U Sošicama i Radatovićima na Žumberku te u Gornjem Sjeničaku na Kordunu, antifašisti iz Hrvatske i Slovenije obilježili 79. godišnjicu formiranja 13. proleterske udarne brigade „Rade Končar“. Na svojevrsnim satovima povijesti evocirana su sjećanja, položeni vijenci na spomen obilježja i odana počast poginulim borcima
Brigada je formirana 7. studenog 1942. godine u Gornjem Sjeničaku od 1. proleterskog bataljuna Hrvatske i Žumberačko-pokupskog NOP odreda. U 13. proleterskoj brigadi borilo se oko devet tisuća boraca, od toga svaki četvrti dao je život za slobodu i ostao na njenom borbenom putu – dugom 17.500 kilometara. U redovima brigade borilo se preko 400 žena. Iz svojih redova iznjedrila je 17 generala i 15 narodnih heroja. Brigada je primila najveća priznanja za ratne zasluge – zbog uspjeha postignutih u borbama 11. prosinca 1942. u Žumberku, proglašena je udarnom i nosila slavno ime – proleterska, te ime JOSIPA KRAŠA, a kasnije RADE KONČARA. Na dužnost prvog komandanta brigade postavljen je ANTE BANINA. Međutim, zbog ranjavanja, brigadu je na njen ratni put poveo RADE BULAT. To je, među inim istaknuo PETAR RAIĆ, predsjednik Sekcije boraca 13. proleterske brigade „Rade Končar“ pri SABA RH u povodu 79. obljetnice formiranja proslavljene jedinice Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske.
Na spomen kosturnicu u Sošicama gdje je sahranjeno 380 poginulih boraca brigade, na spomenik u Radatovićima te na spomenik u mjestu formiranja brigade u Gornjem Sjeničaku su položeni vijenci i upaljene svijeće u čast stradalih partizana. U Sošicama gdje su prisustvovali antifašisti iz Karlovca, Zagreba i Zagrebačke županije, prigodno se obratio, član predsjedništva UABA iz Samobora JANKO JELINIĆ. U Radatovićima su vijence položili predstavnici susjedne slovenske općine Metlika MARTINA LEGAN JANŽEKOVIĆ, zamjenica načelnika općine i BARBARA VRANIČAR, članica Općinskog vijeća Metlike. Bio je tu i predsjednik antifašista Metlike MILAN TRAVNIKAR.
Borci 13. proleterske su 26. studenog 1942., zajedno sa slovenskim partizanima oslobodili Suhor i Metliku u Beloj Krajini te tako otvorili put prema oslobođenju Novog Mesta i Dolenjske. Obilježavanje u Gornjem Sjeničaku je prisustvovalo desetak ljudi, među njima i karlovački dožupan DEJAN MIHAJLOVIĆ i STJEPAN MREŽAR, pročelnik Ureda karlovačkog gradonačelnika. O borbenom putu 13. proleterske govorio je predsjednik karlovačkih antifašista prof. MIROSLAV DELIĆ. „Desetog prosinca 1942. brigada je imala 556 boraca, a kroz nju je ukupno prošlo preko deset tisuća boraca od kojih je 2.400 poginulo u borbama. Početkom studenog 1943. brigada ulazi u sastav Prve proleterske udarne divizije. Pred nama je zadaća očuvati tradicije ove legendarne brigade. Ako slovenski antifašisti daju zavjet da će to uraditi, onda je naša dužnost višestruko veća. Nije Sjeničak izabran slučajno kao mjesto formiranja brigade: izabran je zbog partizanskog pokreta i zbog mogućnosti popunjavanja brigade borcima“, zaključio je Delić.
Podsjećamo, udruženim borbenim akcijama hrvatskih i slovenskih partizana u Žumberku i Beloj Krajini, od siječnja do svibnja 1943., onemogućeno je talijanskim divizijama „Isonzo“ i „Lombardia“ da sudjeluju u četvrtoj i petoj neprijateljskoj ofenzivi protiv glavnih snaga Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda. Pod rukovodstvom zajedničkog Operativnog štaba II. Operativne zone, l3. proleterska i 4. kordunaška brigada, zajedno sa slovenskim brigadama „Tone Tomšič“, „Matija Gubec“ i „Ivan Cankar“, napadale su neprijateljske posade na komunikaciji Zagreb-Karlovac-Novo Mesto i rušile prugu, vrlo važnu za opskrbu neprijateljske vojske. Trinaesta brigada, zajedno s tri slovenske brigade, razbila je u veljači i ožujku jako belogardističko uporište u samostanu u Pleterju, napala ustaše u Stojdragi i Talijane u Metliki, a u travnju 1943., zajedno s Primorsko-goranskim NOP odredom i slovenskim partizanima, borila se protiv talijanskih i belogardističkih snaga u dolini Mirne, oko Mokronoga, Št. Petra i Žalostne gore u Sloveniji. U to vrijeme oslobođeno područje obuhvaćalo je gotovo cijeli Žumberak, i veći dio Pokuplja i bilo povezano sa slobodnim područjima u Sloveniji i na Kordunu. Između 28. i 29. svibnja, nakon povratka iz Slovenije, 13. proleterska brigada uništila je domobransku jedričarsku školu u Sv. Nedelji, a zatim se prebacila u Pokuplje, gdje je sa Žumberačko-pokupskim NOP odredom razbila neprijateljska uporišta u Peščenici, Odri i Brezovici i porušila prugu Zagreb-Sisak.
U lipnju 1943. godine, kada su Talijani i ustaše ponovno započeli ofenzivu u Žumberku, 13. proleterska brigada vratila se u Žumberak, u desetodnevnim teškim borbama otjerala neprijatelja s oslobođenog područja i time spasila ljetinu od neprijateljske pljačke. U toku srpnja razoružala je jaku domobransko-žandarmerijsku posadu u Lekeniku, kod Dobraneca razbila više stotina Nijemaca. U kolovozu brigada je napala i zarobila neprijateljske posade u Remetincu i Buzinu i zatim prenijela operacije u Turopolje i Pokuplje, gdje je zajedno s novoformiranim Turopoljsko-posavskim NOP odredom izbacila ustaše iz Donje Kutine. Krajem kolovoza brigada se vratila na Žumberak, gdje je likvidirala ustaška uporišta Gornju Vas i Novo Selo.
Trinaesta proleterska nije bila samo žumberačka i zagrebačka brigada, ona je kao proslavljena i u borbama prekaljena hrvatska brigada, po naređenju vrhovnog komandanta Tita, početkom studenog 1943., otišla u Bosnu u sastav 1. proleterske divizije nastavljajući borbeni put (banjalučka i drvarska operacija) kroz Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru prema Srbiji. Sa 6. ličkom i 28. slavonskom divizijom, 13. proleterska sudjelovala je u oslobođenju Srbije. Neke općine u Srbiji, kao Lajkovac i Lazarevac također su prigrlile 13. proletersku, kao svoju brigadu, ona je oslobađala ta mjesta, narod joj je davao svoje sinove za popunu njenih jedinica koji će nastaviti borbu u njenom sastavu. Trinaesta proleterska brigada „Rade Končar“ sudjelovala je i u beogradskoj operaciji i na Srijemskom frontu. Nakon proboja Srijemskog fronta u rajonu Bapske, brigada sudjeluje i u gonjenju neprijatelja na pravcu Vukovar-Đakovo-Pleternica-Nova Gradiška-Čazma-Zagreb, gdje završava svoj borbeni put.
Bojan Mirosavljev
