„Ovom komemoracijom odajemo dužnu počast mladosti koja je ugašena bez milosti u državi koja se odmah legitimirala tim užasnim zločinima“, istaknuo je BORIS KOVAČIĆ, potpredsjednik ZUABA ZŽ i GZ na obilježavanju 81. obljetnice proboja logoraša iz ustaškog logora. Na skupu nisu zaboravili spomenuti žrtve Kerestinca gdje su 1992. godine zatvarani i mučeni srpski civili
Kod spomenika palim logorašima – žrtvama ustaškog terora i spomen ploče s imenima zatočenika, upriličen je komemorativni skup u povodu 81. obljetnice proboja zatočenih antifašista i komunista iz ustaškog logora. Položeni su vijenci i zapaljene svijeće brojnih izaslanstava, među kojima SABA RH, Grada Zagreba, Saveza društva „Josip Broz Tito“ Hrvatske, predstavnika Grada Zagreba, političkih stranaka, SNV-a, boračkih organizacija iz Slovenije i Bosne i Hercegovine, udruga antifašističkih boraca i antifašista s područja Zagrebačke županije. Uz odavanje počasti žrtvama NDH, nisu zaboravili spomenuti žrtve Kerestinca gdje su 1992. godine zatvarani i mučeni srpski civili.
„Ovom komemoracijom odajemo dužnu počast mladosti koja je ugašena bez milosti i bez suđenja u državi koja se odmah legitimirala tim užasnim zločinima“, istaknuo je BORIS KOVAČIĆ, predsjednik Zajednice udruga antifašističkih boraca antifašista Zagrebačke županije i Grada Zagreba. Podsjetio je kako su formirani logori i stratišta odmah po uspostavi NDH, pa se nije stigla ni osušiti tinta o proglašenju te nesretne države. „Već duže vremena se povijesne činjenice relativiziraju ili prešućuju, a nas se proziva kao antikomunjare, prikazuje nas se kao neke aveti, iznose se stavovi da su boračke i antifašističke organizacije suvišne. Kaže se da se nećemo vraćati u prošlost ili da se treba okrenuti budućnosti. Ne živimo u prošlosti, ako o njoj govorio to nam je dužnost upravo zbog budućnosti jer iz te prošlosti nismo dovoljno naučili“, zaključio je Kovačić.
Saborski zastupnik Možemo! VILI MATULA kazao je da bi osim spomenika sudionicima proboja 1941. i žrtvama logora, trebalo biti postavljeno obilježje i onima koji su tamo stradali u 1992. godini: „Spomenike treba postaviti svugdje gdje su ljudska prava kršena“. I VESNA TERŠELIČ, voditeljica Documente, naglasila je da su utvrđene činjenice o zatvaranju i torturi u dvorcu u Kerestincu: „Bilo bi primjereno obilježiti mjesto kao i staviti ploču s informacijama o povredama humanitarnog prava na tom mjestu“.
Podsjetimo, noću između 13. i 14. srpnja 1941. godine, grupa zatočenika napala je ustašku stražu logora i oslobodila se. Međutim, zbog slabo organiziranog prihvata, oni su opkoljeni i nakon sukoba sa žandarmerijom i ustaškim snagama većina je uhvaćena i pobijena. Samo 13 logoraša je preživjelo i dokopalo se slobode, a kraj rata dočekali su DRAGUTIN DAKIĆ i ZVONKO KOMARICA. Po kazivanju VLADIMIRA VELEBITA, koga je Tito uzeo k sebi, među svoje povjerljive ljude u Vrhovnom štabu NOVJ, o oslobađanju se počelo razgovarati tek u lipnju 1941. godine. CK KP Hrvatske naredio je KARLU MRAZOVIĆU GAŠPARU i MARKU BELINIĆU da organiziraju bijeg, no umiješao se JOSIP KOPINIČ (vjerojatno u ulozi predstavnika Kominterne). Kopinič je preko nekih ljudi u Mjesnom komitetu preuzeo inicijativu za oslobađanje komunista i antifašista iz ustaškog logora, što se pokazalo fatalnim, budući da je bio prilično ograničen čovjek, nije shvatio da se ne može veliku skupinu ljudi osloboditi iz zatvora i onda ih ostaviti na cesti, već da im se mora osigurati transport, prihvat i smještaj. A to se bez pomoći partijskih aktivista u selima nije moglo osigurati. Osiguran je samo jedan kamion, koji je uz to stigao sa zakašnjenjem. Zbog slabosti u vanjskoj organizaciji bijega, od 94 sudionika spasilo se samo njih 13, dok su ostali pobijeni u borbi, neki izvršili samoubojstvo, a neki uhvaćeni i strijeljani na gubilištu Dotršćina – njih 44.
U Kerestincu su bili zatvoreni i dr. BOŽIDAR ADŽIJA, OTOKAR KERŠOVANI i OGNJEN PRICA, koji su uhapšeni noću između 30. i 31. ožujka 1941. godine. Nakon deset dana od formiranja NDH oni su predani u nadležnost glavnog ravnatelja RAVSIGUR-a , zapovjednika UNS-a EUGENA KVATERNIKA DIDE. Nakon tri mjeseca ustaške torture strijeljani su 9. srpnja 1941. u Maksimirskoj šumi. U prvim danima okupacije uhapšen je i književnik AUGUST CESAREC. Najprije je zatvoren u zatvoru u Savskoj cesti, a zatim otpremljen u logor Kerestinec. Nakon neuspješnog bijega ubijen je mjeseca srpnja 1941., ali mu grob sve do danas nije pronađen.
Poslije intervencije CK KPJ, pokušaj razbijanja CK KPH je propao. Komisija CK KPJ koju su sačinjavali RADE KONČAR, VLADIMIR POPOVIĆ i BLAGOJE NEŠKOVIĆ ispitala je cijeli slučaj. Poslije ovog ispitivanja CK KPJ donio je odluku da se cijeli Mjesni komitet KPH Zagreb smijeni zbog nediscipline i nebudnosti, a sekretar MK KPH ANTUN ROB da se isključi iz članstva KPJ. On je zatim pobjegao u rodno Međimurje, tada okupirano od Mađarske. Kopiniča je zaštitio Tito i tako mu se odužio za pomoć koju mu je pružio u Moskvi za vrijeme stravičnih Staljinovih čistki kad se mogao izgubiti život i zbog nezgrapno izrečene rečenice pred susjedom, poznanikom, pa čak i prijateljem.
Bojan Mirosavljev
U Zagrebu, 26. srpnja 2022.
