(Dan antifašističke borbe)
FRANJO HABULIN, predsjednik SABA RH:
Itekako ima smisla dići glas protiv revizije historije koja je proteklih 30 godina istisnula istinu o Drugom svjetskom ratu. Mladi jedva znaju koja je strana bila prava i jedina moguća za svakog tko je htio sačuvati čast i dostojanstvo. Mlade generacije stasaju u neznanju, oboružane „znanjem“ koje nude obrazovni sustav, mediji, politika i crkva. Moramo prosvjedovati glasnije zato što se od nas očekuje da se antifašizma sjetimo samo nekoliko puta godišnje, da šutimo o zločinima okupatora i njihovih slugu i da se priključimo trendu osuđivanja onog što se naziva komunističkim zločinima. Bilo ih je, ali vara se tko misli da bismo pristali da utemeljena osuda tih zločina baci u drugi plan veličanstvenu borbu za slobodu. Sisački odred nagovijestio je opći ustanak Hrvata i Srba koji obilježavamo krajem srpnja u Srbu. To nije bio ustanak protiv hrvatske države kako neki zovu terorističku tvorevinu NDH, nego protiv okupatora i svih koji su pristali na porobljavanja svojih naroda. Zaboraviti danas borce Kozare, Srba, Neretve, Sutjeske i odreći se antifašizma, značilo bi izdati one kojih se sjećamo i izdati svoju budućnost. To nećemo učiniti jer je antifašizam trajna vrijednost i ljudsko opredjeljenje. Borit ćemo se da antifašizam ne bude mrtvo slovo u preambuli ustava, nego temelj našeg društva.
ZORAN RADMAN, tajnik VEDRA-e (Veterani udruge Domovinskog rata):
Ovo je dan kad je u porobljenoj Europi formirana prva postrojba spremna da pruži oružan otpor. Svi drugi su bili pasivni ili su kolaborirali. Jedina je KPJ na čelu s Josipom Brozom Titom razvila široki antifašistički pokret u okviru Jugoslavije i svrstala Hrvatsku na stranu sila pobjednica. To je jedini put kad smo mi u Hrvatskoj i ostalim republikama bili svjetski relevantni.
ZORAN PUSIĆ, predsjednik Antifašističke lige Hrvatske:
Trebamo izići na ulice da se vidi da je to držani praznik, da ga slavimo i obilježavamo javno. Odlučili smo se da napravimo nešto poticajno i relativno veselo što bi privuklo mlade ljude. Grad Zagreb se u to uključio financiranjem i organizacijom nastupa; to je prvi put da na nekom od trgova u centru grada za antifašistički praznik bude održan koncert neke mainstream grupe. Dvoumili smo se između ovog i bivšeg Trga maršala Tita čije je uklanjanje imena plod sramotne trgovine s bivšim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Slavimo dan antifašističke borbe, a pri tome se prešućuje i briše ime čovjeka koji je najzaslužniji za tu borbu. Uvjeren sam da će ime Trgu biti vraćeno kao što je to bilo i s imenom Trga žrtava fašizma gdje smo se večeras okupili.
NENAD NEKVAPIL, zamjenik predsjednika bjelovarskih antifašista:
Ponosni smo što je Bjelovar iznjedrio znamenite pokretače otpora te su mnogi bjelovarski borci dali nemjerljiv doprinos u Bilogorskom, Kalničkom i Moslavačkom partizanskom odredu. Upravo ovakvim obilježavanjima šaljemo snažnu univerzalanu poruku da njihovu žrtvu nismo zaboravili i da nam se zlo više nikada ne smije ponoviti. Drago nam je da gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Dariom Hrebakom potiče obnovu antifašističkih spomenika, spomen parka Borik i spomen područje Gudovac, koji su oštećeni i devastirani od strane divljački nastrojenih vandala.
(Devastacija Partizanskog groblja u Mostaru)
DRAGAN MARKOVINA, povjesničar i publicist:
Na Partizanskom groblju preko noći je razbijeno svih 700 ploča s imenima i remek djelo Bogdana Bogdanovića. Takav je vandalizam u Mostaru moguć iz nekoliko razloga. Prvo, obračun s Partizanskim grobljem i antifašističkom tradicijom grada traje već više od trideset godina. Točnije, od 14. veljače 1992., kada je noć uoči Dana oslobođenja grada od fašizma na groblju aktivirana eksplozivna naprava ne bi li se poslala politička poruka i prestrašili oni koji su planirali doći na obilježavanje. Od tada do danas na vlasti je HDZ, koji je promijenio sva imena ulica, osim njih četiri – Splitske, Radićeve i dvojice mostarskih partizana, Karla Batka i Ljube Brešana, koje su vjerojatno zaboravili na dalekoj periferiji. No znam nisu zaboravili uzeti ulicu Vladimira Nazora, mostarskom gimnazijalcu Anti Zijaniću i svim ostalim partizanima koji nisu bili Hrvati. Otada do danas Partizansko groblje se stalno devastira, malo-pomalo, uoči svakog 14. veljače pojave se uvredljivi grafiti, a navijači se tog dana okupe preko puta groblja i gađaju i vrijeđaju ljude koji su došli na obilježavanje. Sve to pasivno promatra policija. U međuvremenu, kada nevladine organizacije uz pomoć međunarodnih donatora i Vlade Fondacije obnove spomenik i uvedu zaštitarsku službu, reflektore i video-nadzor, Grad Mostar odbija nastaviti s čuvanjem. Katolička crkva konstantno javno traži uklanjanje Partizanskog groblja i smatra, zajedno sa HDZ-om, da je 14. veljače sporan datum. Sam HDZ se pak pomaknuo utoliko što više ne traži uklanjanje Partizanskog groblja, priznaje veličinu Bogdana Bogdanovića, skriva se iza turističkih potencijala spomenika i pere ruke preko Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika – što zvuči pristojnije, ali je ishod isti. Imamo devastirano groblje i nedostatak akcije da se to promijeni.
Bojan Mirosavljev
