Prvi zameci narodne škole nalaze se u analfabetskim tečajevima i kulturno-prosvjetnim priredbama koje su organizirale partizanske jedinice i antifašističke organizacije. Već u proljeće 1942., u selima oslobođene Like počele su raditi prve osnovne škole, a tijekom godine otvorene su osnovne škole i na Kordunu, u Gorskom kotaru, Slavoniji, Baniji, Žumberku, Dalmaciji i Hrvatskom primorju

Osobito veliko značenje za demokratski društveni preobražaj Hrvatske imao je svakodnevni rad mnogobrojnih prosvjetnih radnika na odgoju i obrazovanju najširih slojeva u novom, narodnom duhu, u revolucioniranju i buđenju borbenog patriotizma. Od pokretanja prvih akcija opismenjavanja naroda i otvaranja prvih partizanskih škola pa do stvaranja kompletnog sustava prosvjete i školstva, osnovnog i srednjeg, na oslobođenim područjima Hrvatske, bio je dug i mukotrpan put, koji su uspješno prošli prosvjetni radnici organizatori.
Na oslobođenim područjima Hrvatske posvećivala se velika pažnja od samog početka narodnog ustanka prosvjećivanju naroda i obrazovanju djece. Prvi zameci narodne škole nalaze se u analfabetskim tečajevima i kulturno-prosvjetnim priredbama koje su organizirale partizanske jedinice i antifašističke organizacije. Već u proljeće 1942., u selima oslobođene Like počele su raditi prve osnovne škole, a u toku godine narodnooslobodilački odbori i antifašističke organizacije otvorile su osnovne škole i na Kordunu, u Gorskom kotaru, Slavoniji, Baniji, Žumberku, Dalmaciji i Hrvatskom primorju. Potkraj godine radilo je na oslobođenom području Hrvatske oko 250 osnovnih škola. Održavani su i učiteljski tečajevi kao i kotarske učiteljske konferencije.
Budući da je okupator prigodom upada na oslobođeno područje popalio školske zgrade, nastava se održavala u obnovljenim skladištima, barakama, seoskim kućama, pa i pod vedrim nebom. Partizanske jedinice i organizacije narodnooslobodilačkog pokreta razvijale su raznovrsne oblike kulturno-prosvjetnog i obrazovnog rada u narodu i vojsci. Osnivani su tečajevi za opismenjavanje djece i odraslih, razni stručni i obrazovni tečajevi i škole. Izdavani su bilteni, knjige, časopisi te organizirani razni mitinzi, kazališne predstave, recitacije, priredbe s narodnim i borbenim pjesmama i plesovima, koje su izvodile organizirane amaterske družine.
Unatoč svim poteškoćama, na oslobođenom teritoriju Hrvatske već krajem 1942., učitelji i organi narodne prosvjetne vlasti u granicama mogućnosti brinu o izradi udžbenika i početnica za osnovne škole. U njima će se nalaziti sadržaji koji odgovaraju najmlađima. Iz njih će se saznati sve što je potrebno o oslobodilačkoj borbi i partizanima, o narodu i njegovim patnjama i naporima, o organima narodne vlasti, Titu, saveznicima… Tako već na oslobođenom području Dalmacije krajem 1942., u prvim partizanskim školama naši se najmlađi služe novom početnicom. Ona je izrađena u u oslobođenom Livnu, pisaćim strojem, a pisana slova i crteži rađeni su rukom. Njen je sadržaj bio raznovrstan. Dr. MIHAJLO OGRIZOVIĆ bilježi da je ta početnica odražavala potpuno vrijeme, događaje život na oslobođenom teritoriju. Pored većeg broja štiva poučnog, odgojnog i idejnog karaktera, ima u njoj i nekoliko kraćih crtica o životu i radu pionira. Njeni prvi stihovi glase: !“Po svemu svijetu pukne glas,/Smrt fašizmu, sad je čas,/Na noge sad hajte vi,/pioniri gdje ste vi?“
Prosvjetni odjel ZAVNOH-a izdao je 1943., privremene nastavne planove i programe za osnovne i srednje škole, te za analfabetske tečajeve. U travnju je organizirao jednomjesečni učiteljski tečaj i priredio Početnicu za osnovne škole. Nastojalo se, također, da se partizanske škole opskrbe novim udžbenicima koji izražavaju duh narodnooslobodilačke borbe. Tako je početkom 1943., tiskana u Lici „Džepna početnica narodnog borca 6. divizije“, na Kordunu „Partizanska početnica 8. divizije“. I početnica koju je izradio Prosvjetni odjel ZAVNOH-a u travnju 1944., prožeta je nizom sličica, pjesmica i člančića o radu i životu pionira u oslobodilačkoj borbi. U novoj početnici, tiskanoj u jesen 1944., u 85 tisuća primjeraka, također i u bukvaru u izdanju Prosvjetnog odjela ZAVNOH-a, mnoga štiva, pored odgojnog i obrazovnog sadržaja o problematici oslobodilačke borbe, izgradnje i obnove zemlje, jačanje narodne vlasti, itd., bila su prožeta i sadržajem o različitim aktivnostima iz života pionira i njihove organizacije.

Listopada 1944., izašla je iz tiska „Istarska početnica!, prva knjiga na hrvatskom jeziku za istarske narodne škole. U Slavoniji, Moslavini i Dalmaciji izdavane su brošure „Partizansko štivo“ i drugi priručnici. Potkraj 1944., u oslobođenim dijelovima Hrvatske radile su 1343 osnovne škole sa 87.555 učenika i 2.320 nastavnika i 33 srednje škole i partizanske gimnazije sa 9.657 polaznika. Otvorene su i škole narodnosti Čeha, Mađara, Talijana i drugih – u kojima se nastava održavala na njihovu materinjem jeziku. Na oslobođenom području pristupilo se obnovi i izgradnji školskih zgrada, pa je tako, na primjer, na području Slavonije podignuto 26 školskih zgrada, a 35 adaptirano, a u prosincu 1944, popravljeno je samo u Imotskom kotaru 25, u Biogradskom 25, u Vrgoračkom kotaru 7 i u kotaru Metković 17 školskih zgrada. Održavano je, nadalje, 16 četveromjesečnih učiteljskih tečajeva s 551 polaznikom, kao i brojni učiteljski tečajevi koji su trajali dva do tri mjeseca te osmodnevni i desetodnevni pedagoško-politički tečajevi.
Posebna pažnja je posvećena eliminiranju nepismenosti, te su svuda, gdje je ikako bilo moguće, bili analfabetski i općeobrazovni tečajevi. Tako je u Dalmaciji u tromjesečju lipanj-kolovoz 1944., organizirano 46 takvih tečajeva, dok je u Lici te iste godine radilo 158 analfabetskih tečajeva sa 1.557 polaznika, u Baniji je završilo tečaj i naučilo čitati i pisati 293 nepismenih, a na Kordunu 110 polaznika. Prosvjetni odjel ZAVOH-a pokrenuo je i otvaranje većeg broja dječjih i đačkih domova, u kojima je bila organizirana osnovna i srednja školska nastava u obliku tečajeva. Time su stvarani temelji novog demokratskog sustava obrazovanja i odgoja mladih generacija i odraslih građana koji se zasniva na načelu da svaki građanin ima pravo i dužnost obrazovanja.
B. Mirosavljev