Mir neka vlada na grobljima, a na svijetu život – kreativni nemir!
Uvjet kreativnog nemira ljudske vrste, nemira koji teži ka ostvarivanju njenih ultimativnih ciljeva jest:
Jedna vrsta, jedan planet, jedan zakon, jedno mjerilo i jedna, ista pravda za sve ljude i sve narode!
Danas kada na Zemlji postoji 196 ravnopravnih priznatih država, i 196 različitih zakonskih sistema (ustava), ili suverena, i kad svatko, za istu stvar ima neki svoj, drugačiji zakon,moguć je samo destruktivni nemir,kaos – vladavina neprava, bezakonje – različiti vidovi „rata svih protiv svih“.
Civilizacija, nazaduje, stagnira ili se pak razvija u krivom, zloćudnom smjeru koji može okončati njen opstanak, a i sav život na Zemlji.
Sloboda. Čini što god hoćeš, ako to činiš NA NAČIN koji vodi ka ostvarenju ciljeva vrste.
Sloboda,kreativnost i dobro su isto, jer se sastoje u otkrivanju i prakticiranju NAČINA činjenja koji vodi ka ostvarenju ciljeva ljudske vrste.
Zlo je ono što sprečava ili ometa njihovo ostvarivanje.
Na Zemlji bi trebao postojati samo jedan suveren – ljudska vrsta, koja bi svoj suverenitet mogla prenijeti na vladu svjetske države.
Lokalne države, koje bi bile dijelovi svjetske države, mogle bi imati samo autonomiju utemeljenu na komparativnim prednostima, jer je takva autonomija najpogodnija za lokalne države, a i cijelu svjetsku zajednicu.
Međudržavne sporove rješavala bi administracija i diplomacija lokalnih država koje se spore. A ako ih one ne bi mogle riješiti, rješavale bi ih pravne institucije svjetske države.
Lokalne države ne bi smjele pokretati vojne akcije (ratove) protiv drugih država.
Rat bi mogla pokrenuti samo svjetska vlada i to na nalog najviše pravosudne institucije svjetske države. Isto bi pravilo važilo i za ekonomske bojkote neke lokalne države.
***
Ovakav svjetski poredak mogao bi se smatrati vladavinom prava.
A pod pravom podrazumijevamo objektiviranu ili opredmećenu volju ljudske vrste kojom ona sebe upućuje na uspostavljanje takvih odnosa među ljudima i narodima, takvih djelatnosti i činidbi pomoću kojih vrsta motivira, navodi i prisiljava samu sebe na ostvarivanje onih njenih ultimativnih ciljeva, ciljeva čije ostvarivanje osmišljava njen opstanak.
Eto, tako bi ugrubo i neotesano trebala izgledati planetarna civilizacija u kojoj ne bi smo trebali strahovati: hoće li nam sutra ujutro osvanuti sunce.
(Facebook.com/Petar Bosnić Petrus)
