Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

PRVE VOJNE MISIJE

U travnju 1943. godine padobranom se, nedaleko od Brinja u Lici „na slijeo“ spustila prva saveznička vojna misija među jugoslavenske partizane. Bila je to Vojna misija Velike Britanije. Partizani su tu misiju već drugi dan doveli u Glavni štab Hrvatske, koji je imao stalnu vezu s Vrhovnim štabom i Titom

     Preko Glavnog štaba Hrvatske počeli su prvi saveznički kontakti i prva saveznička vojna misija u NOVJ. Do ovoga je došlo nakon bitke na Neretvi, kad je poražena glavnina četnika DRAŽE MIHAILOVIĆA. Na zapadu se počelo drugačije gledati na zbivanja u Jugoslaviji, rušio se mit o četništvu. Odluka iz Casablance o neiskrcavanju saveznika na Balkan uništila je do kraja nade Draže Mihailovića da će uz pomoć britanskih i američkih trupa, nametnuti svoju vlast u Jugoslaviji i osigurati povratak monarhije. Njegova koncepcija o preuzimanju vlasti zasnivala se upravo na očekivanom iskrcavanju savezničkih snaga na Balkan.

    Saveznička Vrhovna komanda za Srednji istok svoju je pažnju skrenula na Balkan, posebice na njegovu središnjicu, a to je teritorij Hrvatske. Saveznici su odlučili izolirati talijansko ratište po njegovim prilazima, da se ne dozvoli manevriranje od istočnog fronta prema Italiji, protok nafte i drugih potreba. Glavne prometnice nalazile su se u Hrvatskoj, njih je trebalo neutralizirati. Sredinom ožujka 1943. godine predsjednik britanske vlade WINSTON CHURCHILL suglasio se o slanju promatrača u NOVJ, sa zadatkom da uvide pravo stanje i da otpočne suradnju s TITOVIM partizanima.

   PO akademiku LJUBI BOBANU interes Velike Britanije za Hrvatsku počeo je tek poslije bitke kod El Alameina i konferencije u Casablanci (kraj 1942. i početak 1943. godine). Oni su smatrali da u Hrvatskoj postoje „hrvatski gerilci“ koje predvodi Mačekova HSS i  „komunistički partizani“. Zato su 30. ožujka 1943. godine odlučili uputiti padobrance koje će  „prihvatiti i skloniti HSS“. Ali pošto nije bilo ni spomena o „hrvatskim Mačekovim gerilcima“, onda su otposlali svoju misiju u Glavni štab Hrvatske.

     Prva saveznička vojna misija koja je došla među jugoslavenske partizane, bila je -Vojna misija Velike Britanije koja se spustila kod Glavnog štaba Hrvatske travnja 1943. godine. Preko nje uspostavljena je veza između Vrhovnog štaba NOVJ i savezničke Vrhovne komande na Srednjem istoku i osiguran dolazak britanske  Vojne misije kod VŠ NOVJ 27. svibnja 1943. godine u tijeku bitke na Sutjesci. Kod GŠ Hrvatske i štabova korpusa od travnja 1943. godine sve do kraja rata, postojale su razne savezničke vojne misije, rijetko kod divizija, razne nakane.

      Bez najave, noću 20./21. travnja 1943. godine kod Brinja padobranima se spustila prva grupa savezničkih emisara od Glavnog štaba Hrvatske. Činili su je  –  PAVAO PAVLIĆ, PETAR ERDELJAC i radio-telegrafist ALEKSANDAR SIMIĆ. Prva dvojica su bili članovi KP Kanade, simpatizeri NOP-a u Jugoslaviji i dragovoljno se javili u britansku vojsku da budu upućeni u Jugoslaviju. Prije polaska završili su diverzantski tečaj u Kanadi i padobranski u Palestini. Čim su se spustili, stupili su u kontakt sa Glavnim štabom Hrvatske koji je o svemu javio Titu. Pristigla grupa se interesirala  za stanje na frontu, jačinu NOP-a, snagu NOV Hrvatske i situaciju na željezničkoj pruzi Zagreb-Sušak. O svemu su javljali Vrhovnoj komandi u Kairu.

  Uz obilnu prepisku između Tita i GŠH u VŠ NOVJ donijeta je odluka da se uspostave kontakti sa saveznicima, traži vojna pomoć, bombardiranje njemačko-talijanskih položaja u Crnoj Gori, Sandžaku i aerodromu u Sarajevu. Za to vrijeme su se za odlazak u Jugoslaviju spremala dva britanska oficira WILLIAM JONES (jednooki Kanađanin s junačkom prošlošću u 1. svjetskom ratu) i kapetan ANTHONY HANTER. Oni  su se noću 18./19. svibnja 1943. spustili na Krbavsko polje, nedaleko od Glavnog štaba Hrvatske. To je bila prva Vojna misija Velike Britanije kod NOVJ. Preko ove misije VŠ NOVJ tražio je da se kod njih spusti saveznička Vojna misija, to je realizirano 28./29. svibnja 1943. godine, kad se i spustila blizu Žabljaka u Crnoj Gori. UJ GŠH VLADIMIR BAKARIĆ neposredno je kontaktirao s britanskom Vojnom misijom, davao im potrebne informacije i druge podatke za zajedničko djelovanje.

   U Lici se u drugoj polovini svibnja 1943. spustila još jedna grupa savezničkih promatrača i to  –  JOSIP ŠARĆ, BOŽO PRPIĆ i PETAR SIMIČIĆ, koji su se ilegalnim kanalima prebacivali u Slavoniju. Na sjeveru Bosne, kod Šehovića, 20./21. travnja 1943. godine spustila se posebna grupa savezničkih promatrača, da prihvati djelovanje ukoliko se nešto dogodi grupi kod Glavnog štaba Hrvatske. Pri Glavnom štabu Hrvatske postojala je misija „Fungus“ koja je istovremeno radila i kod 4. korpusa. Šef misije bio je britanski potpukovnik RANDOLPH CHURCHILL (sin britanskog premijera Winstona Churchilla).

    Dolazak, boravak i djelatnost Vojne misije Velike Britanije pri Glavnom štabu Hrvatske označio je, s međunarodnog aspekta, prijelomni trenutak u ukupnom trendu budućih odnosa između zapadnih saveznika i NOVJ. Ovim su se činom počeli otvarati putovi buduće vrlo dobre suradnje NOVJ s armijama antihitlerovske koalicije. Britanska vojna misija pri GŠH i dalje  će se zadržati u Hrvatskoj i proširiti djelovanje, od koristi za NOV Hrvatske. Ovim činom saveznici su „de facto“ počeli priznavati NOP, mada će do potpunog priznanja proći još prilično vremena. Vrhovni štab je preko Kominterne tražio da i Moskva pošalje svoju misiju, ali do toga neće tako brzo doći. Po završetku rata prestale su i funkcije savezničkih vojnih misija. Njihove obveze preuzeli su vojni atašei.

Bojan Mirosavljev

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave