Diana Sokolić, “Zvjezdana kartografija” (Virtualni muzej Dotrščina, 10. rujna): Premda je ciklus memorijalnih umjetničkih intervencija sada zaključen, zadatak održavanja sjećanja na žrtve fašizma ostaje kao stalan imperativ na plećima svakoga od nas
Ovogodišnja, ukupno deseta po redu memorijalna umjetnička intervencija u Spomen-parku Dotrščina, ujedno je i posljednja u ovom nizu. Na inicijativu Virtualnog muzeja Dotrščina, odnosno njegova pokretača Saše Šimprage, od 2013. svakoga rujna, povodom Svjetskog dana mira, umjetnica ili umjetnik odabran putem javnog natječaja na ulazu u dotršćinsku šumu postavlja ili izvodi rad posvećen žrtvama fašizma i u spomen na tisuće onih čiji je život upravo na ovoj lokaciji nesmiljeno prekinut nasilnom smrću u mračnim godinama sistemske provedbe ustaškog zločina. U posljednjoj dekadi u Dotrščini su snažnom simbolikom prožete, ali decentne i jednostavne intervencije realizirali autorice i autori kao što su Slaven Tolj, Sandra Sterle, Davor Sanvincenti, Tonka Maleković i Gildo Bavčević, a lanjski je rad prvi koji je nosio autorski potpis stranog umjetnika, i to na europskoj art sceni sve istaknutijeg kosovskog umjetnika Dritona Selmanija.
Ambijent dotršćinske šume, pokazalo se u ovih deset godina, stimulativno je vrelo inspiracije i čvrsta referentna točka u svim dosad izvedenim intervencijama koje su u sjenovitom zelenilu sedamdesetak godina starih stabla, zasađenih na tlu nekadašnje šume posječene upravo u vrijeme masovnih ustaških zločina, na mjestu najmasovnijeg stradanja u novijoj povijesti Zagreba, tragale za rafiniranim poveznicama između krajolika i čovjeka, memorije i ljudskog života. Najnovija intervencija, čija je autorica slikarica Diana Sokolić, dotršćinske žrtve povezuje sa zvjezdanim nebom. Informaciji o okvirnom broju od sedam tisuća ljudskih života ugašenih u Dotrščini Sokolić pronalazi pandan u podatku da ljudsko oko u idealnim uvjetima na noćnom nebu može uočiti isto toliko zvijezda. U kraćoj šetnji između Bakićeva i Ružićeva spomenika, okupljeni posjetitelji na poziv umjetnice u tišini su brojali vlastite korake. U ovoj diskretnoj procesiji, praćenoj tihim šuštanjem lišća pod potplatima obuće i nečujnim odbrojavanjem koraka, svijest o zastrašujućem, teško pojmljivom opsegu ustaškog zločina dobila je priliku postati intenzivnijom. Na simboličkoj karti neba podijeljenoj posjetiteljima, koju je oblikovao dizajner Niko Mihaljević, zvijezde su pak preimenovane po dotršćinskim žrtvama. I snažnu naoblaku, koja je naposljetku i prekinula dio planiranog programa, Sokolić je protumačila u simboličkoj maniri – kao i dalje vrlo aktualnu opasnost od povijesnog revizionizma i od zatiranja sjećanja, s čime je Dotrščina kao memorijalno mjesto posljednjih desetljeća kontinuirano suočavana.
Snažna simbolička dimenzija svjetlosti i njezina uloga u stvaranju memorijalnih ambijenata univerzalno je prepoznata i široko primjenjivana, pa tako i u samoj Dotrščini. Jedna od izvedenih intervencija – ona Zorana Pavelića, realizirana 2017. godine – izravno je operirala sunčevom svjetlošću kako bi u afirmaciji simboličke opreke između svjetla i tame istaknula univerzalne vrijednosti poput slobode, života i empatije. Sunčevu svjetlost kao simbolički medij vješto je iskoristio i Vojin Bakić kada je nekih pet desetljeća ranije u Dotrščini postavio svoje monumentalne skulpture kristalnih formi na čijoj se ulančanoj površini sunčeve zrake raspršuju u impresivne svjetlosne senzacije.
Rezimirajući prvih deset godina aktivnosti Virtualnog muzeja Dotrščina, pokrenutog kako bi se tada posve zapušten i ideološkim vjetrometinama prepušten dotršćinski spomen-park otrgnuo zaboravu javnosti, valja istaknuti da su proplamsaji pozitivnih promjena i te kako primjetni. Dio zagrebačke kulturno-umjetničke scene prisjetio se ili upoznao s poviješću ovog mjesta, posjet Dotrščini uvršten je u kurikulume nekoliko zagrebačkih škola, a čelni ljudi grada napokon ondje i službeno odlaze odati počast žrtvama fašističkog režima. No premda je ciklus privremenih memorijalnih umjetničkih intervencija sada zaključen, zadatak održavanja i prenošenja sjećanja i dalje ostaje kao stalan imperativ na plećima svakoga od nas.
(Novosti/Jelena Pašić)
