PETROVA GORA
MILE KNEŽEVIĆ, partizanski veteran:
Odluka o formiranju bolnice donijeta je 19. rujna 1941. godine. Bolnica je formirana na osnovu odluke s partizanskog savjetovanja u Džodanima kada je liječniku SAVI ZLATIĆU i bolničaru, španjolskom borcu JAKOVU KRANJČEVIĆU BRADI dan zadatak da na lokaciji Vrletne stijene organiziraju gradnju baraka i zemunica za osoblje i ranjenike. Ta je bolnica počela s radom početkom listopada 1941., a iako je otkrivena i spaljena tokom ustaške ofenzive u proljeće 1942., ranjenici nisu stradali. Nakon probijanja ustaškog obruča u svibnju 1942. te ponovnog vraćanja boraca i naroda na Petrovu goru, krenulo se u gradnju nove bolnice u Pišinom gaju koja je imala sve potrebno za održiv rad, uključujući zubarsku i kiruršku ordinaciju, agregat za struju, dobro opremljene zemunice pa i prostoriju za stražarsku jedinicu. Iako su svi ljudi tog kraja znali za objekt, neprijatelj nikad nije otkrio bolnicu u koju je stizala pomoć zapadnih i istočnih saveznika, a odakle su ranjenici avionima prebacivani na liječenje u Italiju. Bolnica u kojoj se između ostalih liječio RANDOLPH CHURCHILL, sin britanskog premijera WINSTONA, djelovala je do 25. svibnja 1945. godine kad je prebačena u oslobođeni Karlovac. Povodom 20 godina od početka ustanka i osnivanja, bolnica je u potpunosti rekonstruirana, a 1971. dobila je Orden Narodnog heroja.
RADA BORIĆ, zastupnica Skupštine Grada Zagreba:
Ovdje sam prvobitno kao antifašistkinja, a onda kao izaslanica zagrebačkog gradonačelnika. Smatram da ovo mjesto treba biti drugačije obilježeno i da je žalosno da u godini posvećenoj 80. obljetnici ustanka, u Hrvatskoj postoje samo četiri muzeja vezana uz NOB. Žalosti zapuštenost ideja antifašizma i ideja na kojima se temelji ova država, a još je žalosnije da ne želimo biti pobjednici antifašističke borbe. Nekima je u interesu da smo gubitnici, pa je gubitnik i ovo mjesto koje nije upisano u popis kulturnih dobara RH, za razliku od bolnice Franja u Sloveniji koju su obnovili sredstvima EU jer i u dokumentima EU stoji da je temelj Europe antifašizam. Na nama je, nadam se i na onima mladima, da se potrudimo da ovo mjesto bude drugačije obilježeno. Da uspomene na ljude i događaje uspijemo sačuvati za buduće generacije. Vremena su se mrvicu promijenila nabolje; vjerujem da će tako biti i dalje, a neki od nas će se za to potruditi.
(B. M.)
