siječnja 1945., sudjelovala je u oslobađanju Pokuplja i Turopolja i rušila željezničke pruge i cestovne komunikacije. Sudjelovala je u zauzimanju ustaško-domobranskih uporišta u Zdenčini, Brezovici i Remetincu, Mavračićima, Pečenici, Završju, Domogavoću, Lazini i u više drugih mjesta. Istodobno, odbijala je napade njemačkih, ustaških i domobranskih jedinica i djelovala na željezničkoj pruzi Zagreb-Karlovac, prekidajući promet. U proljeće 1945., vodila je borbe na području Banije i sudjelovala u završnim operacijama za oslobođenje Korduna, Pokuplja i Žumberka.
S obzirom na vrijeme borbenog djelovanja, brigada je pretrpjela dosta velike gubitke: 337 je poginulo i umrlo od zadobivenih rana, 42 su ranjena, 18 je umrlo od bolesti i 107 ih je „nestalo“, od čega su 30 zarobljena. Posebno je broj poginulih nesrazmjerno velik u usporedbi s ranjenima. Za to postoji više razloga. Najprije, brigada je takoreći svakodnevno vodila vrlo teške borbe s daleko nadmoćnijim neprijateljem koji je, osim toga, raspolagao i boljom tehnikom i naoružanjem, uključujući i avijaciju. Operativno područje Karlovačke brigade obuhvaćalo je prostor na samim vratima Zagreba, Karlovca i Siska na kojima je neprijatelj često poduzimao ofenzivne borbene akcije. U dosta slučajeva protunapadi nisu otpočinjali u najpovoljnijem času i često su bili inicirani više osobnom hrabrošću nego stvarnim izgledima za uspjeh. Pretežan broj boraca i starješina brigade sačinjavali u mlađi ljudi bez prethodnog vojnog obrazovanja pa je bilo i nesnalaženja. A bilo je i subjektivnih slabosti pri obavljanju stražarske i patrolne službe, što je ponekad imalo težih posljedica.
Ratni put brigada je završila ulaskom u Karlovac 6. svibnja 1945. godine. Značajnu ulogu brigada je imala u borbama za oslobođenje šireg karlovačkog područja – Duge Rese i Ozlja, kada su Druga i Treća Armija NOV i POJ u silovitom naletu oslobodile ovaj dio Hrvatske i dva dana nakon Karlovca oslobodile i Zagreb, 8. svibnja 1945. godine.
Bojan Mirosavljev
