Predstavnici izviđačkih organizacija i lovačkih društava te poklonici antifašizma, među kojima i skupina mladih, pohodili su Humku u spomen na jubilej – prvi ratni uspjeh Moslavačke čete u borbi od 27. siječnja 1942. godine sa ustaško-domobranskim i žandarmerijskim snagama
Po ciči zimi, 27. siječnja 1942. godine, moslavački partizani su u rajonu tt. 371 sačekali jake neprijateljske snage na Humci. Snijeg je bio vrlo visok – na nekim mjestima metar i pol, a temperatura minus 30 stupnjeva. Poslije sata čekanja došlo je do neposredne borbe u kojoj su ustaške i domobranske snage i žandarmerija u potpunosti razbijene. Zbog velike hladnoće zakazalo je i njihovo automatsko oružje. Poslije sat i pol borbe neprijatelj je odstupio, ostavivši u snijegu osam mrtvih i dvadesetak ranjenih vojnika. U toj akciji poginuo je skojevac VINKO GOLUBOVIĆ GOLUB, a teško ranjen borac STEVO MILAKOVIĆ ACO. Zarobljeno je i dosta oružja i opreme što će pojačati vatrenu moć partizanske čete. Četa se tijekom noći izvukla nadomak Garešnice i kasnije produžila marš u rajonu Daruvara.
Neprijatelj će 28. siječnja 1942. godine ponovno udariti na Moslavačku goru i uzalud tražeći partizane, a u svom bijesu i nemoći počinit će i prve zločine u selu Malom Proku. Moslavački partizani vraćajući se u svoj kraj u ožujku 1942., poslije manjih akcija ponovno se sukobili s neprijateljskim formacijama na Moslavačkoj gori – 28. i 29. ožujka. U borbama s mnogo nadmoćnijim neprijateljem, partizani su ipak uspjeli probiti se iz obruča, uz gubitke svoja dva istaknuta borca HUSEINA MUFTIĆA MUJE i BOGDANA JELAČE ZONE.
Poklonici antifašizma među kojima i skupina mladih, predstavnici izviđačkih organizacija i lovačkih društava s područja Sisačko-moslavačke i Bjelovarsko-bilogorske županije, po tradiciji (uz poštivanje epidemioloških mjera) – stazama partizanskim pohodili su Humku, na vrhu Moslavačke gore, u spomen na jubilej – 80. obljetnicu prvog ratnog uspjeha Moslavačke čete (28. siječnja 1942. godine) u borbi s ustaško-domobranskim i žandarmerijskim snagama. Ispred obnovljenog partizanskog spomenika položeni su vijenci i cvijeće i odana počast poginulim partizanskim borcima i braniteljima Domovinskog rata. Počast je odana i preminulom NENADU TURČINOVIĆU, nekadašnjem predsjedniku Udruge antifašističkih boraca i antifašista Kutine, koji je bio jedan od inicijatora obnove spomenika i pohoda na vrh Moslavačke gore.
O partizanskoj akciji na Moslavačku goru govorio je MILAN IVANČEVIĆ, član Predsjedništva ZUABA Bjelovarsko-bilogorske županije. U svom izlaganju potencirao je značaj Moslavačke čete, čiji su borci, šireći ustanak u Moslavini razbili tada višestruko jače snage neprijatelja. U surovim uvjetima hladnog vremena i snijega, odlučnošću i hrabrošću partizana, izvojevana je pobjeda koja je doprinijela i brzom jačanju Narodnooslobodilačkog pokreta u Moslavini.
A, sve je počelo ljeta 1941. godine. U selu Križicu kod Ivanske osnovana je prva Moslavačka oružana grupa 3. kolovoza od desetak boraca na čelu s ASIMOM ČEHAJIĆEM TURČINOM. U težnji da se prebaci na Kalnik već 5. kolovoza slijedi prvo vatreno krštenje u sukobu sa žandarima kod Carevgrada. Tom prilikom od zadobivenih rana umire omladinac FERANJO HRVATIĆ. Početkom jeseni osnivaju se odbori NOP-a, a 4. listopada od komunista Banove Jaruge formiran je odred „Matija Gubec“. U prosincu su formirane prve partizanske grupe garešničkog i čazmanskog područja koje će se ujediniti 21. prosinca 1941. godine. U tim danima Moslavina gubi dva svoja najistaknutija komunista i revolucionara i to nesretnim slučajem ALOJZA VULINCA SLUGU, sekretara OK KPH Čazma, a istoga dana u Bjelovaru je strijeljan KASIM ČEHAIĆ TURČIN, sekretar OK KPH Bjelovar i još 90 aktivista.
Novoformirani odred „Sloga“ izvršio je već 21. prosinca i svoju prvu oružanu akciju na Lonskom mostu kod Prečeca. Zarobljena je značajna količina oružja i prvi puškomitraljez „Brnac“, ali je odred imao i prvu žrtvu – omladinca ANDRIJU SAČARIĆA MALOG iz Garešničkog Brestovca. Već sljedećeg dana, 24 prosinca, na Psunju je formiran Slavonski NOP bataljun u koji će ući i Moslavačka partizanska četa kao Treća četa, iako je ona od samog početka djelovala samostalno. Odredu „Sloga“ početkom 1942. godine priključuju se i borci iz Bjelovarske grupe što će značajno, ne samo brojčano, već i kvalitetno kadrovski ojačati moslavačke partizane.
Moslavačka četa, koja je formirana koncem 1941. godine spajanjem triju partizanskih grupa, dobila je ime po strijeljanom sekretaru OK KPH Bjelovar. Zvala se Treća četa Slavonskog NOP bataljuna „Kasim Čehaić“. U četi je bilo 38 Hrvata, 15 Srba i po jedan Nijemac, Bugarin, Slovenac i Talijan. Komandir čete bio je PAVLE VUKMANOVIĆ STIPE, španjolski borac, komesar MATO SVETLIČIĆ SVIJETLI, njegov zamjenik TOMO BUDEN HITRI, sekretar partijske organizacije IVAN MILENIĆ BRADA, rukovodilac skojevske organizacije NIKOLA ŠUŠNJAR GENO… U četu su iz drugih partizanskih grupa pristigli i ĐURO PRILIKA BRKO, kasnije ratni komandant bataljuna i brigade, PETAR BIŠKUP VENO, koji je poginuo u ožujku 1945. godine, kao komandant 32. divizije.
B. Mirosavljev
