Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Ratna kronika

HRVATSKA ZAPAŽENO VOJIŠTE

Foto: Prva proleterska NOU brigada na maršu

Bilanca ustaničke 1941. godine, u Hrvatskoj je bila zapažena. Borbe su se proširile na skoro cijelu Hrvatsku, istina različitog intenziteta i obima. Za šest mjeseci ustanka na teritoriju Hrvatske, uz ostalo, orgnizirano je 150 odreda i 18 samostalnih bataljuna. Bilo je oko sedam tisuća partizanskih boraca. Nije to neka impozantna brojka, ali govori mnogo s obzirom na stanje u kojem se nalazila Hrvatska tijekom prve ratne godine

    U Jugoslaviji, dakako i u Hrvatskoj, u središtu fašističke europske tvrđave, općenarodni ustanak prerastao je u novo ratište antifašističke (antihitlerovske) koalicije. Odgovor okupatiora i vlasti NDH na ustanak u Hrvatskoj nije bio u početku svrsishodan. Svi su u ustaškoj domeni bili iznenađeni. Potvrda tome je činjenica da nije bilo uputa za suprotstavljanje ustanku. Tješili su se mišlju da je to „lokalna pobuna“. Otuda proizlazi da  nisu imali za ustaničku situaciju pripremljenih vojnih postrojbi. Za brzu likvidaciju ustanka trebale su manje, dobro opremljene i pokretne  formacije, a oni ih nisu pripremili. Imali su samo statične postrojbe, posade, vezane za vojarne i garnizone. Zločinom nad civilima nije se mogao spriječiti ustanak. To je djelovalo suprotno. Zločin je poticao narod na ustanak, na oružani otpor.

     Bilanca ustaničke 1941. godine u Hrvatskoj bila je zapažena. Borbe su se raširile na skoro cijelu Hrvatsku, istina različitog intenziteta. Postupno se narod okretao na ustanak i oružano suprotstavljanje okupatoru i vlasti NDH. Počele su i manje borbe protiv četnika Draže Mihailovića u Kninskoj krajini. Početni problemi, rane devijacije, određena nesnalaženja i kojekakva očekivanja, postupno su nestajala.  Oružane snage NOP-a Hrvatske stvarale su se u krajnje teškim političkim i vojnim uvjetima. Osim one situacije u Dalmaciji, neprijatelj nije nigdje ozbiljnije ugrozio partizanske jedinice, kako se to dogodilo u Srbiji, Crnoj Gori i u Hercegovini. Šarolikost vojne organizacije, normalna pojava svakog ustanka, je prošlost, a vrhovno vojno zapovjedništvo  –  Glavni štab NOPO Hrvatske, dobio je najprikladniji oblik  –  uspjelo rješenje. Za šest mjeseci ustanka na teritoriju Hrvatske, organizirano je 150 odreda i 18 samostalnih bataljuna. U međuvremenu, rasformiran je ili ukinut najveći broj ustaničkih jedinica. Ostalo je na kraju godine samo osam, ali većih partizanskih odreda i sedam samostalnih partizanskih bataljuna.

     Bio je to siguran početak, garancija nastavka u 1942. godini. Dobijena je osnova da se može nastaviti NOR, preduvjet bolje budućnosti. Za budućnost NOR-a, posebno u Hrvatskoj, povijesno je presudna činjenica da se prvi put pojavila narodna antifašistička i oslobodilačka vojska. Pojavilo se hrvatsko vojište. Dio općejugoslavneskog ratišta. U Drenovi kod Prijepolja u Sandžaku, 7 prosinca 1941. godine održan je sastanak CK KPJ. Uz ostale, iz Hrvatske prisustvovali su TITO i IVO LOLO RIBAR.  Donijete su kapitalne odluke: prvo, da se vrhovno vojno zapovjedništvo Narodnooslobodilačke vojske podijeli na dva dijela i drugo, da se potpuno reorganiziraju vojni sustavi partizanke vojske, da se osnuju jedinice za manevriranje operativnog značenja  –  prve brigade. Tito stalno inzistira kod rukovodstva NOP-a Hrvatske na masovnijem angažiranju naroda u borbi protiv okupatora i njegovih pomagača. Zagreb je odabran, bez obzira što se tu nalazi vrhovna vojna politička vlast NDH, snažan aparat Wermachta, velika vojska i još veća obavještajana služba  –  jer se nalazi u središnjoj zoni zapadnog dijela jugoslavenskog ratišta. Vojno zapovjedništvo locirano je u Zagrebu, tamo gdje nema krize. Upućena su dva iskusna i najistaknutija člana Politbiroa i Vrhovnog štaba EDVARD KARDELJ i IVO LOLO RIBAR. Tu je iskusni ilegalni aparat NOP-a, radio-veza s Moskvom (druge s Londonom i Kairom još nema), pogodne su komunikacije u svim smjerovima, blizu su Slovenija i zapadna Bosna. Iz Zagreba se ilegalno lakše kretalo za Sarajevo i za druga mjesta, prema Beogradu, jer je zapadno od Drine vlast NDH.  Izbor kadrova za zapovjedni dio Vrhovnog štaba u Zagrebu bio je optimalan: Kardelj, Slovenac, iskusni revolucionar, poslije Tita najspremniji za kreiranje ratne politike NOR-a, već je bio u ustanku u Sloveniji i Hrvatskoj, iako mlad, Ivo Lolo Ribar dobro se snalazio. Tito ga je visoko cijenio i imao u njega povjerenje, uz to je iz ugledne hrvatske obitelji Ribara iz Karlovca, rođen u Zagrebu, Hrvat. Tito je mogao otići u Zagreb, a Kardelj i Lola ostati u istočnoj Bosni. Ali to nije u njegovom konceptu, jer je smatrao da se vrhovni zapovjednik mora nalaziti na fronti, na bojišnici, blizu najtežeg dijela ratovanja. Tome je Tito ostao dosljedan cijelog rata.

    Druga se odluka odnosila na potpuni zaokret u domeni vojnog organiziranja  –  prelazak vojske od statične,  teritorijalne, na pokretnu, operativnu vojsku, uz uvažavanje i zadržavanje partizanskih odreda kao teritorijanog dijela oružanih snaga. Ovim se prvi put u NOR-u javljaju dva dijela  vojske, jedan za vođenje operacija bilo gdje prema zapovijedi, a drugi za  vođenje borbe samo na svojoj teritoriji. Tito je u Drenovi iznio ideju ratnog zaokreta i ona je prihvaćena. Poslije je izdao zapovijed da se osnuje Prva proleterska narodnooslobodilačka udarna brigada (datirana 21. prosinca 1941., s potpisom CK KP i VŠ NOPOJ). Brigada je formirana od najboljeg ljudstva, dobrovoljaca, jakog sastava (1.500 boraca), u početku sa skromnim sredstvima podrške i logistike, prvenstveno namijenjena samostalnom djelovanju. U 1. proleterskoj brigadi bilo je i 19 Hrvata, a na Sutjesci  480. Predviđeno je da se u Hrvatskoj i Bosni osnuje po jedan proleterski bataljun koji je trebao ući u 1. proletersku brigadu.

    S formiranjem 1. proleterske NOU brigade, počinje novo razdoblje u NOR-u, koje traje, kao razdoblje brigada skoro godinu dana, do početka studenog 1942., sve dok nisu na fronti valjano testrale njene prednosti.  U suštini, kada se otklone političke primjese, u NOVJ, pa i NOV Hrvatske, proleterske brigade su bile identične ili dosta slične vojnim jedinicama elitnih sustava u drugim vojskama, različitog naziva, kao npr.  gardijska brigada. Poznato je da su se prve gardijske jedinice pojavile u Francuskoj revoluciji, ima ih Napoleon, Prusija, Velika Britanija, Crvena armija, Američka armija, Hrvatska vojska u Domovinskom ratu… – sve su specijalne jedinice, elitni sastavi za izvršenje u ratu najtežih zadataka.

Bojan Mirosavljv

Facebook
E-mail