Hrvatski je ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs (HDZ) po struci veterinar, navodno i suspektnoga znanstvenog pedigrea, ali se ovih dana nije libio dvaju javnih istrčavanja kojima je ispao smiješan u široj javnosti i vrlo problematična u stručnoj/znanstvenoj zajednici. Najprije je bubnuo to kako u udžbeniku za IV. razred gimnazije „Zašto je povijest važna? 4“ autora Miljenka Hajdarovića, Vedrana Ristića i Nikice Torbice (u nakladi Profil Kletta) „postoje ozbiljni nedostaci“ te ga usred školske godine povukao iz uporabe i izbrisao iz Kataloga odobrenih udžbenika. Netom što je ta afera eksplodirala i medijiski, ministar je Fuchs – onako hadezeovski von oben, bahato i arogantno, s pozicije političke „nedodirljivosti“, svojstveno za viđenije likove denver plave ZNA SE opcije – prozvao alkoholičarem 61-godišnjeg profesora hrvatskog jezika, inače srpske narodne pripadnosti, koji se, isprovociran grubim vrijeđanjem učenika zagrebačke Strojarske tehničke škole Frana Bošnjakovića, potukao s maloljetnim provokatorom. Da cijeli taj slučaj bude degutantniji i po ministrovo neargumentirano reagiranje i po javno raspoloženje prosvjetara i građana, koji su listom stali na profesorovu stranu zajedno s učenicima i nastavnicima te škole, napadnuti je profesor po kratkom postupku uhićen i strpan u istražni zatvor na mjesec dana. Pritisak je javnosti (95 posto građana smjesta je osudilo državnu represiju nad uhićenim), profesor je drugi dan pušten braniti se sa slobode.

Nikakav alkotest po uhićenju nije pokazao da je, je li, grubo isprovocirani srednjoškolski profesor alkoholiziran došao na nastavu, ali jest dokazano kako je taj čovjek, osobito osjetljiv jer mu je prije koji tjedan bila umrla supruga, trpio uvrede na ljudskoj i nacionalnoj osnovi: „četnički vojvoda“, „idemo popiti bombicu“, itsl. Budući da su vršnjačko nasilje u školama i izvan njih, ali i nasilje učenika i dijela roditelja nad učiteljima prevršili baš svaku podnošljivu mjeru, a ministar Radovan Fuchs nije poduzeo ništa učinkovita kako bi se tomu stalo na kraj. A prvi je na to obavezan po tzv. zapovjednoj odgovornosti. Da se o ljudskoj i ne govori. Odvratno je to kako se Fuchs pred tv-okom i novinarskim mikrofonima ponio prema „četničkom vojvodi“ kojem nezrele budale – odreda obiteljske „ljubavi“ još od pelena, sic transit – prijete da će „popiti bombicu“. Kakva je to država? Pače, „europejska“ tzv. light HDZ-a, međunarodno pozicionirana, članica Schengena i eurozone, itsl. U kojoj balava dječurlija verbalno i fizički, je li, nasrće na potplaćene i državno omalovažene entuzijaste, koji ih uče časnom i urednom životu, uče ih biti ljudima, ne huliganima!?

Jorgan-doktori „znanosti“

Naravno da se ministar Fuchs nije odazvao javnim pozivima prosvjetne zajednice, strukovnih sindikata i najšire javnosti da se javno ispriča tom profesoru zato što ga je proglasio alkoholičarem. Dapače, „ispričat ću mu se, ako istraga tog slučaja pokaže da nije bio pod utjecajem alkohola“. A hoće li se ispričati autorima i nakladniku gimnazijskog udžbenika „Zašto je povijest važna? 4“ zbog moralne i materijalne štete koju im je nanio budući da su kompetentni povjesni znanstvenici uglednih akademskih karijera dokazali da se ne radi ni o kakvim „ozbiljnim nedostacima“, nego o „domoljubnoj“ HDZ-ovoj ujdurmi i nametanju konkurentskog udžbenika agilne „domoljubne“ uzdanice Ante Nazora, inače ravnatelja Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Koji, je li, „nije u sukobu interesa“, ali si dopušta svaljivati drvlje i kamenje na povijesni udžbenik, koji je dvije godine bio neupitan u gimnazijskoj nastavi u IV. razredu. Kaže mudar pûk: lova vrta gdje burgija neće, pa…

Veterinar Fuchs i jorgan-doktori „znanosti“ utemeljene na nekritičkom protusrpstvu i povjesnoj isključivosti (krivnja i događaji u Domovinskom ratu, tretman ustaškoga podguznog tzv. NDH, obje Jugoslavije i NOB-a, „kumrovečkog Jože“ i partizana, itsl.) arbitriraju, gdje se, je li, isključuje povjesničare međunarodno priznatih stručno-znanstvenih i akademskih karijera. Recimo, Tvrtka Jakovinu, Hrvoja Klasića, Dragana Markovinu… Trenutno mediji citiraju i grohotom ismijavaju „znanstvene zaključke“ iz doktorske disertacije do jučer HDZ-ovog ministra obrane Marija Banožića koji je ponavljao razrede i jedva završio srednju školu u Vinkovcima, a sutra će na osnovi tutule stečene jorgan-doktoratom (kažu: plagijatom) predavati studentima. Bijedna je Naša „zemlja znanja“. Devet sveučilišta i iks privatnih veleučilišta, studija, visokih i malo nižih učilišta svake vrsti itekako vape za „profesorskim kadrom“, pa…

Samo u interesu mentalnog zdravlja mogućih čitatelja ovog štiva, moja autorska malenkost neće navesti makar stoti dio „domoljubnih lumena“ nakon Domovinskog rata koji su, na čemu, gdje i uz koje mentore preko noći stekli doktorate i magisterije „znanosti“, rasporedili se po samo za njih otvorenim visokoškolskim katedrama, institutima, centrima, arhivima, agencijama, specijaliziranim državnim institucijama, medijima… Nova država treba nove ljude s novim znanjima i sposobnostima, novim svjetonazorima i novim podobnostima. Ljudima koji će, je li, urbi et orbi „znanstveno dokazati“ na temelju „slobodnih istraživanja“ da su ustaše bili „časni hrvatski muževi i žene na braniku hrvatske domovine“ i da je Jasenovac u tzv. NDH bio „primjeran radni logor u kojem su se poštovala sva ljudska prava“, a Tito i partizani pak „notorni (po)ratni zločinci koji su zatirali sve hrvatsko“. I, dakako, da su Srbi kolektivno krivi za Domovinski rat u kojemu „Hrvati u obrani od velikosrpskih presizanja nisu počinili u tom ratu nikakve ratne i zločine protiv čovječnosti“.

Pa, ako to tako ne piše u povijesnim udžbenicima, tim knjigama nije mjesto u školama, nego ih imaju – štono jučer!? – zamijeniti udžbenici „domoljubno“ podobnih autora s prekonoćnim doktoratima i magisterijima „znanosti“, jer oni jedini razumiju istinu o (ne samo novijoj) hrvatskoj povijesti na kojoj se ima odgajati i obrazovati nove naraštaje. Mudar pûk kaže da uvijek pobjednici pišu povijest, a budući da je „domoljubni“ HDZ „pobjednik“ na vlasti već 23 i kusur od tri desetljeća tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene, povijest je u školama sličnija katekizmu nove polit-ideološke vjere no što se zasniva na znanstveno dokazanoj istini. Zato više nisu podobni stari autori udžbenika, odgajani/obrazovani“ na podlozi pedagogije tzv. socijalističkog mraka, ali ni mlađi ili mladi rođeni nakon preokretne 1990./1991. godine, ako se usuđuju kritički propitivati taj novi povijesni katekizam nove, „domoljubne“ polit-ideološke vjere.

Nasilje nad kurikulnom reformom školstva

Novi ljudi za novo doba u kojemu politika oktroira ključne prametre tog doba? Dakako, po svojoj mjeri, ma kakva bila? À propos, trojica autora gimnazijskog udžbenika „Zašto je povijest važna? 4“ našli su se na meti za „domoljubni“ odstrel i zato što su svojedobno bili pobornici Kurikulne reforme školstva koju je HDZ dolaskom na vlast naprasno prekinuo, što je urodilo masovnim prosvjedima prosvjetara i građana u svim većim gradovima u zemlji. Njezin najvidljiviji akter Boris Jokić, intelektualac par excellence s međunarodnim znanstvenim pedigreom, maknut je iz tog kruga mahom mlađih, slobodoumnih reformatora u Institut za društvene djelatnosti, a prosvjetnom su vlašću i svim stručnim institucijama ovladali HDZ-ovi konzervativni rigidi. Prosvjetna politika je unazadila pedagogiju. Nije joj pomogao ni prokurikulni prosvjed u Zagrebu cca 50.000 ljudi, čiji se odjek čuo i u inozemstvu. Okidač za povlačenje knjige iz gimnazije usred školske godine navodno je i to što je koautor Hajdarević nedvno razotkrio da je Ministarstvo „sufinanciralo odlaske pojediniih prosvjetara u Dubai na dodjelu izmišljene nagrade najboljim nastavnicima“.

Državni atak sada na gimnazijski povijesni užbenik Miljenka Hajdarovića, Vedrana Ristića i Nikice Torbice – koji je, sic transit, bio dobar prethodnih godina, pozitivno recenziran te ga je Ministarstvo znanosti i obrazovanja  odobrilo za uporabu – intenzivno smrdi na politikantstvo „domoljubnog“ lobija (kadija te tuži, kadija ti sudi), jer nijedan od „kritičara“ koji su, je li, nagovorili veterinara Radovana Fuchsa da ministarskim dekretom izbaci rečeni udžbenik iz gimnazije – vidjet će se čiji će ga „drukčiji“ zamijeniti – nije podastro ni stručnoj niti široj javnosti uvjerljive argumente zašto ne valja, u čemu su pogriješili recenzenti i povjerenstvo koje ga je odobrilo, odnosno zašto tu knjigu treba izbrisati iz Kataloga odobrenih udžbenika. Odavna je bilo pravilo da se neki propusti, ako ih ima, isprave u novim izdanjima, ali zašto to ne vrijedi i za „Zašto je povijest važna? 4“, javnost nije saznala. Kako stvari radikalno stoje, ni neće.

„Unutra postoje vrlo ozbiljni nedostaci koji su sadržani do te mjere da je ispravljanje udžbenika praktično nemoguće“, izvijestio je ministar, držeći se za skute/„stajalište“ Agencije za odgoj i obrazovanje, kojoj je inače nadređen. „Kad sam zatražio mišljenje Agencije, nije mi bila namjera povući udžbenik. Na povlačenje sam se odlučio zato što je udžbenik u ovakvom stanju (kakvom!? – sic transit, op. a.) nepopravljiv kako bi bio u skladu s kurikulom (tzv. novohrvatski iliti „domoljubni“ naziv za nastavni program, op. a.) i onim što on propisuje. Povlačenje nekog udžbenika je kompliciran postupak, jer za takvu odluku moramimati sve spoznaje. Jedne recenzente udžbenika angažiraju nakladnici, a druge Ministarstvo, međutim, u ovom slučaju ni jedni niti drugi nisu obavili dobar posao, pa recenzenti Ministarstva sigurno više neće recenzirati nijedan udžbenik. Povlačenje udžbenika ‘Zašto je povijest važna? 4’ nije moja odmazda profesoru povijesti i koautoru Miljenku Hajdaroviću.“

Novinarka portala Srednja.hr Martina Gelenčir je investigativno dodala još podataka za sumnju koja temeljito dovodi u pitanje Fuchsovu izjavu o „nepopravljivosti“ spornog udžbenika i „mišljenje“ njegove Agencije za odgoj i obrazovanje. „Odluka o povlačenju“, objavila je Martina Gelenčir, „donesena je nakon što se portal Udruge ‘U ime obitelji’ (kontroverzne rigidne vjersko-konzervativne Željke Markić, op. a.) raspisao o po njima problematičnim dijelovima u tom udžbeniku. Škole u kojima je ovaj udžbenik korišten sada moraju naručivati nove, a sve će platiti Ministarstvo obrazovanja, dakle građani Hrvatske. Miljenko Hajdarović profesor je koji je nedavno na svom blogu razotkrio kako su neke globalne nagrade koje se tobože dodjeljuju najboljim profesorima svijeta – obični lažnjaci. Među njima je i Global Teacher Award. Otkriveno je da je Ministarstvo dobitniku iz Hrvatske sufinanciralo odlaske u Dubai po ovu nagradu. Serijal tekstova Hajdarović je objavio u studenom pa se opravdano nameće pitanje je li povlačenje udžbenika čiji je koautor zapravo odmazda Ministarstva.“

Ministar Fuchs odbacuje takve sumnje, tvrdeći kako se „sada povezuje čitav niz stvari i pokušava se uvući neke elemente“. Ma što to značilo, ni s maslom nije za progutati. „Naravno“, odrješit je ministar, „pojavljuju se i ljudi koji žele eventualno kapitalizirati na tome jesu li prvi, ili drugi ili treći nešto komentirali. A to nema veze.“ Srednja.hr si je tim povodom dala truda razgovarati i s gimnazijskim ravnateljima i profesorima povijesti koji su radili sa spornim udžbenikom te roditeljima. Oni su listom bili izrazili nezadovoljstvo načinom povlačenja „Zašto je povijest važna? 4“ budući da je „taj udžbenik prošao niz instanci prije odobrenja za uporabu, a novodni su propusti uočeni tek sada“. Strukovni portal Historiografija.hr je pak potez ministra Radovana Fuchsa otvoreno ocijenio „protivnim ne samo povijesnoj znanosti nego i demokratskom društvu“. Televizija N1 Hrvatska – kojoj je zbog oštre kritike HDZ-Plenkovićeve vlasti oduzeta nacionalna koncesija, sic transit; ne’š ti demokracije i slobode medija u Bijednoj Našoj – pitala je Fuchsovo ministarstvo što konkretno staavlja na teret udžbeniku trojice autora i na temelju kojeg zakonskog ovlaštenja ga povlači iz škola, iako je knjiga prethodno dobila sva potrebna dopuštenja za uporabu u nastavi povijesti.

U odgovoru se tvrdi da je Ministarstvo 18. listopada 2023. zatražilo od Agencije za odgoj i obrazovanje „stručno mišljenje sadrži li taj udžbenik netočne i zastarjele podatke koji bitno utječu na vjerodostojnost sadržaja i koji upućuju učenike na pogrešne zaključke ili otežavaju stjecanje znanja, a sukladno članku 115. stavak 2. Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu“. Agencija je u svom „stručnom mišljenju“ zaključila da navodno sporni udžbenik „ne slijedi u potpunosti propisani kurikulum povijesti“. Da se „u dijelovima udžbenika nalaze sugestivna pitanja i fotografije koje učenika upućuju na pogrešne zaključke te se ne razvija kritičko mišljenje i aktivno učenje, posebno u poglavlju udžbenika koji se odnosi na stvaranje moderne Republike Hrvatske, višestranačje u Republici Hrvatskoj i Domovinski rat“. Da neki „povijesni zemljovidi sadržavaju pogrešne prikaze“, da „pojedini primarni povijesni izvori nisu adekvatno objašnjeni i pitanja uz njih nisu dobro oblikovana“, da „proučavanje i propitivanje djela i stavova pojedinih povjesničara (ekundarnih povijesnih izvora) o pojedinim povijesnim događanjima i procesima nisu propisani službenim kurikulumom za nastavu povijesti u gimnazijama“…

Odgovor Ministarstva znanosti i obrazovanja zbir je apstrakcija u kojem se ni za jednu ne navodi primjer i koje ni akademik povijesnih znanosti ne bi provario, a da mu ozbiljno ne pozli. No, činjenično neargumentirana presuda udžbeniku povijesti trojice autora bila je smežurani smokvin list HDZ-ovu ministru Fuchsu za drastičan potez koji je zgrozio i stručnu i inu javnost. Dakako da to nije prvi niti će biti posljednji put da konzervativne falange iz katolibanskih obora grubo nasrću na ljude i djela koji ne drže do „domoljubnog“ polit-ideološkog katekizma što niječe povijesnu istinu o novijoj hrvatskoj prošlosti. Među osporavateljima odgojno-obrazovne validnosti udžbenika „Zašto je povijest važna? 4“, osim portala Željke Markić Narod.hr našli su se i polit-kameleonska saborska zastupnica iz HDZ-ove tzv. stabilne većine (76 ruku plus koji tzv. žetončić) Marijana Petir te neki povjesničari tipa Ante Nazora, samozvanog eksperta za Domovinski rat. „Oni su ocijenili“, pisao je tjednik Nacional, „da je ‘posebno problematičan’ dio udžbenika u kojem se prikazuje razdoblje stvaranja Republike Hrvatske, prvoga hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i Domovinski rat. Prema istom, Marijana Petir se žalila kako se u udžbeniku djecu pogrešno uči da bl. Alojzije Stepinac nije rehabilitiran. Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor na portalu Narod.hr u sporne dijelove udžbenika navodi da je ispod naslova ‘Stvaranje Republike Hrvatske’ stavljena slika Milke Planinc, a nije spomenuto kako je ‘pobuna dijela građana srpske nacionalnosti tijekom kolovoza 1990. protiv legalne hrvatske vlasti’ koja se naziva ‘balvan revolucija’ bila oružana. Također, Nazor zamjera da udžbenik ne spominje ‘Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnostj Republike Hrvatske’, te smatra da je trebalo ‘jasno navesti i da se zbog isključive velikosrpske politike rat nije mogao izbjeći’.

Sloboda i demokracija bez alternative

Portal navodi da su jedan od autora udžbenika, MiljenkoHajdarović, i recenzentica Valerija Turk-Presečki, ‘bili aktivni zagovaratelji neuspjele kurikularne reforme’. Urednik portala Historiografija.hr, povjesničar i docent na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Branimir Janković, nazvao je vijest o povlačenju udžbenika skandaloznom. Svima je naravno jasno da se iza pozivanja na pogreške u udžbeniku, dovođenja u pitanje stručnosti recenzenata i sl. zapravo radi o sprečavanju drugačijih pogleda na očito strogo propisana tumačenja Domovinskog rata i nekih drugih tema iz hrvatske povijesti, napisao je. Janković itiče kako je proglašavanje određenih tumačenja povijesti praktički nepodobnim i time sprečavanje pluralizma pogleda na povijesne kontroverze ne samo protivno povijesnoj znanosti nego i demokratskom društvu. Ma koliko pokušavali, različite poglede na povijest nije moguće zaustaviti, kazao je. Historiografija.hr je najavila da će pozvati na online potpisivanje ‘profesionalne povjesničare, nastavnike povijesti i diplomirane povjesničare koji se ne slažu s time i ne pristaju na takvo tretiranje povijesne struke i njezine autonomije’.“

U povodu skandaloznog Fuchsova popuštanja klerokonzervativnim i kvaziznanstvenim pritiscima „domoljubnih“ tzv. čuvara povijesne istine koji su izboksali povlačenje usred školske godine navodno spornog udžbenika „Zašto je povijest važna? 4“ i brisanja iz Kataloga odobrenih udžbenika, oglasila su se i dvojica znanstvenim referencama znatno autoritativnija povjesničara s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: Tvrtko Jakovina i Hrvoje Klasić. Kojima, je li, polit-povjesničarski fanovi i nacionalne uzdanice Naroda.hr nisu dorasli ni do gležnja. Gostujući u „Newsroomu“ Domagoja Novokmeta na televiziji N1 Hrvatska, Jakovina je kazao da je „ova država i ova afera došla iz simbioze dvaju stupova na kojima počiva HDZ-ova vlast: iz konzervativnih vjerskih krugova i s druge strane iz širokoga braniteljskog kompleksa. Oni su angažirali Agenciju koja je proizvela to mišljenje, ali sada nemate struku. Hrvatska je jedina zemlja u Europi koja usred školske godine povlači udžbenik koji je tri godine bio u uporabi. Stvar je binarna: ili mi ili oni, ili član partije ili ideologija koju zadovoljavamo. Nekompetentni u svakom koraku. I kod odobravanja i kod povlačenja udžbenika. Ako bi se problematični dijelovi trebali tumačiti u skladu sa saborskom Deklaracijom o Domovinskom ratu, onda tu nema ni znanosti, ni kritičkog mišljenja niti dobrih škola. Tu je napravljena politička ocjena, jer bi se u protivnom udžbenik ispravljao, a ne povlačio. Nacionalizam je ideologija koja je prodrla u sve sfere društva, pa i u historiografiju, i ovo povlačenja udžbenika iz škola je čisti primjer tomu.“ Povjesničar pak Hrvoje Klasić, prenio je portal 24sata.hr, tvrdi kako je naprasno povlačenje povijesnog udžbenika još jedan dokaz kako HDZ-Plenkvićeva vlast nastavlja bitku za bolju prošlost:

„Mogućnost da se o događajima iz prošlosti govori otvoreno, bez tabua i cenzure, bez glorificiranja jednih i demoniziranja drugih, a da se pritom argumentiranom raspravom nastoji izbjeći relativizacija i izjednačavanje krivnje, zločina i zločinaca, trebala je biti pokazatelj našeg napretka. To je trebao biti i nagovještaj da u školama napokon počinjemo obrazovati i odgajati slobodnomisleće, kritički raspoložene građane, a ne isključive i (nacionalno, vjerski) ostrašćene poslušnike. U tom smislu, zabrana udžbenika u kojem se propituju teze i stavovi ‘čuvara revolucije’ veliki je korak unatrag. Zato ne samo povjesničari nego i svi kojima je stalo do slobodne i demokratske Hrvatske moraju učiniti sve kako bi ova odluka ministra Radovana Fuchsa ostala tek incidentan i ishitren čin, a ne početak zabrinjavajućega nadolazećeg trenda“. Pametnom dosta.

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr