FRANJO HABULIN, predsjednik SABA RH:
Projekt „uređenja groblja vojnika NDH“ na Mirogoju još je jedan pokušaj revizionizma i rehabilitacije kvislinških snaga čemu će se Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske suprotstaviti. Zaključkom saborskog Odbora veterana prihvaća se prijedlog otvoreno ustaških udruga koje podsjećaju da je FRANJO TUĐMAN imao stav da je NDH, „uz ostalo, bila i izraz težnji hrvatskoga naroda za vlastitom državom“. To nije točno, jer je NDH stvorena voljom okupatora, a narod nitko nije pitao. Tu se radi o relativizaciji zločinačkog karaktera NDH i zločina pripadnika kolaboracionističkih vojski na strani okupatora u Drugom svjetskom ratu. U Ustavu RH jasno je utvrđeno da se hrvatska državnost gradila u Narodnooslobodilačkom pokretu i da je Narodnooslobodilačka vojska – hrvatska vojska. Ustaše i domobrani nisu bili pripadnici hrvatske vojske, već pripadnici kvislinških vojski. NOP je na osnovu Ustava nositelj državne suverenosti, što se ogleda u odlukama ZASVNOH-a, dok su ustavi NR i SR Hrvatske navedeni kao legitimna izvorišta uspostave državne suverenosti suvremene Hrvatske. Ustav RH se pritom ne poziva na fašističku kvislinšku marionetu „NDH“, već jasno iznosi da je ona bila u suprotnosti s državnim suverenitetom Hrvatske.
Prihvatljivo je da se na memorijalnom groblju urede ploče s imenima poginulih i datumom rođenja i smrti, ali ploče ili obilježja ne smiju imati elemente slavljenja poginulih, a još manje slavljenja ustaškog pokreta ili relativiziranja njegove povijesne uloge. Na obilježjima se ne smije koristiti termin „hrvatska vojska“, ili „hrvatski vojnici“ već treba biti jasno da je riječ o pripadnicima ustaških i domobranskih formacija. Nikako se ne smije prihvatiti to da su ustaše bili „hrvatska vojska“. SABA RH traži i da se pristupi realizaciji projekta oštećenih ili uništenih partizanskih grobova i spomenika na Mirogoju. Uvidom u projekt jasno je da se radi o uređenju groblja pripadnika vojske NDH. Stoga od Grada Zagreba valja tražiti da povuče suglasnost, koju je dao pokojni Milan Bandić, te izraditi vlastiti projekt koji će udovoljavati ustavnim kriterijima. Podrška projektu memorijalnog groblja vojnika NDH je još jedan pokušaj povijesnog revizionizma na štetu Hrvatske i povijesne istine. Više godina nastojimo pokrenuti obnovu Partizanskog groblja na Mirogoju i obnovu spomenika sa spomen-pločama u čast boraca talijanske brigade „Brigita Italia“, koji je uništen u ratu 90-ih. Grobne ploče na Partizanskom groblju su popucale, neke nedostaju, a na nekima su ugravirana slova izblijedjela ili su obojena crnom bojom. Cijelo Partizansko groblje valjalo bi restaurirati jer je to trajan spomenik herojskoj antifašističkoj borbi, naših i talijanskih boraca za oslobođenje Zagreba od okupatora i domaćih izdajnika u Drugom svjetskom ratu.
Političar (Mušaluk kraj Ličkog Osika, 7.VII.1859. – Zagreb,7.IX.. 1944.). Završio pučku školu u Lici i jedan razred realne gimnazije u Bjelovaru. Počeo se baviti trgovinom, te 1890. odlazi u Rusiju, otvara knjižaru u Petrogradu, i u suradnji s ruskim povjesničarom M. Filipovim izdaje knjigu „Hrvati i njihova borba Austrijom“. Godine 1893. vratio se u Gospić, a 1894. osnovao je tjednik „Hrvat“, koji je uređivao deset godina. Od 1913- do 1918. godine zastupnik je Starčevićeve Stranke prava u Hrvatskom saboru. Poslije 1918. član je HRSS-a. Izabran za zastupnika na izborima 1920., 1923. i 1925., kada prekida suradnju s Radićem.
Poslije uvođenja Aleksandrove diktature pristupa ustaškom pokretu. Jedan je od organizatora velebitskog ustanka 1932., prije izvođenja akcije odlazi u emigraciju i pridružuje se Anti Paveliću u Italiji. Za južnoamerički godišnjak Domobran, napisao je „Kratki pregled hrvatske povijesti“. Bio je opunomoćenik A. Pavelića za suradnju s V. Mihalovom u Bugarskoj. Kao najstariji ustaški emigrant. Imenovan je 1934. počasnim pročelnikom Ustaškog doglavničkog vijeća. Nakon proglašenja NDH vratio se u Hrvatsku. Zauzimao je uglavnom počasne položaje, bez stvarnog utjecaja i vlasti, ali je posjedovao svojevrsni moralni autoritet.
Godine 1942. postao je predsjednik Hrvatskog državnog sabora. Usprkos poodmaklim godinama i teškoj bolesti, predvodi skupinu saborskih zastupnika koja je 30.XI.1942. predala Anti Paveliću poduži memorandum koji sadrži ozbiljnu kritiku nekih aspekata vanjske i unutarnje politike NDH. U memorandumu se kritiziraju Rimski ugovori i njihove posljedice (osobito demografsko uništenje hrvatskog naroda u Dalmaciji), zahtijeva se rješavanje potanja Dalmacije i Hrvatskog primorja, upozorava se na stanje dvostruke vlasti u državnoj upravi i vojsci, naraslu korupciju i nestručnost u upravi, nezakonite postupke u logorima i opći osjećaj pravne nesigurnosti. Zahtijeva se reorganizacija i novi naziv Sabora, poboljšanje stanja u upravi i vojsci, puštanje iz logora svih onih koji su tamo neopravdano zatočeni i zatvaranja samo na temelju redovnog sudskog postupka. Reakcija je ubrzo uslijedila, u prosincu iste godine Sabor je bio raspušten, ali je Marko Došen ostao na čelu njegova predsjedništva i nakon raspuštanja. Godine 1944. imenovan je vitezom.
B.M.
