Danas 24. veljače 2023. godine navršava se godinu dana od početka agresije Ruske Federacije na Ukrajinu. Kada je počela, vjerovali smo kako je to nemoguće, a potom smo strahovali da će ruska soldateska u kratkom vremenu pregaziti miroljubivu Ukrajinu. Kada su ukrajinski narod i njegova oružana sila pružili neslućeno snažan otpor okupatoru, svijet, poglavito onaj demokratski bio je zatečen, ali i ohrabren. Ukrajina se pokazala kao žilav protivnik i dostojna međunarodne pomoći. Njezino političko vodstvo jasno je iskazalo želju za poštivanjem povelje UN-a o nepovredivosti granica, ali i želju da se priključi zapadnim demokratskim državama, poglavito Europskoj Uniji čijem civilizacijskom i kulturološkom krugu pripada. Ubrzo nakon ruske invazije postalo je jasno kako je riječ o klasičnom osvajačkom ratu s ciljem okupacije, ako ne cijele, a onda velikih dijelova susjedne miroljubive zemlje. Putin je dao do znanja kako želi Rusiju vratiti u njezine tzv. povijesne granice, a to su one iz doba careva Petra Velikog i Katarine II. U početku demokratski svijet mu nije vjerovao, odnosno smatrao je kako je riječ o retorici za unutarnju političku uporabu. Pokazalo se kako Putin misli ozbiljno. Pored širenja granica svoje imperije naglašavao je i potpuno repozicioniranje RF u konstelaciji međunarodnih političkih odnosa, kao vodeće svjetske sile. Time je rat protiv Ukrajine dobio međunarodno značenje i postalo je razvidno kako nije riječ samo o Ukrajini već o ukupnom svjetskom miru i europskoj stabilnosti. Ruska vojska poticana od svog Predsjednika i njegove kamarile ratuje brahijalno bez poštivanja minimuma ratnog prava, ne poštujući ni temelje ljudskosti i kršćanske uljudbe. Ruši do temelja cijele gradove i naselja, uništava tvornice i cjelokupnu infrastrukturu u Ukrajini, te protjeruje ukrajinsko pučanstvo s njegovih pradjedovskih obitavališta. Ovaj rat spaljene zemlje dobio je sve sadržaje genocida, urbocida i kulturocida. Preko 10 milijuna Ukrajinaca prognano je iz svojih domova i pretvoreno u izbjeglice. Zarobljeni Ukrajinci odvode se u ruske logore i podvrgavaju fašističkom tretmanu, djeca se također zarobljavaju i odvode u dubinu ruskog teritorija gdje se podvrgavaju rusifikaciji.
Unatoč vojnoj nadmoći i maksimalnoj brahijalnosti ruska vojska je poražena u pokušaju osvajanja ukrajinske prijestolnice, a planovi okupiranja južnih ukrajinskih krajeva zaustavila je snažna i rodoljubiva ukrajinska vojska. Cijeli slobodoljubivi svijet danas je na strani Ukrajine, ne zbog toga što mrzi ruski narod, već zbog toga što se mora oduprijeti osvajačkim planovima ruskog političkog vodstva koje je zaprijetilo cijeloj Europi. Ukrajina je postala savjest slobodoljubivog svijeta. Stoga joj je potrebna svekolika podrška i pomoć. Republika Hrvatska časno ispunjava svoju međunarodnu dužnost kao slobodoljubiva zemlja koja je prošla kroz sličnu ratnu kalvariju kroz koju prolazi ukrajinski narod.
Društvo hrvatsko ukrajinskog prijateljstva pozdravlja politiku vlade Republike Hrvatske i zahvaljuje zbog prihvaćanja oko 25000 ukrajinskih izbjeglica kojima je pružena svekolika pomoć. U ovim trenutcima neizvjestan je daljnji ishod rata, odnosno neizvjesno je njegovo trajanje obzirom na upornost ruskog vodstva. Stoga moramo biti spremni na daljnju pomoć Ukrajini, jer čuvanjem njezine nezavisnosti i teritorijalne cjelovitosti čuvamo i vlastitu nezavisnost. Sredstva sile i ratovanja ne smiju postati pravilo u rješavanju međudržavnih odnosa. Ukrajinsko vodstvo, i predsjednik Zelenskij zaslužuju poštovanje pa i divljenje a poglavito ukrajinska vojska i cijeli narod.
Slava Ukrajini!
Herojima slava!
Đuro Vidmarović, predsjednik Hrvatsko ukrajinskog društva
