Uspješno prebrođena prva ratna, izuzetno oštra zima, pokazala je da je partizanska borba moguća i u najtežim uvjetima, što je pozitivno utjecalo na snažan daljnji razvoj narodnooslobodilačkog pokreta u Hrvatskoj.  To je omogućilo Glavnom štabu Hrvatske da provede u život direktive Vrhovnog štaba da partizansku borbu proširi na cijelu Hrvatsku, da se Hrvatska  podijeli na operativna područja i da se počnu stvarati posebne jedinice od najboljih boraca kao jezgra budućih proleterskih brigada

      Za organizaciono učvršćenje i povezivanje partizanskih jedinica te za proširenje oružane borbe na cijelu Hrvatsku veoma je važno Drugo savjetovanje Glavnog štaba Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Hrvatske, održano 30. i 31. siječnja 1942. godine u selu Zbjegu na Kordunu. Osim odluke da se reorganiziraju partizanske jedinice u jake narodnooslobodilačke partizanke odrede, sposobne za samostalne operativne akcije većeg opsega, na savjetovanju su istaknuti kao osnovni politički zadaci: širenje i jačanje narodnooslobodilačkog pokreta i oružane narodnooslobodilačke borbe u područjima naseljenima isključivo hrvatskim stanovništvom, raskrinkavanje Mačekove politike „čekanja“ kao oblika stvarne suradnje s okupatorom i ustašama te učvršćivanje i produbljivanje bratstva i jedinstva između Hrvata i Srba zajedničkom borbom protiv okupatora i njihovih slugu, ustaša i četnika.

     Već od siječnja, jedinice Ličke grupe partizanskih odreda vode žestoke borbe s opkoljenim talijanskim i žandarmerijskim posadama u Korenici, Srbu, Udbini i sa jakim kolonama talijanske okupatorske vojske, koje su ih nastojale deblokirati. Razbijanjem neprijateljskih uporišta u Donjem Lapcu, gdje je zarobljen cijeli talijanski garnizon, znatno je prošireno oslobođeno područje Like i dan snažan zamah razvoju narodnooslobodilačkog pokreta na tom području. Lički partizani, osim toga, u nekoliko navrata porušili su željezničku  prugu Ogulin-Split i odbili sve pokušaje ustaša, domobrana i žandara iz Široke Kule da prodru na oslobođeno područje Like.

       PROŠIRENO SLOBODNO PODRUČJE – Borci Kordunaškog narodnooslobodilačkog odreda nastavili su početkom 1942., napade na neprijatelja: likvidirali su neprijateljska uporišta duž komunikacije Slunj-Ogulin, prinudili na predaju domobransku posadu Vojnića, oslobodili Krnjak i Veljun i prisilili talijanskog okupatora da napusti Veliku Kladušu. Time je znatno prošireno slobodno područje Korduna i oslobođen dio Cazinske krajine. Potkraj siječnja 1942., broj naoružanih partizana na Kordunu porastao je na više od 2.500 boraca. Početkom veljače Kordunaški NOP odred reorganiziran  je u dva odreda a formiran je i Štab Grupe kordunaških partizanskih odreda.

    U veljači otpočela je radom Oficirska škola Glavnog štaba Hrvatske za rukovodioce partizanskih jedinica Like, Korduna, Banije, Gorskog kotara i Hrvatskog primorja.  Na oslobođenom području Korduna snažno se razvija revolucionarna narodna vlast; do kraja siječnja osnovani su brojni seoski NOPO, šest kotarskih NOPO i Izvršni narodnooslobodilački odbor za Kordun.

      Banijski narodnooslobodilački partizanski odred stalno je jačao. U ožujku imao je tri bataljuna i proletersku četu s oko 700 boraca, a 3. travnja formiran je još jedan bataljun. Odred je u ožujku razoružao domobranske posade u Maji i Grabovcu, zaplijenio veće količine oružja i streljiva i vodio borbe s jakim usatško-domobranskim snagama iz Petrinje.

      U Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju također je za prva tri mjeseca 1942. godine, stalnom borbenom aktivnošću partizana znatno prošireno slobodno područje. Primorsko-goranski odred (sastavljen u 90 posto od samih hrvatskih boraca), očistio je od talijanskog okupatora i ustaša znatan dio svojeg teritorija. Oslobođena su mjesta: Mrkopalj, Ravna Gora, Jasenjak i niz sela u tome kraju i dalje prema Brinju. Dijelovi ovog odreda spuštaju se pri izvođenju svojih akcija sve do mora, do Bribira, Hrljina I Ledenica oko Novog Vinodola, gdje napadaju garnizone okupatora.

    Partijska organizacija u Dalmaciji, organizirala je početkom 1942., nove partizanske jedinice. Formirani su Bukovački i Kninski NOP odred, na Biokovu partizanska četa, a na otocima Braču, Hvaru, Visu Korčuli i Dugom otoku i na poluotoku Pelješcu djelovale su partizanske grupe. U siječnju 1942., brojili su oko 610 boraca, u prva tri mjeseca napala su manja neprijateljska uporišta, žandarmerijske postaje i oslobodile općinsko mjesto Muć. Potkraj ožujka, Glavni štab Hrvatske, da bi pružio pomoć dalmatinskim partizanima, vratio je iz Like u sjevernu Dalmaciju 60 boraca, uglavnom Dalmatinaca, koji su s borcima Sjeverno-dalmatinskog bataljuna, 8. svibnja formirali bataljun „Bude Borjan“. Jačanje oružane borbe u Dalmaciji početkom 1942., prisililo je talijanskog okupatora da dovede nove  snage i tako poveća brojno stanje svoje okupacijske vojske u Dalmaciji na više od 50 tisuća vojnika i oficira. Okupator je u Dalmaciji još  više pooštrio represivne mjere prema stanovništvu, počela su masovna hapšenja, interniranja i strijeljanja. Na anektiranom području pojačana je i talijanizacija, uvedeni talijanski Ustav i zakon i zabranjen rad niza hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova.

      PARTIZANSKE GRUPE I ODREDI  –  U Slavoniji su partizani u siječnju 1942., vodili borbe s ustaško-domobranskim jedinicama koje su upadale na oslobođeno područje Psunja i Papuka, palile i pljačkale sela. U ožujku, međutim, slavonski partizani napali su i uništili žandarmerijske i ustaško-domobranke posade u Klisu, Badljevini, Velikim Bastajima i Strmcu te rušili željezničke pruge na svom području. Političkim djelovanjem među narodom te štiteći stanovništvo od ustaških pokolja i pljačke, Prvi slavonski bataljun je  toliko ojačao da je 20. ožujka od njegovih i novih boraca formiran Prvi slavonski NOP odred s dva bataljuna. Odred je uputio na područje Kalnika i Moslavačke gore jednu svoju četu radi jačanja partizanskih odreda na tim područjima.

     U sjeverozapadnoj Hrvatskoj djelovao je početkom 1942., Kalničko-bilogorski NOP odred, formiran od partizanskih grupa na Kalniku i Bilogori. U Hrvatskom zagorju 17. ožujka kod Brdovca formiran je  Zagorski partizanski odred, a 28. ožujka osnovan Štab partizanskih jedinica Hrvatskog zagorja.

      Pripreme partijske organizacije za oružanu borbu u Međimurju odvijale su se u izuzetno teškim okolnostima zbog terora mađarskih okupatora. Mađari su u Međimurju, siječnja 1942., izvršili drugu veliku raciju u kojoj je uhapšeno i zatim osuđeno na dugogodišnju robiju oko 50 članova Partije i SKOJ-a.

     BORBE NA MORU  –   Oružana partizanska borba na moru počela je 24. siječnja 1942. godine, kada su biokovski partizani u luci Gradac u Makarskom primorju zarobili neprijateljski motorni jedrenjak „Merkur“. Prepadi na neprijateljski pomorski promet postali su sve učestaliji: u veljači su partizani na Makarskom primorju zarobili motorni jedrenjak „Darko“, u svibnju su na ušću Neretve potopili dva glibodera a na Makarskom primorju zarobili motorni jedrenjak „Mira“…

Bojan Mirosavljev