SLOBOŠTINA
KATA HOLJEVAC, predsjednica UABA Požega:
Dolazimo do grobišta na kraju sela sa sedam skupnih raka u kojima su 1942. sahranjena tijela ekshumirana iz pet bunara i drugih masovnih grobnica gdje su bila bacana nakon pokolja. Pored njega je spomenik podignut 1959. i srušen devedesetih. Koliko možemo, osim područja oko crkve održavamo i ovo mjesto. Imamo radnu akciju košnje trave četiri do pet puta godišnje. Iz svojih smo džepova platili postavljanje ograde na grobištu i mramorne spomen-ploče na kojoj piše da je tu sahranjeno 1.368 ljudi, od kojih 1.165 Kozarčana i 203 domaćih žrtava. Pomoći nemamo ni od koga. Danas u Sloboštini u kojoj je po popisu 2011. živjelo 17 stanovnika, živi tek njih petoro. Sloboština je praktično mrtva, jer su kuće u ovom ratu, kao i 1941., srušene i spaljene.
GORNJI SKRAD
RADE GRIJAKOVIĆ, predsjednik UABA Krnjak i predsjednik Općinskog vijeća Krnjnak:
Ponosni smo što smo dio ovog kraja i naroda koji je znao prepoznati pravi put i svrstati se na stranu pravde i istine. Prigovaraju nam da su to relikti prošlih vremena, no sve dok bude i jedne osobe koja će doći i pokloniti se našim junacima, njihova borba ima smisla, a žrtva nije bila uzaludna. Jedino kada ne bude više nikoga da kaže drukčije, njihova sto puta ponovljena laž postat će istina. Kažu da smo zaglavili između 1941. i 1945. godine te da budućnosti nema od sjećanja. Nažalost, narod bez sjećanja i poštivanja svoje prošlosti, pogotovo ovako svijetle, nema ni budućnosti. I ne bi mi zaglavili u ponavljanju priča o povijesnim događajima iz godine u godinu da nam je sadašnjost jasno određena prema tom vremenu, da nam se sa spomenika širom države ne koči ustaški pozrav i da se petokraku pokušava proglasiti zločinačkim simbolom.
GLINA
MILORAD PUPOVAC, saborski zastupnik i predsjenik SNV-a:
Čitav smisao održavanja komemoracije za glinske žrtve i zašto smo ovdje kako bismo se sjećali a ne zloupotrebljavali je zato da bismo osvijestili počinjene zločine i ideje koje su do njih dovele. Istovremeno, moramo učiniti sve da se ljudi izmire, kako zbog zločina počinjenih ovdje, tako i zbog zločina počinjenih drugdje. Kako onih u Drugom svjetskom ratu, tako i onih nakon ratnog raspada zajedničke zemlje. Ne mogu da ne spomenem kadeta austrougarske vojske, Josipa Runjanina, koji je davno, nedalako od ovog mjesta, na tekst pjesnika Antuna Mihanovića praizveo prvu verziju onoga što je danas naša narodna i državna himna, „Lijepa naša domovino“. Runjanin, Ilirac, postao je jedan od simbola vremena jedinstva Hrvata i Srba na južnoslavenskom prostoru, za zajedničku, ali i posebnu slobodu. Godine 1991. nismo imali dovoljno mudrosti ni pameti da svoje razlike i nasljeđe razriješimo mirnim putem, a pretvaranju tih razlika u ratni sukob poslužio je i zločin u glinskoj crkvi.
VESNA TERŠELIČ, voditeljica Documente:
Duže od tri godine bez uspjeha na ovom mjestu tražimo povrat Spomen-doma. Kako je ove godine bilo nekih koraka, kao što je prikazivanje serije o NDH na HTV-u da je u Zagrebu otkriven spomenik žrtvama holokausta, to doživljavamo kao važne korake protiv revizionizma u kojem živimo već 30 godina. Vrijeme je za razvijanje kulture sjećanja na sve žrtve. Ovdje je pred nekadašnjim Spomen-domom, stajala ploča koja je uklonjena. Vjerujem da će se ploča opet postaviti i da će se zgrada opet nazvati spomen-domom.
DEBELA KOSA
DEJAN MIHAJLOVIĆ, karlovački dožupan:
Od svih 428 općina u Hrvatskoj, općina Krnjak je deveta odozdo po prihodima, ali je zato među prvima po tome kako njeguje antifašizam i to istinski, a ne prigodničarski, kad zatreba za Europu. U općini smo poduzeli mjere čak i preko vlastitih mogućnosti, da obnovimo spomenike i da budućim generacijama prenesemo vrijenosti antifašizma. Na djelu je revizija povijesti gdje žrtve postaju zločinci, a oni žrtve. Malo nas je, bit će nas u budućnosti još i manje, ali to ne treba imati nikakvog utjecaja na ono što radimo.
IVANOVIĆ JARAK
BORIS MILOŠEVIĆ, saborski zastupnik:
Važno je da se okupimo na ovakvim mjestima kako bi sačuvali sjećanje na žrtve. Tome nas uče preživjeli iz mnogih logora. Oni su u svojim sjećanjima nakon rata govorili i pisali da im je važno da se sa dostojanstvom sjećamo stradalih i da poštujemo one koji su preživjeli. Bez mržnje, bez osvete. Iako je prošlo toliko godina, svi smo svjesni da je povijesni negacionizam i revizionizam vrlo jak i da izvrće činjenice. Naš je zadatak da očuvamo sjećanja na ubijene i da im svake godine odamo poštu.
DUDIK
FRANJO HABULIN, predsjednik SABA RH:
Naša je dužnost da budemo na ovakvim mjestima, da obilježavamo velike datume iz Nrodnooslobodilačke borbe, ali i da budemo i na mjestima gdje su stradale žrtve. Da komemoriramo, evociramo uspomene na te ljude i da im odamo počast. Ovdje je stradalo 455 ljudi, pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih simpatizera, ali i civila, najviše srpske nacionalnosti zbog akcija partizanskih odreda sa Fruške gore.
SPLIT
RANKO BRITVIĆ, predsjednik VeDRA-e, udruge Veterana Domovinskog rata:
Nepoznati vandali i ove godine su crnom bojom prebojili spomen-ploču posvećenu pripadnicima Prvog splitskog partizanskog odreda. To se dešava već desetak godina a mi uporno čistimo i obnavljamo slova na njoj. Ovaj put moramo priznati da je Grad Split promptno reagirao i boju uklonio. Međutim, ako se takav vandalski čin ponavlja iz godine u godinu, valjda bi konačno trebalo nešto napraviti da se šteta ne ispravlja, nego da se spriječi, odnosno da se uhvate oni koji to rade. Osim toga, u Splitu praktički nemate nijedan spomenik posvećen antifašizmu. Nijedna veća ulica ili trg nisu nazvani po partizanu. Ispada da je sve što uporno pišemo i govorimo, kako bi rekli u Dalmaciji, tek prdac, u vjetar prema svemu onome što se već tri decenije forsira. Treba promijeniti cijeli narativ i konačno prihvatiti da je od 1941. do 1945. vođen oslobodilački rat. Osobno mi se ne sviđa ni ovaj mlitavi komemorativni način obilježavanja ustanka ili oslobođenja. Ne možemo to raditi bez crvene zvijezde i Titove slike. To je kao da ideš na procesiju bez Gospinog lika. Kad se shvati da su partizani bili narodna vojska u kojoj su bili svi narodi i narodnosti, nešto će se promijeniti. Posebno je tragično u ovom slučaju, što se radi o spomeniku Prvom splitskom odredu. Valjda se ne smije reći da je partizanski da se netko ne bi uvrijedio.
Bojan Mirosavljev
