U vrijeme kad se austrijske vlasti zalažu za zabranu komemoracije na Bleibugu jer se ondje „odaje počast fašističkom režimu“ i polažu vijenci ispred spomenika na kojem piše „u čast i slavu poginuloj hrvatskoj vojsci“, saborski Odbor za ratne veterane podržao je projekt „uređenja groblja vojnika NDH 1941. – 1945.“ na zahtjev tzv. žrtvoslovnih udruga, osim što su ga one nazvale „groblje hrvatskih vojnika“. „HRVATSKA VOJSKA su, koliko god to nekom smetalo – PARTIZANI“, upozorava FRANJO HABULIN, predsjednik SABA RH
Neuobičajeno oštrim tonom je austrijska ORF prenijela vijest o prijedlogu stručne skupine koju je oformio austrijski MUP, predlažući zabranu komemoracije u dosadašnjem obliku jer se na njoj promoviraju ustaštvo i fašizam. Koruški premijer PETER KAISER, rekao je kako očekuje da austrijske vlasti upozore i hrvatske vlasti na neodrživost skupa na Bleiburškom polju. Da Austrija više neće tolerirati fašistički dernek na Bleiburškom polju najavljeno je još prije nekoliko godina. U međuvremenu u Bleiburgu održani su prosvjedi antifašista, predstavnika nevladinih organizacija i udruga iz Austrije, Slovenije, Italije i Hrvatske – protiv komemoracije čiji je pokrovitelj i obilati financijer Hrvatski sabor. Poručili su da nemaju ništa protiv da se na Bleiburškom polju odaje počast žrtvama, ali im smeta politička konotacija. Smatraju da ljudi ovamo dolaze uglavnom kako bi veličali ustaški režim i takozvanu Nezavisnu državu Hrvatsku – ustvari promovirali ustašku ideologiju. Na Bleiburškom polju želi se revidirati i promijeniti povijest, te se obezvrijediti hrvatske partizane kao savezničku i pobjedničku vojsku koja je u državno-pravni poredak Hrvatske vratila Dalmaciju, otoke, Istru, Baranju i Međimurje. Zanemaruju se sjećanja na zločine počinjene za vrijeme tzv. NDH. Konačno, rat je trajao sedam dana duže, nego u ostatku Europe, zato što se ni nakon kapitulacije nacističke Njemačke, snage ustaške tzv. NDH (a ne kako ih se pogrešno naziva „hrvatskom vojskom“, jer HRVATSKA VOJSKA, su, koliko god to nekom smetalo – PARTIZANI) – nisu željeli predati.
Saborski odbor za ratne veterane podržao je projekt „uređenja groblja vojnika NDH 1941.-1945.“ na Mirogoju. U prvom prijedlogu zaključka stajalo je da se „podržava realizacija uređenja groblja hrvatskih vojnika 1941.-1945.“ KATARINA PEOVIĆ iz Radničke fronte reagirala je da se ustaše i domobrane ne može nazivati hrvatskim vojnicima. JOSIP ĐAKIĆ, predsjednik saborskog Odbora je to prihvatio i preoblikovao u „groblje vojnika NDH-a“. „Tvrdi da postoje sve potrebne suglasnosti, ali to nije točno. Projekt nema suglasnost aktualnog gradonačelnika Zagreba što piše i u dopisu DINKA BILIĆA iz Gradskog ureda za prostorno uređenje“, kazala je Peović. „Projekt uređenja groblja vojnika NDH 1941.-1945.“ na Mirogoju još je jedan pokušaj revizionizma i rehabilitacije kvislinških snaga čemu će se Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske suprotstaviti“, kazao je FRANJO HABULIN, predsjednik SABA RH. Dodao je, kako u zaključku piše da je među 550 grobova i grob predsjednika državnog Sabora u doba NDH, i to kako se navodi gospodina MARKA DOŠENA. Drugim riječima, smatra se da predsjednika zakonodavnog tijela jedne fašističke države treba posebno komemorirati zbog njegove funkcije. Razvidno je da se ustaše i domobrane komemorira u odnosu na njihovu funkciju („hrvatski vojnici“), a među njima se izdvajaju oni koji su zauzimali visoke pozicije, čime se i tim funkcijama i institucijama NDH daje dignitet“, upozorio je Habulin.
Kad je riječ o oružanim snagama NDH – one su organizirane odmah sa osnivanjem NDH 10. travnja 1941. godine, i kasnije su se stalno dograđivale shodno novim situacijama. Sastojale su se iz domobranstva, ustaške vojnice i oružništva i drugih manjih segmenata poluvojne i civilne strukture. Hrvatske oružane snage (HOS) ustrojene su „službeno“ u studenom 1944. spajanjem Domobranstva i Ustaške vojnice u jedinstvenu vojsku pod jasnim ustaškim obilježjima. Te Hrvatske oružane snage su izgubile rat zajedno s ostalim snagama svoje nacifašističke koalicije, ali nisu – za razliku od ostalih u Europi – prihvatile kapitulaciju njemačkog Werhmadhta 8. svibnja 1945. kao svoju, nego su nastavile proboj preko predratne jugoslavenske granice u Austriju. Borbe između HOS i JA potrajale su na austrijskom teritoriju do 15. svibnja 1945., kada su se preostale HOS-ove snage, koje dotad partizani nisu pobili ili zarobili, predale Britanskoj vojsci. Na teritoriju Hrvatske bilo je potkraj 1944. i na početku 1945. godine ukupno 12 ustaško-domobranskih divizija. Svaka divizija imala je šest do osam tisuća vojnika. Sve su one bile angažirane u borbi protiv Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske. Najveći broj njih – devet, je na osiguranju pozadine i objekata na njima, a samo tri divizije bile su na frontu. Gledajući u cijelosti, tijekom rata, nikada vojska NDH nije samostalno izvela nijednu veću vojnu operaciju ili bitku, nego uvijek zajedno s njemačkim i talijanskim postrojbama, a nekada i uz pomoć četnika Draže Mihailovića.
U godinama Domovinskog rata došlo je do krivotvorenja imena sustava oružanih snaga NDH, pa su počele nazivati Hrvatska domovinska vojska, kako bi se domobranstvu, ustaškoj vojnici i oružnicima oduzela fašističko-kvislinška sadržina i time promijenilo njihovo mjesto, uloga i sadržaj u fašističkom sustavu bloka Sila osovine, kojim je pripadala NDH u Drugom svjetskom ratu i koja se borila protiv antifašističke Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske od 1941. do kraja rata 1945. godine. Antifašistička Hrvatska i NOV i PO Hrvatske, kao dio oružanih snaga NOV i PO Jugoslavije te država antihitlerovske koalicije, vodila je oslobodilački, antifašistički, pravedni, obrambeni i progresivni rat, iz kojeg se uz ostalo, iznjedrila suvremena Republika Hrvatska, što je naglašeno i u Ustavu Republike Hrvatske.
Bojan Mirosavljev
