„Ono što sam vidio nadam se da nitko više neće vidjeti. Mariupolj će doći na popis gradova koji su potpuno uništeni u ratu – Guernica, Coventry, Lenjingrad, Grozni, Alep“, kazati će posljednji diplomat koji je napustio grad heroj Mariupolj dvadesetšestog dana Putinove agresije, generalni konzul Grčke u Ukrajini Manolis Androulakis. U tom su gradu, na obalama Azovskog mora Grci, baveći se trgovinom i pomorstvom, prisutni još od vremena Bizanta. U toj ukrajinskoj regiji po popisu stanovništva od prije 20-tak godina, bilo je oko 22.000 Grka, i poslije Ukrajinaca i Rusa činili su najbrojniju etničku zajednicu.
Samo zadnjih dana će u Putinovu masakru nad ovim gradom poginuti 10 Grka, a preko 150 će ih zaslugom konzula Androulakisa biti uspješno evakuirano iz grada smrti.
Preko Mariupolja se oduvijek trgovalo žitom, a poznato je da su i stari Dubrovčani kao čuveni trgovci u mariupoljskoj luci imali svoje silose, a u gradu luksuzne vile. Mnogi od njih su ostavili vrijedna svjedočanstva o prisnosti žitelja ovog drevnog grada. Žito je povezalo Mariupolj sa Dubrovnikom.
Danas je Mariupolj grad sa 500.000 stanovnika sravnjen sa zemljom. Grčka kolonija prisutna od bizantinskih vremena proživljava svoje posljednje dane u njemu. Ovaj će zločin prema ukrajinskom narodu biti upisan među najveće u povijesti čovječanstva. Starac iz Mariupolja kojeg su upravo evakuirali priča – „Kada su nas Nijemci napadali u 2. svjetskom ratu, oni nisu radili ovakve stvari“. Svi portali, novine i TV stanice su prenijeli – u Harkovu je u granatiranju stambene četvrti u svom stanu poginuo Boris Romaščenko u 96. godini života. Boris je preživio 4 Hitlerova nacistička logora smrti ali ne i Putinovu kanonadu koju ruski agresori nazivaju denacifikacijom koju provode „selektivnim granatiranjem“. Zločin do zločina.
Za Putina je Mariupolj važan kako bi teritorijalno povezao Rusku Federaciju sa Krimom, a bude li svijet gledao nijemo kao do sada, produžiti će preko Odese i do Moldavije odnosno Pridnjestrovlja gdje već ima stacionirane svoje eskadrone. Namjera je potpuno jasna – udaljiti Ukrajinu od Azovskog i Crnog mora. Prve granate već padaju na Odesu …..
Dok je Marioupolj na obalama Azovskog mora na jugoistoku Ukrajine, Odesa sa više od milijun stanovnika je na jugozapadu uz obale Crnoga mora. Iako živimo na moru kao i Ukrajinci, malo smo kontaktirali i slabo se poznavali. Mediteran i naš Jadran su odijeljeni od Crnoga mora, a za mnoge to more i nije dio Mediterana, iako su maslina i loza kod njih kao i kod nas tradicionalne kulture. Vjerojatno su i na Crno more kao i ovdje došle sa starim Grcima. Do Crnoga se mora lakše dolazilo Dunavom nego morem. Naše je more plavije i ljepše, a u njihovom se moru pored morskih love i riječne ribe. Najpoznatija je jesetra od čije se ikre pravi čuveni kavijar, dok mi jesetru srećemo tek na Ušću Neretve i zovemo je Jadranskom.
Odesa, ta nekadašnja grčka kolonija, je svjetski grad u kojem žive pripadnici različitih nacionalnih zajednica. Po arhitekturi je zapadna i mediteranska, prepoznatljiv izgled su joj dali talijanski, francuski, ali i njemački arhitekti. Zovu je biserom Crnoga mora. Remek djela arhitektonske umjetnosti Odese su željeznički kolodvor, Arheološki muzej i zgrada filharmonije, a čuvenu odešku Operu su projektirali Ferdinand Fellner i Herman Helmer koji su projektirali i naša kazališta u Rijeci i Zagrebu.
Pored starih Dubrovčana koje je žito povezalo sa Mariupoljem, Odesa se čuti bratimljenjem sa Splitom. Jučer je rektor Splitskog sveučilišta pokrenuo akciju prikupljanja pomoći za ugrožene u Ukrajini. Moja Vedrana, studentica u Splitu se odazvala rektorovom pozivu solidarnosti sa ukrajinskim prijateljima u Odesi.
Ime Odesa, po imenu grčke kolonije ovaj grad nosi od vremena kada ga osvaja ruska carica Katarina II. koja ga 1791. godine preotima od Turaka. Do tada se grad zvao Hadžibej. Katarina je kći pruskog generala koja se udala za Petra III. koji će postati Car Rusije. Kada je u zavjeri ubijen, zavjerenici na rusko prijestolje postavljaju Katarinu koja će u savezu sa Prusima voditi imperijalističke ratove protiv Poljske na sjeveru, a ratovati će i protiv Turske na jugu. Turcima će preoteti Krim i obale Azovskog i Crnog mora. Tako će carica Katarina II. dovesti Rusiju na toplo more te će je prozvati „majkom Domovine“ i dodati pridjev „velika“. Katarina II. Velika. Tatare i druge neruske narode će raseliti i kolonizirati osvojene krajeve Rusima.
Povijest kao da se ponavlja. Danas jedan drugi osvajač Vladimir Putin kao da se kreće stazama Katarine II. Velike u namjeri obnavljanja ruskog carstva, odnosno Sovjetskog imperija. Zar je moguće da će Putinovi projektili padati po arhitektonskim znamenitostima Odese, Hotelu Passage, pravoslavnoj crkvi sv. Pantelejmona, čuvenoj zgradi Opere, pa i po samom spomeniku Katarini II. Valikoj?
Može li Odesa, taj Dubrovnik Crnoga mora biti kost u grlu Putina Osvajača?
Dubrovnik je to već bio jednom drugom osvajaču u ratovima devedesetih.
Da je Putinov cilj doći do Moldavije, Pridnjestrovlja i Rumunjske nema nikakve sumnje. Prije nekoliko dana na moskovskom stadionu poslije Putinova govora pred 100.000 ljudi nastupio je pjevač Oleg Guzmanov stihovima:
„Ukrajina i Krim,
Bjelorusija i Moldavija,
To je moja zemlja“.
Očito je, Rusija se silom širi prema Europi.
VEDRAN SRŠEN
Ploče,23.3.2022.
