Ispred zajedničke grobnice 152 poginula partizanska borca i spomenika položeni vijenci i upriličen komemorativni skup u povodu 78. obljetnice Oborovske bitke. BORIS KOVAČIĆ, potpredsjednik Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Grada Zagreba i Zagrebačke županije, podsjetio je na tu krvavu bitku hrvatskih partizana, ali i na „nove bitke“ u kojima se „borimo za uščuvanje vrijednosti antifašizma“
Jedno malo selo, smješteno na lijevoj obali Save, udaljeno od Zagreba tridesetak kilometara, bilo je 29. ožujka 1944. godine poprište krvave borbe, koju je vodila 2. moslavačka brigada i Posavski partizanski odred u okruženju s deseterostruko jačim neprijateljem: Nijemcima, ustašama, domobranima i Čerkezima. Ispred zajedničke grobnice 152 poginula partizanska borca i spomenika rad kiparice VERE DAJHT KRALJ, upriličen je komemorativni skup (zbog pandemijskog ograničenja nazočile su samo delegacije ZUABA GZ i ZŽ, Evocirana su sjećanja i položeni vijenci. „U grobnici ovoj mrtve ne traži, heroji žive i stoje na straži“ – poruka književnika i prvoborca JOŽE HORVATA, na zajedničkoj grobnici podsjeća na žrtve Oborovske bitke i skupo plaćenu slobodu koja je stigla nakon nešto više od godine dana.
„Naše okupljanje pred ovim spomenikom, postala je tradicija, posvećena Oborovskoj bitci i njenim žrtvama. Uspomene na njih čija su imena uklesana na spomeniku je odavanje počasti palim borcima i domoljubima, te podsjećanje i pouka živima kakve i kolike su žrtve pale za slobodu naroda i domovine, za velike ciljeve i ideale“, kazao je okupljenima BORIS KOVAČIĆ, potpredsjednik ZUABA GZ i ZŽ. Dodao je da je „svaki pokušaj negiranja i omalovažavanja hrvatskog antifašizma, neovisno s koje strane i s kojom namjerom se plasira, ne može i neće izbrisati povijesnu istinu, da je antifašistička borba Hrvatske kao dijela ondašnje zajedničke države bila sastavni i nerazdvojni dio svjetske antihitlerovske koalicije, a pod vodstvom Komunističke partije i vrhovnog komandanta TITA. Bez te borbe ne bi bilo današnje međunarodno priznate Republike Hrvatske, nastale u AVNOJ-evskim granicama. Stoga i žrtve Oborovske bitke nisu bile uzaludne“.
Podsjetimo, u proljeće 1944. godine, selo Oborovo bilo je sjedište organa narodne vlasti i političkih organizacija Zagrebačkog okruga i Dugoselskog kotara. Tu su boravili i slušatelji partijskog tečaja i nekoliko vijećnika ZAVNOH-a, a u širem području i veće partizanske jedinice. Bile su to okolnosti koje su pogodovale odluci da se u Oborovu preuzme transport s oružjem koji je pristizao s Banije i Korduna koje je 1. korpusu zagrebačkom uputio Glavni štab NOV Hrvatske. Prihvat naoružanja i druge ratne opreme povjeren je 2. moslavačkoj brigadi 33. divizije i Posavskom odredu iz sastava Istočne grupe NOP odreda 10. korpusa.
Konvoj s oružjem trebao je prispjeti do 25. ožujka, no ratne okolnosti uzrokovale su njegovo višednevno kašnjenje. Zbog toga je 570 boraca 2. moslavačke brigade i Posavskog odreda ostalo na području Oborova nekoliko dana duže. Ne treba tajiti: rukovodstva partizanskih jedinica nisu poduzela sve mjere borbenog osiguranja radi sprečavanja iznenadnog djelovanja neprijateljskih snaga. Zakazalo je izviđanje – nije se pravodobno utvrdilo gdje se neprijatelj nalazi, nije se ustanovilo što smjera i kakav mu je razmještaj. Maskiranje i zaprečavanje, također nije bilo pravovaljano. I – dogodilo se iznenađenje! Dakako, od strane jakih njemačkih i ustaško-domobranskih snaga (4.790 vojnika), koji su 29. ožujka u ranim jutarnjim satima napali partizanske jedinice i okružili ih.
Borba u okruženju je najsloženiji oblik borbenog djelovanja. Teška bitka s nadmoćnijim neprijateljskim snagama vođena je do kasnih popodnevnih sati. Druga moslavačka brigada pretrpjela je velike gubitke: 37 poginula, 28 ranjena i 147 zarobljena i nestala borca. U ruke neprijatelja našlo se 207 pušaka, 12 puškomitraljeza, nekoliko minobacača i druga neophodna borbena oprema. Poginuo je i komandant Posavskog odreda STJEPAN BOBINEC ŠUMSKI. Među poginulima su bila i 32 vojna i politička rukovodioca i tri vijećnika ZAVNOH-a. Ukupni gubici partizanskih snaga – 152 borca. Neprijatelj je imao također znatne gubitke i veliki broj ranjenih vojnika. Naravno, nije ostvario planirani cilj: potpuno uništenje partizanskih jedinica u okruženju i zatiranje antifašističkog pokreta ovog područja.
Nakon iscrpljujuće borbe, partizanske jedinice pred večer uspjele su probiti neprijateljski obruč i izvući se u Moslavinu. Posavski odred je ubrzo popunjen novim borcima kao i 2. moslavačka brigada (jačine jednog bataljuna iz sastava Moslavačkog NOP odreda) – te su nastavili uspješna borbena djelovanja.
Bojan Mirosavljev
