Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Nazor i sramota

Nakon hajke portala narod.hr iz Kataloga odobrenih udžbenika izbrisan je udžbenik koji ne odgovara interpretaciji povijesti kakvu kao jedinu dopušta nacionalistička desnica. Važnu ulogu u prokazivanju ima Ante Nazor, ravnatelj HMDCDR-a i autor konkurentskog udžbenika

(Foto: portalnovosti.com) Naslovnica spornog udžbenika

Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs rješenjem od 5. prosinca iz Kataloga odobrenih udžbenika izbrisao je udžbenik “Zašto je povijest važna? 4” za četvrti razred gimnazije i time izazvao jedan od većih skandala u svom resoru. Autori udžbenika su Miljenko Hajdarović, Vedran Ristić i Nikica Torbica, nakladnik je Profil Klett, udžbenik je korišten od školske godine 2021/22. To znači da je imao sva potrebna odobrenja, pozitivno mišljenje Stručnog povjerenstva o usklađenosti udžbenika s predmetnim kurikulom i Pravilnikom o udžbeničkom standardu. Dapače, prema našim informacijama, udžbenik je u proljeće 2021. odobren jednoglasno i bez ijednog zahtjeva za ispravkom ili nadopunom, navodno jedini među udžbenicima povijesti za četvrti razred gimnazije. Isti udžbenik je 30 mjeseci kasnije naprasno povučen. Njegovo povlačenje postavlja dva pitanja: zašto i po kojoj proceduri?

Udžbenik je izbačen nakon višetjedne kampanje portala narod.hr Željke Markić. Tom su portalu bili problematični dijelovi koji se tiču perioda stvaranja Hrvatske kao samostalne države, Franje Tuđmana, Domovinskog rata, Alojzija Stepinca. Prema pisanju tog portala, Ministarstvu znanosti i obrazovanja požalili su se saborska zastupnica Marijana Petir i povjesničari (neimenovani), a koliko je poznato, Petir se žalila kako je u udžbeniku prikazan Stepinac. Prema pisanju istog portala, ministarstvo je 18. listopada od Agencije za odgoj i obrazovanje zatražilo stručno mišljenje sadrži li udžbenik netočne i zastarjele podatke koji bitno utječu na vjerodostojnost sadržaja.

Do odluke ministra Fuchsa na tom je portalu objavljeno dovoljno članaka na temelju kojih je moguće dokučiti odgovor na pitanje “što ih žulja”. Radi se, naime, o interpretaciji zbivanja iz nedavne prošlosti, a koja odudara od narativa koji bi, po svemu sudeći, morao biti jedini dopušten u javnosti. Povijesna znanost, pa onda posljedično i nastava povijesti, nisu tek zbirka činjenica. One smisao dobivaju kontekstualizacijom i interpretacijom, a interpretacija nikada nije u jednini. Svoditi sve na jedini dopušteni, tvrdo desničarsko-nacionalistički narativ, pri čemu se zagovornike bilo kakvog odstupanja prokazuje i prikazuje kao neku vrstu neprijatelja i izdajnika Hrvatske, ljubitelja Jugoslavije i slično iz palete standardnih desničarskih diskvalifikativa, nije ništa nego vraćanje Hrvatske u jednoumlje, a jednoumlje se, nije to nepoznato, lako prometne u bezumlje. U pozadini svega je želja za propisivanjem jedine dopuštene istine.

Ključni članak objavljen na portalu narod.hr koji objašnjava što je u pozadini eliminacije udžbenika koji ni po čemu interpretativno nije avangardan je tekst ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazora. Osim njega, taj su tekst pisale neimenovane mu kolegice i kolege koje je zamolio za pomoć, a on sam je komentirao poglavlja o stvaranju Republike Hrvatske, Domovinskom ratu i poraću.

Prije nego što išta napišemo o Nazorovoj analizi valja napomenuti da je on koautor udžbenika, gle čuda, za četvrti razred gimnazije. Odlukom ministra o povlačenju udžbenika “Zašto je povijest važna? 4” sigurno može biti zadovoljan, zbog barem na ekonomskoj osnovi vjerojatnog povećanja udjela svog udžbenika među maturantima gimnazija. To da je analizu na traženje portala sročio autor konkurentskog udžbenika portal narod.hr nigdje ne navodi.

Nemamo prostora navesti sve nesklapnosti koje je Nazor napisao, nije to u opširnom članku uspjelo ni Branimiru Jankoviću, glavnom uredniku portala historiografija.hr, koji je ustao u obranu prava na pluralizam i slobodu mišljenja u ovom slučaju. Navest ćemo tek nekoliko primjera Nazorove “argumentacije”. Za Nazora je “gotovo nevjerojatan” opis Vladimira Bakarića. U jednom dijelu citira udžbenik: “DOSLJEDNJO SE SUPROTSTAVLJAO JAČANJU CENTRALIZMA I U VIŠE JE NAVRATA OSUĐIVAO UNITARIZAM I NACIONALIZAM KAO DVIJE RAZORNE SNAGE ZA MEĐUNACIONALNU STABILOST U JUGOSLAVIJI (velika slova nisu u knjizi, ovdje odražavaju zaprepaštenost napisanim).” Što je to zaprepastilo Nazora nije jasno. Bakarić je doista osuđivao nacionalizam (obično mu se to danas zamjera, primjerice gušenje Hrvatskog proljeća; bit će, valjda, da Nazor misli da je Bakarić bio nacionalistička perjanica), doista je gušio unitarizam (na toj je osnovi politički likvidirao Miloša Žanka, a ostavština te X. sjednice CK SKH iz 1970. opstala je i nakon sloma Hrvatskog proljeća), borio se za federaciju (skovao je izraz “federiranje federacije”) nasuprot centralističke i unitarne države. Reklo bi se da je Nazor zabludio u bespućima povijesne neozbiljnosti, a zaprepaštenost izaziva ono što je on napisao.

Nazor bi što je moguće više detaljno propisao kako se mora pisati, na što upozorava i Janković. Pišući o Planu Z4, navodi da bi bilo preciznije reći da ga “rukovodstvo pobunjenih Srba nije željelo ni pogledati. Odnosno ‘ni uzeti ga u ruke'”. Buni se Nazor i protiv toga što su autori, pišući o tome da je JNA oduzela oružje Teritorijalnoj obrani SR Hrvatske iz njenih skladišta, koristili glagol “isprazniti”. Takvih primjedbi kojima bi se propisivalo ne samo što se smije misliti nego i kako se mora pisati ima još. Ravnatelj HMDCDR-a piše i da su autori “veliku pažnju posvetili i pravu na pobačaj, ženskim pravima, LGBTIQ zajednicama, ali gotovo da nema govora o problemima koji uništavaju europski kontinent kakav smo poznavali. Nema ničega o demografskom slomu europskih naroda i ogromnim imigracijama na područjima Zapadne Europe”. Radi se o veoma znakovitom pasusu. Nazorov je prigovor na razini klasične desničarske greške na razini whataboutisma. Konkretno, nekome tko ukaže na jedan problem prigovara se zato što nije ukazao na neki drugi, mogući, stvarni ili izmišljeni problem. Prebacimo li lopticu na drugačiji teren, Nazor nekome tko piše o kukuruzu prigovara zato što ne piše o uljanoj repici. Autor zauzima desnu poziciju tipičnu za portal na kojem je tekst objavljen – dovode se, makar aluzijom i posredno, u sumnju prava žena i LGBTIQ osoba, a pravi problem za njega su imigranti.

Za Nazora je primjer manipulacije izvorima navođenje citata iz Tuđmanova govora na Prvom općem saboru HDZ-a “u kojem se spominje NDH”. Radi se o poznatoj rečenici da NDH nije bila samo puka kvislinška tvorba i fašistički zločin, već i izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda za svojom samostalnom državom. Nazoru je sporno to što se pitanjima učenicima, prema njegovoj tvrdnji, sugerira da je taj govor “mogao biti razlogom zbog kojeg se dio srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj osjetio ugroženim i odlučio na ustanak jer, eto, obnavlja se NDH”. Nije to jedini slučaj u kojem bi Nazor odredio kako se što smije interpretirati. Napadi zdesna posljedica su toga što udžbenik ne odgovara njihovom istinotvorbenom narativu o tome kako se smije i treba pisati o suvremenoj nacionalnoj povijesti. Sve što imalo odudara od toga treba prokazati i potom eliminirati.

Pitanje je i po kojoj proceduri je udžbenik povučen i tko je u tome sudjelovao. Novinarka portala telegram.hr Dora Kršul upitala je ministarstvo na čiji konkretan zahtjev je pokrenut postupak brisanja udžbenika, ali na to joj pitanje nije odgovoreno, tek joj je navedeno da je postupak pokrenut “zbog primjedbi različitih dionika iz sustava odgoja i obrazovanja”. Navedena novinarka nije dobila odgovor ni na pitanje tko je autor mišljenja na temelju kojeg je ministar povukao udžbenik. Naveli su joj glavne naglaske mišljenja, ali oni su toliko općeniti da se mogu primijeniti na praktički svaki udžbenik.

Slučaj udžbenik preselit će se u sferu politike. Saborska zastupnica SDP-a Sabina Glasovac službenim je putem postavila niz pitanja ministru Fuchsu koja se tiču upravo procedure brisanja i trenutačne tajnovitosti tog postupka. Glasovac zanima tko su podnositelji zahtjeva za brisanje udžbenika, na temelju čijeg stručnog mišljenja je ministar odlučio, je li rješenje doneseno na temelju mišljenja Stručnog povjerenstva te tko su članovi povjerenstva. Brisanje odobrenog udžbenika veoma je opasan presedan, posljednji put tako nešto dogodilo se 1996. godine. Dosadašnje tajenje informacija budi sumnju u moguće nečasne radnje i pogodovanje, a hajka vođena protiv udžbenika jasno naznačuje da je riječ o borbi za jedino dopušteno tumačenje prošlosti.

Glasovac je u izjavi za Novosti naglasila da je riječ o opasnom presedanu, a kada vidimo tko je predao zahtjev, “znat ćemo je li bilo elemenata pogodovanja”. Navela je da nedostaju odgovori na brojna pitanja, a zanima je i koje su to novonastale okolnosti na temelju kojih je brisan ranije odobren udžbenik.

Ubrzo nakon odluke ministra Fuchsa o brisanju udžbenika iz Kataloga, gimnazijama je iz ministarstva odaslana obavijest o odabiru novog udžbenika. Nastavnici žurno moraju izabrati jedan od tri ponuđena udžbenika, a Nazor je koautor jednog od njih. To će biti dodatni, neočekivani trošak za proračun, a učenici koji su učili po nedavno izbrisanom i za ministarstvo nespornom udžbeniku školsku godinu će završiti učeći po drugom udžbeniku.

U ovoj višetjednoj hajci ne treba smetnuti s uma da je Hajdarović, jedan od autora izbrisanog udžbenika, nedavno objavio serijal tekstova o sumnjivim međunarodnim nagradama za nastavnike. Te nagrade dobitnici navode u svojim biografijama, a one su im i dobra referenca za napredovanje u službi. Problem je u tome što je Hajdarović razotkrio da su te međunarodne nagrade međunarodna prevara koja se može lako pribaviti i da nemaju nikakvu stručnu težinu. Ni u jednom tekstu nije doveo u pitanje kvalitetu pojedinog nastavnika koji se takvom nagradom dičio u svojoj biografiji, ali pitanje je kome je svojim pisanjem stao na žulj.

(Novosti/Tihomir Ponoš)

Facebook
E-mail