Oko stotinjak članova antifašističkih udruga, gostiju i ostalih uzvanika prisustvovalo je na komemoraciji kod Spomenika logora ispred dvorca Kerestinec u srijedu 14. srpnja 2021. godine s početkom u 10 sati, te su polaganjem vijenaca i minutom šutnje odali počast logorašima, redom vrhunskim intelektualcima i komunistima, koji su prije 80 godina organizirali bijeg iz logora Kerestinec u kojem ih je na početku Drugog svjetskog rata kao zatvorenike držao režim NDH.
Skup je otvorio David Bilić, potpredsjednik ZUABA Zagrebačke županije i Grada Zagreba, a okupljenima su se obratili prof. Ivana Posavec Krivec, zastupnica Hrvatskog Sabora, gđa. Vesna Teršelić kao izaslanica gradonačelnika Grada Zagreba g. Tomislava Tomaševića, gđa. Davorka Moslavac Forjan, zastupnica u Gradskoj skupštini, kao izaslanica g. Joška Klisovića, predsjednika GSGZ, te predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske Franjo Habulin.
Iako je poziv na skup pravovremeno bio upućen brojnim televizijskim i radijskim postajama, redakcijama tiska, te internetskim portalima, događaj nije medijski popraćen.
Govor prof. Ivane Posavec Krivec, zastupnice u Hrvatskom saboru (Kerestinec, 14. srpnja 2021.):
„Poštovani borci NOB-e,
drugarice i drugovi antifašisti,
poštovane dame i gospodo, uvaženi sudionici komemorativnog skupa,
Pozdravljam vas u ime organizatora današnje komemoracije, ZUABE Grada Zagreba i Zagrebačke županije.
Danas, na ovom mjestu, točno 80 godina nakon proboja logoraša iz ustaškog logora Kerestinec, ali i 80. obljetnice ustanka odajemo dužnu počast svim antifašistima i komunistima, žrtvama logora.
Diveći se njihovoj neizmjernoj hrabrosti i ljubavi prema slobodi i čovječanstvu, ali i naprednim, progresivnim idejama radničkog pokreta koje su i dovele do pokretanja socijalne revolucije u prvoj polovici prošlog stoljeća, prisjećamo se krvavog proboja u noći s 13. na 14. srpnja 1941. godine.
Istovremeno, s ponosom podsjećamo što je to antifašizam – antifašizam je civilizacijski, samim time i bezvremenski i svevremenski sustav vrijednosti. Antifašizam nije, kako neki pokušavaju nametnuti, relikvij prošlosti, antifašizam nije samo pitanje odnosa partizana i ustaša, Tita i Pavelića. Antifašizam je poštivanje i obrana sloboda, prava na različitost, gradnja društva tolerancije i dijaloga, poticanje mirotvorstva, a ne agresije. Tako antifašizam opisuje kolega Klasić, a tako ga žive sve progresivne snage u Hrvatskoj. I zato, polazeći od osnova hrvatskog Ustava i njegove preambule potrebno je naglasiti da je, antifašizam, uz Domovinski rat, temelj hrvatske države, a NDH to nije!
Zato je danas, možda više nego ikad potrebno završiti sa svim pokušajima revizionizma i stvari staviti tamo gdje im je mjesto – vrijeme je da fašistička obilježja i pozdrave koji su ih obilježili osudimo i pošaljemo u prošlost i okrenemo se budućnosti.
Govorim to danas ovdje, s ovoga mjesta gdje je ovaj logor, uoči drugog svjetskog rata osnovala Banovina Hrvatska sa Vlatkom Mačekom za sve neposlušne i napredne domoljube i nije ga raspustila po kapitulaciji Jugoslavije, već ga je predala ustašama i okupatoru. Do lipnja 1941. godine, logorski režim nije bio pretjerano strog, te je postojala mogućnost stalnih kontakata sa zatočenicima, što je omogućilo organiziranje bijega članu CK KP Italije Martinu Rigollettiju, uz pomoć logoraša Divka Budaka, njegove žene Franjice i sina Gvozdena. Danas je sa nama Budakova unuka, koja time čuva uspomenu na slavnu antifašističku povijest svog djeda.
U logoru je bilo zatočeno oko 115 logoraša među kojima su bili vrhunski intelektualci, revolucionari i komunisti iz cijele Banovine. To je bio prapočetak budućih okupatorsko-ustaških mučilišta i masovnih gubilišta po uzoru na one u Njemačkoj, Italiji i drugim okupiranim zemljama Europe.
U srpnju 1941. Mjesni komitet KPH Zagreba pripremao je operaciju oslobođenja zatočenika, jer je 8. srpnja 1941. iz logora izvedeno 10 zatočenika, do smrti mučeno i strijeljano u Dotrščini, za odmazdu zbog likvidacije ustaškog agenta Ljudevita Tiljka.
Pobijeni su bez suda i presude: Božidar Adžija, Ognjen Prica, Otokar Keršovani, dr. Ivo Kun, Zvonimir Richterman, Igor Korski, Viktor Rozenzweig, Sigismund Kraus, Simo Crnogorac i Alfred Bergman, svi odreda vrhunski intelektualci, domoljubi i antifašisti.
Slična sudbina čekala je i ostale logoraše. Formirano je 5 udarnih grupa pod neposrednim rukovodstvom Divka Budaka, Andrije Žaje, Antona Božaca i Slavka Gavranića, kao zamjene. Pri razoružanju straže smrtno je ranjen Pero Korasić, uzbunjeno je cijelo osiguranje logora. Počela je teška borba. U akciji je od 115 logoraša sudjelovalo njih 92, od čega 80 komunista. Proboj je uspio ali je izostao prihvat drugova iz Zagreba, tako da su se na cesti Zagreb-Karlovac razdvojili u dvije grupe. Nailazili su na zasjede i u neravnopravnoj borbi su mnogi poginuli, nekoliko njih je počinilo samoubojstvo, a dio je zarobljen, mučen, a zatim i pobijen. Uspjela su četvorica preživjeti i doći u Zagreb, a kraj rata su dočekali Dragutin Dakić i Zvonko Kamarica.
O organizaciji ove akcije i njenom neuspjelom ishodu postojale su razne kontroverze, o tome što je u organizaciji zatajilo i tko je za to odgovoran, a što za ovu priliku nije bitno, to ostavljamo povijesnim analitičarima. Poznato je da je ishod ove operacije oslobođenja bio tragičan. Svega 15 logoraša je preživjelo, a njih 5 se uspjelo dokopati slobode. Važno je istaknuti gorku činjenicu da je stradala jezgra Hrvatskog antifašističkog pokreta u početnoj fazi organizacije NOB-e. To je za KPH bio najveći i najteži udarac u prvoj godini rasplamsavanja oslobodilačkog antifašističkog pokreta. Narod, komunisti i antifašisti, a posebno omladina Zagreba, odgovorili su još odlučnijim organiziranim otporom i borbom svih oblika. Teror i masovne likvidacije stanovništva, novi logori u Danici, Gospiću – Jadovnom, Jasenovcu, Đakovu, Sisku nisu zaplašili i obeshrabrili narod. Otpor i borba jačali su iz dana u dan, a okupator i ustaše su histerično hapsili i proganjali slobodarski narod u Zagrebu i Hrvatskoj. Tako je samo u dotrščinskoj šumi, Rakovom potoku i drugim stratištima oko Zagreba za četiri ratne godine na krajnje svirepe načine likvidirano preko 7000 zagrebačkih antifašista, domoljuba i komunista – pripadnika i simpatizera NOP-a. Hrabri Zagreb i Zagrepčani se nisu zastrašili, odgovorili su još masovnijim i odlučnijim otporom i borbom na koju trebamo biti i jesmo ponosni. Ponosni jer su se u NOB uključili mnogi ugledni Zagrepčani, iz redova intelektualaca i slobodno mislećih književnika, likovnih umjetnika, glumaca, prosvjetnih radnika, među kojima su: Vladimir Nazor, Ivan Goran Kovačić, Antun Augustinčić, Vanja Radauš, Zlatko Prica, Edo Murtić, Vjeko Afrić, Joža Rutić, Zlatan Sremac i mnogi drugi. Ne čudi stoga što je Zagreb formirao svoj proslavljeni Korpus – X. korpus zagrebački, podario 89 narodnih heroja, a i sam je proglašen Gradom Herojem 7. svinja 1975 godine.
No gdje smo danas? Iako je to sada dio slavne povijesti hrvatskog naroda, koji nas je svrstao na stranu dobra, na stranu antifašizma i pobjednika, nažalost zapuhali su neki loši vjetrovi i nastala je ograda i odmak od tih civilizacijskih demokratskih vrijednosti. Naša je zadaća obnova antifašističkih vrijednosti koje su potrebne modernoj Europi, obnova načela u kojoj se borimo za slobodu potlačenih, drugih i drugačijih, povratak poštivanju slobodnomislećih intelektualaca i progresivnim idejama koje traže dodatnu zaštitu prava i sloboda.
Moramo ostaviti iza sebe vrijeme u kojem su rušeni spomenici NOB-e, spaljivane knjige, uništavana umjetnička djela jer to su uspomene na našu povijest. Dio naše povijesti su i heroji pa je nezamislivo da brišemo imena trgova i ulica i obespravljujemo antifašizam i vrijednosti NOB-e. Trebamo se okrenuti budućnosti i educirati mlade, trebamo u školama kroz građanski odgoj i zavičajnu povijest čuvati uspomene i ne dozvoliti zaborav. Kerestinec ne smije ostati samo mjesto na kojem ćemo se uz spomen obilježje ispod ovog kestena sastajati jednom godišnje i komemorirati žrtve. Kerestinec može postati simbioza patnje i simbol novog rađanja. Upravo tu, iza naših leđa osvanuti će najmodernija industrija europskih i svjetskih razmjera, budućnost za naše mlade. Ali ona nikada ne bi imala šansu da antifašisti nisu utrli put slobodarskih promišljanjima i suverenoj Republici Hrvatskoj.
Na samome kraju, dozvolite mi da se u ime ZUABE Zagrebačke županije i Grada Zagreba upravo s ovog mjesta, ispred spomen obilježja poklonim svim žrtvama, zahvalim svim borcima NOB-e, svim antifašistkinjama i antifašistima koji čuvaju uspomenu na svijetlu hrvatsku povijest, na drugarice i drugove koji su među prvima na europskom tlu pružili otpor nacizmu i fašizmu i ustali protiv gušenja sloboda mišljenja i svih drugih sloboda.
Neka nam logoraši Kerestinca, intelektualci koji su izašli iz rova šutnje pod cijenu vlastitog života, budu svijetli primjer te strane borbe za slobodu.
Drugarice i drugovi,
SFSN“
SABA RH
Fotogalerija:
https://www.facebook.com/2151133438481268/posts/2871287449799193/
