Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

PRVI  PROLETERSKI BATALJUN

Prvi hrvatski proleterski bataljun na maršu

Glavni štab Narodnoosobodilačke vojske i partizanskih odreda Hrvatske formirao je 7. svibnja 1942. godine u Korenici Prvi proleterski narodnooslobodilački udarni bataljun od oko 300 boraca. Komandant je ANTE BANINA, komesar BOŽO SPAČEK

     Prvi proleterski NOU bataljun je u Hrvatskoj bila prva veća pokretna jedinica, jedinica za manevriranje, izravni prijelaz iz teritorijalnih partizanskih u pokretne sastave Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske k većim formacijama  –  brigadama.  Bila je to prva samostalna proleterska jedinica koju  su sačinjavali probrani i prekaljeni borci, članovi Partije i SKOJ-a, iz gotovo svih krajeva Hrvatske  –  Ličani, Kordunaši, Dalmatinci, Gorani, Primorci zagrebački radnici, Slavonci, Banijci… Bataljun je formiran 7. svibnja 1942 godine u Korenici. Komandant je ANTE BANINA, zamjenik MILAN ŽEŽELJ, komesar BOŽO SPAČEK.  Na čelu četa i vodova stajali su vojni politički rukovodioci: STEVO MIKŠIĆ, HERMAN FURLAN, BOŠKO ŽIGIĆ, MARTIN MOJMIR, ANTE KUSAR, STJEPAN HINIĆ, VASO TODORIĆ, BLAŽ KALAFATIĆ, RADE MILANOVIĆ, BRANKO KRESOJEVIĆ, DINKO ŠURKALO, JURE BLAŽEVIĆ, STEVO BOROTA, SILVIJE FILIPOVIĆ, MLADEN BUBICA…

     Bataljun je bio pod neposrednom komandom Glavnog štaba, a upućivan je na specijalne borbene zadatke u razne krajeve Hrvatske. Prvi hrvatski proleterski bataljun poslužio je kao jezgra formiranja 13. hrvatske proleterske udarne brigade „Rade Končar“. Odmah nakon formiranja, bataljun je trebao poći u Slavoniju ali je angažiran u sastavu kombiniranog odreda na tromeđi Dalmacije, Like i Bosne, u Kninskoj krajini, gdje je odigrao zapaženu ulogu u borbi s kninskim i ličkim četnicima. Njegov polugodišnji ratni put obilježen je mnogobrojnim zamornim marševima i teškim borbama. Po žestini okršaja u njegovoj ratnoj kronici ističu se: razbijanje četnika na Dinari, obračun s Talijanima na vijaduktu zvanom Benda, napad na motoriziranu talijansku kolonu kod Senja nakon napornog marša iz Drežnice nakon kojeg su se istog dana vratili u Drežnicu.

   Proleteri su dobro upamtili i napade na četničke busije u Gomirju, na ustaška uporišta u Blagaju i Siču, južno od Karlovca, razbijanje talijanske kolone kod Plitvičkog Ljeskovca, Brloga, okršaje iz zasjeda između Crnog Luga i Gerova, kojom prilikom su zapalili 30 neprijateljskih kamiona i oslobodili više od 400 naših ljudi koje su Talijani odvodili u logore. Sličan uspjeh postigli su i prilikom sačekivanja talijanske vojne kolone kod Mrzlih Vodica i Jelenja. Tu je i borba za oslobođenje Bosiljeva, žestoki okršaji, zajedno sa Žumberačko- pokupskim odredom i dijelovima Dolenjskog NOP odreda tijekom neprijateljeve ofenzive na Žumberak, započetoj 28. listopada 1942. godine.

   Tih dana izveden je smion proboj u neprijateljsku pozadinu, a potom i pokret na Kordun  – u Gornji Sjeničak gdje je, nakon pola godine žestokih borbi, zajedno sa Žumberačko-pokupskim odredom, ušao u sastav 13. udarne narodnooslobodilačke brigade „Josip Kraš“ (kasnije preimenovana u brigadu „Rade Končar“).

Bojan Mirosavljev

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave