Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Ratna kronika – ODLUKE O NAZIVU PARTIZAN I PARTIZANSKI ODRED

U Stolicama je 26. rujna 1941. godine donijeta odluka da se ukida naziv gerilac i gerilski odred i da svuda bude jedinstven nazv partizan i partizanski odred. U odluci se navodi: „Na teritoriju  Hrvatske partizani u čisto hrvatskim krajevima moraju imati osim zvijezde i hrvatsku trobojku, a na teritoriju gdje se nalazi hrvatsko i srpsko stanovništvo, partizani moraju imati osim zvijezde srpsku i hrvatsku trobojnicu“

    Oružana borba naroda Hrvatske od samog je početka bila povezana s oslobodilačkom borbom ostalih naroda Jugoslavije. Rezultati postignuti u narodnom ustanku na području cijele Jugoslavije zahtijevali su da se jedinstveno riješi pitanje daljnjeg jačanja oružanih snaga, da se pokreću krupnije vojne operacije i organizira narodna vlast. Stoga je 26. rujna 1941. godine pod Titovim rukovodstvom, koji se prije toga prebacio iz Beograda u zapadnu Srbiju, održano u Stolicama kraj Krupnja savjetovanje članova Politbiroa CK KPJ, Glavnog štaba NOPOJ, predstavnika glavnih štabova Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Operativnog partijskog rukovodstva iz Hrvatske (RADE KONČAR i VLADO POPOVIĆ) i komandanata najbližih partizanskih odreda.

      Savjetovanje je razmatralo bitna vojno-politička pitanja započetog ustanka i kako dalje unaprijediti razvoj oružanih partizanskih jedinica. Analizirana je postojeća vojno-politička situacija i stanje u pojedinim pokrajinama i regijama, kao i vojni sustav ustanka. Savjetovanje je donijelo niz  značajnih odluka bitnih za daljnji razvoj ustanka i oružane sile. Radi stvaranja jedinstvenih i čvrstih partizanskih jedinica, odlučeno je da se stvaraju partizanski odredi krupniji od bataljuna, čete i vodova. Partizanski odred trebao je biti najveća vojna formacija oružanog ustanka, radi vođenja većih borbi. Ukidaju se ustaničke brigade, i druga šarolikost vojnih sustava, čega je bilo i u Hrvatskoj.

     Druga je bitna odluka da partizanskim odredima komanduju štabovi sastavljeni od komandanata, komesara i njihovih zamjenika. Potvrđena je funkcija političkog komesara koji je bio odgovoran za sprovođenje političke linije KPJ u NOB-u, odgajanje, kulturno djelovanje, spona s organima vlasti, političko djelovanje među narodom. Njegov zamjenik bio je odgovoran za partijski rad, koji se organizirao odmah početkom ustanka po vojnom principu  –  ćelija u četi pa dalje s komitetima. Ovim je potvrđeno dvostarješinstvo u vojsci i utjecaj KPJ  na  cjelokupni sastav vojnih jedinica. Dotadašnji Glavni štab NOPOJ-a pretvoren je u Vrhovni štab NOPOJ, a osnivaju se Glavni štabovi u svim pokrajinama, regijama. Bitna je bila odluka da se takvi Glavni štabovi osnivaju ne samo po republikama, nego i u Vojvodini, na Kosovu i u Sandžaku, što je bitna odrednica budućeg rješavanja nacionalnog pitanja. U domeni jačanja vojne organizacije, discipline, zavođenja vojničkog reda  –   donijeta je odluka da se ukida naziv gerilac i gerilski odred i da svuda bude jedinstveni naziv partizan i partizanski odred. Uveden je jedinstveni amblem, pozdrav i zastava. Na kapi se nosi „antifašistički znak: crvena petokraka zvijezda“. U odluci se zatim kaže; „Na teritoriju Hrvatske partizani u čisto hrvatskim krajevima mogu  imati osim zvijezde i hrvatsku trobojku, koja stoji vodoravno ispod zvijezde. Na teritoriju gdje se nalazi hrvatsko i srpsko stanovništvo, partizani moraju imati osim zvijezde srpsku i hrvatsku trobojku“. Partizanski komandanti trebali su nabaviti „odgovarajuće nacionalne zastave“. Na sredini zastave stoji petokraka zvijezda. Pozdrav je bio „stisnuta desna pesnica kod slijepoočnice“. Tražilo se od vojnih komandanata da se „u najkraćem roku pobrinu da partizani budu po mogućnosti jednako odjeveni“.

    Sve to, što je donijeto u Stolicama, bilo je od presudne važnosti za daljnji razvoj NOP-a u domeni vojno-organizacijskih potreba i upotrebi partizanskih jedinica u borbi. Bitno je puno uvažavanja nacionalnih i drugih specifičnosti višenacionalne zajednice. Uvođenje nacionalnih obilježja sa zajedničkim antifašističkim znakovljem, posebno nacionalne zastave, bio je krupan i pozitivan korak u priznavanju i afirmaciji  svake jugoslavenske nacije. Dobilo se  ono što je u karađorđevskoj Jugoslaviji godinama zatirano. Odluka Vrhovnog štaba u toj domeni naišla je na pozitivnu reakciju u vojnim rukovodstvima, kao i u političkom biću pokreta.  

    Za primijetiti je da su se u Hrvatskoj pojavile dvije zastave, iste trobojke. Partizani su na sredini stijega imali crvenu petokraku zvijezdu  –  znak antifašističke Hrvatske, a stijeg ustaške NDH bio je s hrvatskim grbom (ali početak s bijelim poljem) na čijem je vrhu stajao  ustaški simbol, slovo „U“ obavijeno starim hrvatskim pleterom.

    Nakon savjetovanja vojno-političkih rukovodstava u Stolicama, Vrhovni štab NOPOJ i CK KPJ prelaze iz Krupnja u Užice, gdje tako postaju središte „Užičke partizanske Republike“, jedinstvenoga slobodnog područja u srcu hitlerovske europske tvrđave.

     Za razvitak narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj i za  uspješno ostvarivanje rukovodeće uloge KP Hrvatske u narodnooslobodilačkom pokretu veoma je značajna Okružnica broj 3, koju je CK KPH uputio 30 rujna 1941. godine svim partijskim organizacijama. U njoj je CK odredio osnovnu političku liniju u tadašnjoj etapi oružane borbe  i dao direktive za daljnji razvoj narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj, jačanje partijskih orgnizacija u partizanskim jedinicama, okupaljanje naroda u Jedinstvni narodnooslbodilački front, te masovnije uključenje hrvatskog stanovništva u oružanu borbu i učvršćivanje bratstva i jedinstva između Hrvata i Srba kao osnovnog preduvjeta uspješnoj borbi protiv okupatora i domaćih izdajnika te odlučniju borbu protiv talijanskog okupatora u svim krajevima.

B. Mirosavljev

Share on facebook
Facebook
Share on email
E-mail

Kategorije

Najave