Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

SKANDALOZNI TEKSTOVI U MEDIJIMA POVODOM 43. OBLJETNICE SMRTI JOSIPA BROZA TITA

I nadalje prednjači Hrvatski tjednik iz Zadra, a za njim portal Narod.hr iz Zagreba i veliki broj hrvatskih, bosansko-hercegovačkih i srpskih medija

(Foto: Armando Černjul) Preslika naslovnice HT-a

Ponovo su se “naoružali” suradnici proustaški, ultradesničarski, desničarski i tzv. slobodni mediji koji sa svojim tekstovima “pucaju” u pokojnog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita. Već sam jednom na ovom portalu objavio da ti autori boluju od bolesti, čija je dijagnoza Tito. Mislim da sam rijedak novinar koji je prozvao te novinare, povjesničare, političare i druge nazovipisce koju bljuju protiv Tita, komunista, partizana, antifašista, političara, književnika, povjesničara, umjetnika, novinara i drugim koji ne misle kao oni koji pjevaju ustaške pjesme, uzvikuju “Za dom spremni” i “Bog i Hrvati”!!! U tome i nadalje prednjači proustaški tjednik iz Zadra, a za njim ultradesničarski portal Narod.hr iz Zagreba koji su objavili skandalozne i brutalne tekstove protiv Josipa Broza Tita, predsjednika SFRJ u povodu 43. obljetnice njegove smrti. Tako da ne prođe nijedna godina da nemali broj tiskanih i elektroničkih medija u Hrvatskoj ne prestaju “pucati” u najpoznatijeg Hrvata u svijetu! Dovoljno je pogledati naslovnicu HT (broj 971, 4.5.2023), dakle točno na dan kada je predsjednik Tito umro u ljubljanskoj bolnici i ne daju mu mira ni mrtvom. Opet drvljem i kamenjem napada premijera Andreja Plenkovića, HDZ, SDP i glasovitog splitskog i hrvatskog novinara, humorista i književnika Miljenka Smoju. Ni njega, pokojnog, ne puštaju u miru!!!

Ivica Karamatić pljuje po Titu

(Foto: Armando Černjul)

Nama poznati Ivica Karamatić, tko zna po koji put pljuje po Titu! U pamfletu pod naslovom “43. godišnjica smrti jugoslavenskog monstruma” s podnaslovom “Smrt crvenom i velikosrpskom (anti)fašizmu, sloboda politički izvaranome i napaćenome hrvatskom narodu!” i podnaslovom “Kult vođe u Hrvatskoj živi kod onih koji su fascinirani njegovim pokoljima Hrvata”, na čak četiri stranice olajava, vrijeđa i kleveće Tita. Počinje: “Premda se jugoslavenski komunistički mračnjak, diktator i beskrupulozni zločinac Josip Broz s ovoga svijeta preselio vjerojatno već u veljači 1980., kao nadnevak njegove smrti u Ljubljani općenito uzima 4. svibnja 1980. jer su tada jugoslavenske komunističke vlasti objavile kako je ‘umro voljeni drug Tito’. Budući da su od njegove smrti minule 43 godine i budući da su glede objektivne prosudbe ‘lika i djela Josipa Broza Tita’ danas u Republici Hrvatskoj činjenice izvrću, kao da još živimo u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, u ovomu ćemo tekstu kronološki navesti Titova monstruozna zlodjela zbog kojih ne zaslužuje ne samo vječni pakao, nego i trajno i nepovratno mjesto u povijesnoj ropotarnici,” U međunaslovu “Zločinac od djetinjstva”, I.K. zloćudno piše: “Karakterne crte osobe koja voli samo sebe Josip Broz pokazivao je već u ranom djetinjstvu. U različitim dokumentima o Titu može se pronaći 15 nejednakih nadnevaka njegova rođenja, ali ta kontroverza za Titu do smrti nije smetala jer su ga prvotno zanimali osobni probitak, naslađa i ponajviše vlast. Njegovo ime, prezime i nadimak doživljavali su sve do 1944. razne inačice pa je tako u jednom pismu nazvan ‘Josip Brozović Tito’ (…)”. I.K. dalje pljuje po Titu: “Pravi je Tito bio i komunistički zlosilnik, megaubojica i istjerivač hrvatskoga naroda, progonitelj i udjelitelj robije, potkazivač partijski drugova u Moskvi pod ilegalnim imenom Valter, poslije čega je letjela glava s ramena, vrhovni zapovjednik partizana koji su okrutno ubili mnoge svećenike Katoličke crkve u Hrvata (koji su se molili za NDH i poglavnika dr. Ante Pavelića – op. A. Č.), idejni i zbiljski vođa zloglasne Uzne (Udbe), koja je neistomišljenike bešćutno uklanjala kao glinene golubove, nametnik besprizornoga osobnoga kulta i veliki progonitelj hrvatskih domoljuba u brojnim jugokomunističkim kazamatima – od Gologa otoka do Zenice, brutalni gušitelj demokratskoga duha je taj Hrvatskoga proljeća (1967.-1971.). Zaplotnjačku školu brusača noževa za likvidacije partijskih drugova i političkih neistomišljenika, Tito, naslanjajući se na Lenjinova iskustva, izučio je u Moskvi pod ilegalnim imenom Valter (…)”. I.K. nema pojma da je velika većina završila na Golom otoku jer su bili na staljinističkoj liniji i uzvikivali: “Živio drug Staljin”, a on, Josip Broz Tito, rekao je tom Staljinu – NE! (pod. A.Č.), što mu priznao cijeli svijet, osim ostataka talijanskih fašista, njemačkih nacista i hrvatskih ustaša i domobrana!!!

Prepisuje Clausa Jakobija o milijun ljudskih žrtava    

S tim međunaslovom Tita optužuje i napada I.M. (i podržava Ivica Marijačić, vlasnik, direktor i glavni urednik) da je odgovoran za smrt više od 50.000 ljudi, ustaša i nešto četnika (navodi izvještaj Treće Armije – op. A. Č.). Na sredini 48. str. objavio je: “Partizanski zločini počinjeni nad hrvatskim narodom nisu, dakle, započeli na Bleiburgu u proljeće 1945., nego četiri godine ranije, u ljeto 1941., u paklenoj sprezi s četnicima”. To je povijesna krivotvorina jer partizani nisu bili u paklenoj sprezi s četnicima, nego su ustaše i domobrani u sastavu Nezavisne Države Hrvatske (NDH) bili po zločinačkim patronatom Mussolinijeve fašističke Italije i Hitlerove nacističke Njemačke!! Što se, pak, tiče zločina to su bila zlodjela tih triju najvećih zločinačkih država u Europi. Što su I.M. i HT smatrali? Da su partizanske jedinice trebale stajati skrštenih ruku?! Zar ti nazovinovinari doista ne poznaju povijest? Objektivni hrvatski i svjetski povjesničari su objavili čitave knjige da su ustaše i domobrani, zajedno s talijanskim fašistima, njemačkim nacistima i četnicima poubijali ne samo partizane, već više desetina tisuća civila, staraca, žena i djece! I.M. prepisuje njemačkog falsifikatora Clausa Jakopija: Tito je na 10. mjestu ratnih zločinaca, a to je navedeni objavio u njemačkom listu Bild od 22. ožujka 2003., a članak nosi naslov ‘Moj dnevnik’ u kojem “koliko je zlo Tito bio za Hrvate” i poznate laži da je Tito na ljestvici zločinaca u svijetu na desetom mjestu i stavljaju na dušu milijun ljudskih žrtava (sic). Taj je list nadaleko poznat kao žutilo i po širenju dezinformacija. Osim toga, spominje dr. Ivu Banca da je potkraj ljeta 2007. javno zatražio ukinuće imena ulica i trgova… Zna se da je taj bio jedan od brojnih mrzitelja Josipa Broza Tita, iako školovan i predavač na američkim sveučilištima, bio je antikomunist.

U uokvirenom tekstu na 49. str. (ilustriran s foto-portretom Josipa Broza iz predratnog razdoblja i fotografiju raspadnutih ljudskih tijela), brutalni pamfletist navodi: “Za vrijeme Titove tiranije više od milijun Hrvata pobjeglo je u tuđinu (crvenim slovima – op. A. Č.), Udba je ubila 69 hrvatskih političkih emigranata, izvela osam otmica u inozemstvu sa smrtnim posljedicama, tri neuspjele otmice, ali ne i likvidacije, kao i četiri atentata na hrvatske rodoljube”.                                                     

Šutnja o atentatima na Tita, posebno o onom neuspjelom u Zagrebu 1975.!

Nijedne riječi o brojnim atentatima na Tita u svijetu te neuspjeli atentat u Dubrovniku i Zagrebu!! Jedan od sudionika neuspjelog atentata u Zagrebu umro je neki dan (osuđen je na šest godina zatvora koji je izdržavao u Lepoglavi) i velik broj hrvatskih medija pisali su o “liku i djelu”, a HT mu je čak posvetio cijelu stranicu, uostalom bio je član uredništva. Gadi mi se spomenuti njegovo ime, ali zato ću objaviti da ga je nova hrvatska vlast rehabilitirala, a žalosno da je ostao član Hrvatskog novinarskog društva i postao urednik vanjsko-političke rubrike jednog zagrebačkog lista (nikada nije bio urednik vanjsko-političke rubrike u medijima u kojima je radio, mogao je biti urednik nekog hrvatsko emigrantskog lista i časopisa koji su veličali Pavelića i NDH. Bio je i član Hrvatskog društva političkih zatvorenika udruge bivših političkih zatvorenika u Hrvatskoj) i primao dodatak mirovine. Kako je mogao biti rehabilitiran i postati sve što sam naveo, osoba koji je sa skupinom novinara i drugih zanimanja pokušala ubiti predsjednika Tita u Paromlinskoj ulici u Zagrebu, 17. rujna 1975. godine. Zahvaljujući tajnoj službi SSSR-a i jugoslavenske obavještajne službe, naravno i hrvatskoj, predsjednik Tito nije došao najavljenog dana. Da je došao taj dan bio bi ubijen, ali ne samo on nego i mnogobrojni građani, među njima tadašnji omladinci i pioniri sigurno bi to bilo nezapamćeno zlodjelo u kojem bi bilo mnogo žrtava, mrtvih i ranjenih. Tito je došao drugom prigodom, a navedenog dana došlo je snažne eksplozije bez ljudskih žrtava i veće materijalne štete!! S obzirom da je ovih dana preminuo jedan od atentatora nemali broj novinara i tzv. novinara, pišući o tom skandaloznom i neuspjelom atentatu, nije se okrznuo o sudioniku atentata – nije riječ onoj staroj sve najbolje o mrtvima – ali su objavili da je robijao šest godina. Ne samo da sam ga osobno poznavao još od davne 1967. godine, kada sam bio najmlađi suradnik visokotiražnog zagrebačkog tjednika Vjesniku u srijedu u kojem je on radio. Kad je tadašnji glavni i odgovorni urednik Krešo Džeba objavio opširan članak o prvom štrajku koji je Josip Broz organizirao u brodogradilištu u Kraljevici 1926., koje je poslije oslobođenja zemlje dobio naziv Titovo brodogradilište, toga dana u uredništvu prišao mi je taj stanoviti suradnik i kazao mi što pišem o tom Titu!? Nakon što smo dobili novu hrvatsku državu zaposleni smo bili u Večernjem listu, on urednik, ja novinar. Nikad mi nije oprostio, do mirovine 2007., što sam objavio tisuće i tisuće izvještaja, reportaža i feljtona u nastavcima o Josipu Brozu Titu. Zbog toga pravio mi je mnogo problema na poslu, ali prestao je, jer sam dao do znanja da se ne bojim njega i njegovih mrzitelja Tita, te da se okani ćorava posla. Stoga sam razgovarao s glavnim i odgovornim urednikom Večernjeg lista Brankom Tuđenom da moja izvješća iz Italije nepotrebno krati odnosno briše. Događalo se da pošaljem izvješće 1,5 karticu (45 redaka), a on mi objavi samo polovicu. Treba svakako spomenuti knjigu “Kako je operirala Udba. Operacija Paromlin i sudbina Vinka Markovića” (Hrvatski institut za povijest Zagreb – Ogranak Matice hrvatske Vinkovci, 2022.), povjesničara Josipa Mihaljevića iz Zagreba. On se nije ni rodio kad je navedenog datuma izveden neuspješan atentat, a ima nas koji smo bili svjedoci i pisali o tom terorističkom činu! Povjesničar Mihaljević je rođen 1938. u Livnu, danas Federaciji BIH, a iz krajeva bilo je dosta tzv. političara, zatim povjesničara i novinara koji su došli studirati, raditi i živjeti u Zagreb tih godina, objavljujući revizionističke članke, feljtone u nastavcima i knjiga. Jedna od tih je i knjiga Josipa Mihaljivića koju je napisao i objavio na temelju priča sudionika neuspjelog atentata na predsjednika Tita i nekih privatnih dokumenta i koji je prozvao Josipa Broza Tita da je bio zločinac i političar, ali ni jednom riječju nije osudio nijednog od organizatora i počinitelja!!

O Krleži, Tuđmanu i Prvom sisačkom partizanskom odredu…

Drugi simptomatični tekst pod naslovom “Rektor, Senat i Sveučilište u Zagrebu crvene se od stida i SDP-a”, autora Marita Mihovila Letice, koji na tri stranice napada (vidi se iz naslova), između ostalog, vjerovali ili ne, Titova prijatelja i suradnika, velikana hrvatske književnosti Miroslava Krležu i njegovo djelo! Na podlozi svjetlo-plave boje taj mrzitelj svega što je crveno i antifašističko, piše: “Uskoro ćemo vidjeti hoće li Senat prikazati da je Sveučilište u Zagrebu Alma mater, ‘majka hraniteljica’ koja daje duhovnu hranu u traganju za znanjem i istinom – ili je alegorijski krokodil Levijatan što jede (svoju) djecu. Time proždirući i istinu o kojoj piše Tuđmanov prijatelj i pouzdanik Krleža u članku Krokodilina ili razgovor o istini” s preslikom djela “Krleža krokodilina ili razgovor o istini” (Republika, br.3, 1945.). Riječ je o revizionistici povijesti, stanovitoj Vlatki Vukelić, koja je postala dekanica Fakulteta hrvatskih studija (ne znam što nam je, uz toliko fakulteta, trebao još i taj! – op. A. Č.). SDP i Peđa Grbin su s pravom kritizirali dotičnu i oni koji su glasovali za nju! Taj M.M.L. vrlo oštro je napao zagrebački portal Index.hr koji je objavio “Žena koja negira ustaški pokolj djece mogla bi postati dekanica”. I, nažalost, to je i postala! M.M.L. ne posustaje, pa u satiričkom tonu za dr. Franju Tuđmana iznosi: “Prvi hrvatski predsjednik je i ostat će paradigmatska osobnost hrvatskoga državotvornog revizionizma. Dakle, poduprimo revizioniste povijesti koji traže istinu! (…).” Tom pamfletistu smeta neistina (sic) o Prvom sisačkom partizanskom odredu koji je osnovan 22. lipnja 1941. u šumi Brezovica.

A.Č. i M.S.

(Foto: Armando Černjul)

Odavno nismo ništa pročitali od Andree Černivec, pomoćnice glavnog urednika HT, ali u novom broju pod naslovom “Tentin ili Smojin Split” i nadnaslovom “Prije 76 godine skupina mladih Splićana izvjesila hrvatsku trobojnicu na Marijanu” i podnaslovom “Grad koji se odriče Frane Tente, a hvali Miljenka Smoju, ne zaslužuje boljitak”. Na tri stranice A. Č. (vidi vraga imamo iste inicijale – op. A. Č.) okomila se, blago rečeno, na jednog od najvećih hrvatskih novinara, humorista i književnika, autora scenarija nezaboravljenih televizijskih igranih serija “Naše malo misto” (1970) i “Velo misto” (1979.-1981.) koja, iako na čakavskom dijalektu, nasmijavao je više milijuna gledatelja iz cijele nekadašnje Jugoslavije. Što je A.Č. zasmetalo pokojni Smoje? Najprije jedan veliki nadnaslov na 14. str. “Frane Tente bio je zaljubljen u Hrvatsku, postavljanje hrvatske trobojnice na Marijan 10. travnja 1947. (nije slučajno da je to učinio 10. travnja! – op. A. Č.) bio junački otpor tadašnjem režimu, ali i poruka kako je hrvatstvo i težnja za vlastitom državom, unatoč komunističkim satrapima, još uvijek jako živo”. Da bi u zloćudnom tekstu objavila da je Frane Tente, rođen 2. travnja 1928. u Mravicama kod Solina i kako ga je uhitila Udba i zatvoren u Lepoglavi gdje je umro. Optužen je da je na zidu gimnazije u Splitu 13. lipnja 1946. naslikao lik Ante Pavelića i slovo “U”. I trebalo ga je osuditi i zatvoriti, a A. Č. rabi govor mržnje, što je prekršajno i kazneno djelo! Ona je na 15. stranici crvenim slovima objavila: “Miljenko Smoje do smrti je žalio za propalom tvorevinom, cinkario je hrvatske domoljube i time hvalio, gadio mu se Hajduk (laž! – op. A. Č.) jer je vratio hrvatski grb na dres, a Hrvate nazivao kržljavima i ružnima. Naricao je za Jugoslavijom i pljuvao na sve koji su se očešali o nju i Tita”. Nadalje, ponovo napada Tita, pita čiji je Split. Poput tužiteljice ili odvjetnika, kako vam je milije, piše: “Odnos prema Miljenku Smoji i onaj prema Frani Tenti slika su današnjeg Splita, otužnoga grada podijeljenoga između odanosti propaloj tvorevini i njezinim vođi i onih Hrvatskoj. Miljenko Smoje je parazit i otvoreni protivnik Hrvatske, kritičar svega što je imalo mirisalo na samostalnost i zaljubljenik u propalu Jugoslaviju (…)”. Koga više vole Splićani Smoju ili Tentu? To je glupo i smiješno pitanje, jer Hajduk, Smoje, Boris Dvornik, Zdravka Krstulović, Oliver Dragojević, Giboni i mnogi drugi zadužili su Split i Dalmaciju, a tada 18-godišnji simpatizer Pavelića i fašističke NDH-a je sramota!! Ma koji Frane Tente? Uspoređivati Tentu sa Smojom može samo HT. Pamfletistica A.Č., mrziteljica svih onih koji su se borili i ginuli za oslobođenje Splita i Hrvatske, jedan od njih je Miljenko Smoje, koji je kao 28-godišnji mladić pristupio antifašističkom pokretu i postao član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) i iz koje je isključen, može se sakriti u neku škulju u zadarskoj šumi…

Narod.hr napao Sašu Broz, Titovu unuku i voditeljicu HTV Barbaru Kolar

Ultradesničarski portal Narod.hr iz Zagreba (2. svibnja 2023.), objavio je “izvješće” pod naslovom “Križni put” i podnaslovom “HTV-ova voditeljica s ‘ponosom ističe prezime Saša Broz, gledatelji ogorčeni: ‘HTV bunker jugoslavenstva’ (crvenim slovima) u kojem je, između ostalog, objavio: “Možete li zamisliti da se u jednoj članici Europske unije na javnoj televiziji opušteno razgovora s unukom totalitarnog vođe ističući njezino/njegovo ‘ponosno’ prezime? U Hrvatskoj je takav scenarij, ne samo moguć, već se to i dogodilo! Na HTV-u je ovog tjedna gostovala Saša Broz, unuka Josipa Broza Tita i to u mozaičnoj emisiji ‘Kod nas doma’. Voditeljica Barbara Kolar benevolentno je Broz u razgovoru rekla: Više put si čula i dobila etiketu najpoznatije unuke na našim prostorima. Iako nisi u istoj branši u kojoj je bio tvoj djed Josip Broz, ali svejedno to prezime itekako s ponosom nosiš i danas”. “(…) Voditeljica Kolar je kazala o prezimenu koje nosi ponosnom djedu i je li ono prednost ili je u nekom trenutku bilo teret jer je isti bio komunistički diktator, čovjek odgovoran za jednopartijski sustav, likvidacije političkih protivnika, masovne likvidacije zarobljenih civila i vojnika u poratnim mjesecima 1945…”  Zatim, Narod.hr (koji narod? – op. A. Č.) provokativno komentira: “Tema emisije bila je li poznat teret umjetnicima s poznatim roditeljima u ovom slučaju – djedovima, pa je Broz gostovala u emisiji sa svojom kćeri Saarom Haas (…)”. “HTV kao javna televizija koju financiraju porezni obveznici trebala bi, osim novinarske objektivnost, imati suosjećanja sa žrtvama režima njezina djeda Saša Broz (…)”. Kritizira Sašu Broz i Barbaru Kolar, a ponajviše “zločinca” Tita, ‘koji je izvršio GENOCID (pod. Narod.hr – op. A. Č.) nad Hrvatima”. Postavljam nemali broj pitanja: Prvo, zašto glavna urednica portala Narod.hr, stanovita Ivana Josipović nije navela tko je autor(ica)?; Drugo, što im smeta da je HTV objavila razgovor s Titovom unukom, a nije ih smetalo kada je ta ista HTV veličala ustašku tvorevinu NDH?; Treće, o kojim ogorčenim gledateljima zbori, koji su ti, kome su se požalili?; Četvrto, na Križnom putu poslije Drugog svjetskog rata utekli su poglavnik propale ustaške NDH-a Ante Pavelić i visoki časnici, a veliki broj vojnika i civila bježali su prema Austriji gdje ih je trebala preuzeti engleska vojska. Međutim, brojni hrvatski revizionisti (povjesničari, političari, novinari i njima slični) nisu objavili ni jednu jedinu rečenicu da su ustaše i domobrani prvi zapucali na partizane i naravno da su se oni poubijali velik broj vojnika u samoobrani. O tomu postoje svjedočanstva, čak je jedan od pripadnika ustaške NDH u Italiji objavio knjigu u kojoj je spomenuo taj podatak!; Peto, već sam jednom pisao o tom portalu na kojem je istaknuta parola novoga doba: Nastojimo objektivno informirati javnost o svim važnim temama iz Hrvatske i svijeta i onim temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima. Portal Narod.hr je Nezavisan, Aktualan, Relevantan, Objektivan, Drugačiji (sic). Iako glavna urednica I.J. zna dobro da se navedene riječi pišu malim slovima, ona se pravi važna! Uistinu smiješno iliti sarkastično! Portal je od 2010. do 2023. objavio više od sto pamfleta o “zločincu” Josipu Brozu Titu…! Dok, kao i Hrvatski tjednik i još 15-ak medija u RH, nisu objavili niti jedan tekst o zločinima koje je počinila ustaško-nacifašistička NDH! “Za dom spremni” uzvikuju političari, velik broj pripadnika i sudionika Domovinskog rata i građani!!! Treba samo pogledati stranice Facebooka u kojima građani u svojim komentarima pišu “Za dom spremni i slobodu hrvatskome rodu” i druge komentare u kojima je oko 90 posto veličanje NDH-a i govora mržnje.

U više navrata prozvao sam odvjetnika Grada Zadra, odvjetnika Zadarske županije u Zadru i glavnu državnu odvjetnicu u Zagrebu zbog toga što nisu pokrenuli kazneni postupak protiv Hrvatskog tjednika koji u prošlom i novom broju u brojnim tekstovima rabi govor mržnje prema Srbima u Hrvatskoj, veličanju ustaške NDH i pokliča “Za dom spremni”, ali ne poduzimaju baš ništa!!! A nije problem samo u proustaškom HT, već o mnogim portalima… Što čekaju? Imaju li previše drugog posla ili ne čitaju takve medije!? Smatram da nije ni jedno niti drugo… Problem je u njima, jer se prave kao da se ništa ne događa!                                   

HČSP piše da su Zagreb “oslobodili” opančari i tifusari

Hrvatska čista stranka prava (HČPS) sa sjedištem u Zagrebu, uoči 9. svibnja, Dana pobjede nad fašizmom i Dana Europe, na svom portalu objavila je pamflet pod naslovom “Zagreb 08.05.1945. slika sve govori” (8.5.2023.) i fotografiju Trga Bana Jelačića, negdašnjeg Trga republike u Zagrebu, potpuno praznog. Oni, između ostalog, pišu: “Bio je to dan kada su opančari i tifusari okupirali, a ne ‘oslobodili’, a za hrvatski narod počeo je Križni put. Ti politički koljači u svojem krvavom piru  ‘oslobodili’ su Zagreb od stotine tisuća života Hrvatica i Hrvata. Upravo ti neuki opančari i tifusari su nakon svog krvavog pira naselili Zagreb čije posljedice osjećamo do danas.” Zatim, nastavljaju komentirati u zasebnom pamfletu “HČPS: 08.05.1945. Zagreb je okupiran, a ne ‘oslobođen’.” u kojem opširno i krajnje neukusno pišu da toga dana, “ulaskom partizana u Zagreb je otpočeo najveći pokolj Hrvata u povijesti na području našeg glavnog grada, prvenstveno po bolnicama nad ranjenicima i osobljem (…)” Vojsku NOV i POJ pod zapovjedništvom Vrhovnog komandanta maršala Josipa Broza Tita uopće ne spominju, ali nazivaju je “zločinačka komunistička srpska vojska”, potom “putovi Staljinova i Titova komunističkog pakla” i druge pogrdne, uvredljive i klevetničke rečenice! Ne želim prenositi njihove gadljive pisanije, ali ipak ističem povijesne krivotvorine u kojima izgovaraju: “Nažalost u današnjoj Hrvatskoj sinovi jugoslavenske ORJUNE, OZNE, KOSA, UDBE (pod. HČSP – op. A. Č.), i njihovi unuci, koji su na vlasti i čija su usta puna Hrvatske to prešućuju. Bog i Hrvati! Za Dom spremni!”, potpis HČSP. Tim fašističkim rječnikom govore i pišu neki političari postfašističkih i ultradesničarskih stranaka i neofašisti pojedinih organizacija i udruga, povjesničari, novinari i nazovinovinari kako su Titovi partizani okupirali Trst, a Europa i svijet dobro znaju da su upravo partizani oslobodili spomenuti talijanski grad! Uostalom, fašistička Italija, Nezavisna Država Hrvatska (NDH) i nacistička Njemačka zajedno s četnicima u Hrvatskoj počinili su mnogobrojne zločine nad civilnim stanovništvom, starcima, ženama i djecom!!! Dakako, pamfletisti iz HČSP-a i njima sličnih medija nisu objavili niti jednu fotografiju oslobođenja Zagreba i kako građani, stari i mladi, pozdravljaju osloboditelje ili fotografiju na kojem je Trg republike na kojemu nije bilo mjesta za sve one koji su htjeli doći na nezapamćeno slavlje. Za one koji ne znaju, neka otvore portal HČSP-a, osnovane 12. prosinca 1992. i vidjeti će njihovo znakovlje, uz ostalo, šahovnicu s prvim poljem bijele boje i njihove pokliče “Za Dom spremni” i “Bog i Hrvati”. Za dr. Antu Pavelića objavili su hvalospjevnu teksturinu “U Madridu grobnica od zlata tamo počiva vođa svih Hrvata (…)”.

Dvojac Jurčevivić-Vukić ne čita Frankfurte Allgemeine Zeitung i ne slušaju DW!

U Zagrebu je u ponedjeljak, 8 svibnja navečer u organizaciji tzv. “Udruge za promicanje istine o hrvatskoj povijesti”, održana tribina pod provokativnim i tendencioznim nazivom “Zagreb Danas – tribina: Je li Zagreb 8. svibnja 1945. oslobođen ili okupiran” na kojoj su govorili povjesničar prof. dr. sc. Josip Jurčević i politolog i novinar Igor Vukić, a voditelj je bio Pero Šola. Riječ je o dvojici poznatih revizionista hrvatske i jugoslavenske povijesti!! Drugi je poznat po nezapamćenoj povijesnoj krivotvoreni koju je objavio u Hrvatskom tjedniku (vidi kritički osvrt “Proustaški Hrvatski tjednik objavio je ekskluzivnu teksturinu o tzv. američkim zračnim fotografijama logora Jasenovac u kojem je moglo biti 1200 zatočenika”, Armando Černjul, Tacno.net, Mostar, 9. 10. 2022.), a prenio ga portal sabh.hr, 10.10.2022. godine. Međutim, sada prvi put pišem o koncentracijskom logoru Jasenovac o kojemu je održao predavanje i uvodnog tekstu danskog povjesničara Michaela Martensa, u uglednom njemačkom dnevnom listu Frankfurter Allgemeine Zeitung. Taj tekst pod naslovom “Tko su bili čuvari u Jasenovcu?” prenio je Deutshe Welle (DW) /21.03.2023.), međunarodni njemački javni servis (radio i online) koji je prevođen na trideset svjetskih jezika, a sluša i čita više od 150 milijuna ljudi!! Martens je, između ostalog, kazao i objavio da Jasenovac nisu vodili Nijemci, nego ustaše koje su poubijali 48.000 Srba, oko 16.200 Roma, više od 13.000 Židova i skoro 5.400 Hrvata. Prema njegovim podacima, izračunao sam da su ustaški koljači ukupno ubili oko 82.000 ljudi (to je gotovo ista brojka o kojoj je govorio i pisao prof. dr. sc. Ivo Goldstein, kojega napadaju neki proustaški, ultradesničarski i desničarski mediji i povjesničari u Republici Hrvatskoj). Povjesničar Martens nadalje tvrdi da su glavni počinitelji zločina zapovjednik logora Jasenovac Dinko Šakić i njegovoj supruga Nada, koja je bila zapovjednica ženskog logora, koji su preko Italije, pobjegli u Argentinu, kao i više od 7.000 drugih hrvatskih fašista. Oboje su uhićeni tek 1998. i prebačeni u Hrvatsku. Županijski sud u Zagrebu 1991. osudio je Šakića na 20 godina zatvora, a kaznu je izdržavao u Lepoglavi. Umro je u zatvorskoj bolnici u glavnom gradu Republike Hrvatske, 20. srpnja 2008. godine. Udovici Nadi Šakić nije nikada suđeno, što je sramotno i to srednja i mlađa generacija u našoj zemlji treba znati! Isto tako, trebaju znati da je pokopan na groblju Mirogoj. O suđenju ratnom ratnom zločincu Dinku Šakiću uveliko se pisalo u svim medijima bivše SFRJ, a ponajviše u Hrvatskoj. Povjesničar Michael Martens je, uz ostalo, objavio da su većina tih ljudi (misli na ubojice u Jasenovcu – op. A. Č.) bili neuki, došli iz zapadne Hercegovine, kako bi prehranili sebe i obitelji… To je jedini podatak s kojim se ne slažem s danskim povjesničarom, jer velik broj Hercegovac bili su zadojeni ustaškom NDH i poglavnikom Pavelićem (op. – A.Č.)!! Pogotovo što je ratni zločinac suđenje nazvao običnom farsom, a posebna je priča o minornom sprovodu kojemu su bili nazočni umirovljeni general Marinko Krešić, rođen u BIH, zatim krajnje desničari Anto Kovačević, Ivan Gabelica, Marin Sopta, Ana Lučić, Slavica Hruškar i drugi. Očito su bili sretni što je ratni zločina bio odjeven u ustaškoj uniformi (odori). 

Hrvatski ultrarevizionist prepisuje Aleksandra Rankovića

Tko je bio Dinko Šakić? Dopunit ću dio životopisa, uglavnom ono što nisam napisao… Rođen je u Imotskom 1921. – u biografskim natuknicama stoji Dinko Ljubomir Šakić, koji je s obitelji preselio Bosanski Brod, a 1942. dobrovoljno pristupio postrojbi Ustaška Obrana i dobio čin satnika. Zahvaljujući Vjekoslavu Luburiću, vođi svih ustaških logora i jednom od tri najveća ratna zločinca u NDH, njegov miljenik Šakić brzo je napredovao. Također 1942. je unaprijeđen u pobočnika i postavljen za zapovjednika logora u Staroj Gradiški, a od 1942-1944. zapovjednikom logora u Jasenovcu. Osim što je potčinjenima naredio da ubijaju logoraše, osobno je ubio dvadeset zatvorenika! Da nije bilo istražitelja Centra Simon Wiesenthal (političari, novinari, pisci i filmski i televizijski redatelji nazvali su ga lovac na naciste i fašiste – op. A. Č.). Jurčević, Vukić i Dujmović o tom osuđenom ratnom zločincu nisu se osudili objaviti članak o zločincu nad zločincima iz kamenjara Imotske krajine, koja je u ratu bila podijeljena; veliki broj ustaša i domobrana, ali bilo je dosta partizana koji su se borili protiv neprijatelja. Osim toga, Jurčević je objavio mnogobrojne knjige i suautor je dvadeset i pet knjiga, od toga sedam su o “zločinima” (navodnici A. Č.) Titovih partizana, komunista, pripadnike OZN-e i UDB-e. Zamislite koji je to krivotvoritelj novije povijesti u bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj, objavivši da su komunisti počinili 89 posto zločina, a ustaše 0,13 posto!!! Siguran sam da će javnost biti zapanjena tim ultrarevizioninističkim brojkama… Zatim, objavio je da je kroz logore od 1945. do 1951. prošlo 3.777.776 zatvorenika. Povjesničar je crpio podatke, uz Milovana Đilasa (jednom se izjasnio Crnogorcem, a poslije Srbinom op. – A. Č.), Aleksandra Rankovića, najvećeg izdajnika u bivšoj Jugoslaviji. Naime, Ranković je beogradskom dnevnom listu Politika izjavio (1. januara 1951.) – Jurčević falsificira jer piše siječanj) – : “Likvidirali smo listu 568.000 narodnih neprijaelja, a kroz logore od 1945. do 1951. prošlo je 3.777.776 zatvorenika.” Dakle, taj najpoznatiji špijun naredio je da se prisluškuje predsjednik Tito i oficire, podoficire i vojnike koji su čuvali Vrhovnog komandanta.

General Glasnović kleveće partizane, a novinar Pavković blati Nazora

Umirovljeni hrvatski general bojnik Željko Glasnović, 69-godišnji Zagrepčanin, na svom Facebooku, objavio je komentar (videuradak) – govor u kojem je osloboditelje partizane nazvao tifusarima koji su ušli u Zagreb i počinili zločine. Njegov govor mržnje je isti kao današnjih političara i inim protagonistima koji su “Za dom spremni”! Bio je neovisni zastupnik Sabora i prijateljevao s pripadnicima krajnje desnice koji su skinuli Trg maršala Tita! Bio je poznat po tomu što je napadao SDP u BIH “da dalje brane sustav preuzet iz Jugoslavije, pritom se koristeći kvalifikacijama kao što su ‘jugozomboidi’ i ‘crveni Kmeri’.”, a nadaleko poznat po tomu što je služio Kanadskoj vojsci, Legiji stranaca, Hrvatskom vijeću obrane (HVO)… Ali to nije svršetak priče o tim pamfletistima koji, kako narod veli, žive kao bubreg u loju…! Imaju visoke mirovine, a trećina  građana u RH nalazeći se na rubu gladi i umrijeti će jer odavno nisu pojeli komadić mesa ili ribe, jedino kupe 25 dkg ili pola kilograma srdela, jeftine i čija je cijena 2,5 do 3 eura kilogram. A jedan od glasnovića je Mladen Pavković, 71-godišnji novinar i pisac, koji je poznati suradnik ultradersničarskih i desničarskih medija. On je na zagrebačkom portalu tjedno.hr objavio tekst “Titov Nazor” (9. svibnja 2023.) u kome pljuje po odavno pokojnom pjesniku i najstarijem hrvatskom partizanu Vladimiru Nazoru! Indirektno oštro je kritizirao hrvatsku vlast (nije ih poimenično spomenuo): “U Hrvatskoj, danas, najveći broj škola, ustanova, trgova i ulica nosi ime Vladimir Nazor! Čak i Osnovna škola u Škabrnji! (…)” Smetaju mu Nazorove pjesme, poput “Titov naprijed”, strašno se ljuti da je Nazor potpisao zakon po kojem je osuđen blaženi Alojzije Stepinac. Zašto nije kritizirao Vatikan i trojicu papa koji Stepinca nisu proglasili svecem? Kad je riječ o Vladimiru Nazoru, Pavković i možda želi da se trgovi ili ulice, škole ili ustanove, nazovu Ante Pavelić, Vjekoslav Luburić, Jure Francetć (bilo je pokušaja da mu podignu spomenik, a na desnoj strani Mostara dugo je postojala ulica tog zločinca i njegova prijatelja Mile Budaka!) i drugih ustaških zločinaca. Budući da su toga dana u Zagrebu uručene državne nagrade “Vladimir Nazor”, začudo da Pavković nije objavio da to visoko priznanje treba ukinuti. Ne postoji nikakva šansa da prestane ludovanje sve većeg broja ljudi koji su zaluđeni pozdravom “Za dom spremni”, Bog i Hrvati” i ustaškim skladbama!!! 

Armando Černjul

Pula, 11. svibnja 2023.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr

Facebook
E-mail