I dok se u brojnim zapadnoeuropskim medijima s entuzijazmom slave vojni uspjesi ukrajinske vojske, američka vlada u tome već vidi “zaokret” rata, Međunarodna federacija boraca otpora (FIR) – Federacija antifašista, koja je imenovan od strane Ujedinjenih naroda za “veleposlanika mira”, obnavlja svoje temeljno stajalište da je mir moguć samo uz nevojna rješenja.
Tijekom sastanka vodećeg tijela u Budimpešti prisutni članovi Izvršnog odbora istaknuli su sljedećih pet točaka:
1. FIR se zbog svoje povijesti protivi svakom agresorskom ratu.
2. FIR je uvijek na strani žrtava rata na ratištu i izvan njega. Stoga se također protivimo sankcijama koje kažnjavaju ljude u svim regijama svijeta.
3. Ako zemlja ima sukobe sa susjedom, nije rješenje za rješavanje oružjem. Potreban nam je dijalog i na međunarodnoj razini.
4. FIR želi mir – svi trebamo mir. Stoga je potrebno ne slati daljnje oružje na ratište, već započeti diplomatske razgovore za zaustavljanje borbi.
5. FIR poziva na novu međunarodnu konferenciju za kolektivnu sigurnost u Europi.
Ti su zahtjevi toliko jednostavni i jasni da ih mogu prihvatiti sve političke i društvene snage koje su ozbiljno zainteresirane za mir.
Sa zadovoljstvom vidimo da u raznim zemljama već postoje društveni savezi, aktivnosti mirovnih pokreta, koji djeluju u smislu ovih ideja, ali ipak su ti glasovi pretihi. Stoga FIR poziva: Za ove ciljeve, vrijedno je razvijati pokrete u svim zemljama, dovesti ih u javni diskurs.
Koliko je važna ova mirovna orijentacija, pokazuje ne samo rat u Ukrajini, gdje sve više civila u svim dijelovima ratne zone postaje žrtvama borbi, nego i ratna poprišta u drugim dijelovima svijeta, koja su uglavnom “zaboravljena” od strane medija.
Ne zaboravljamo ni rat u Jemenu koji traje već sedam godina uz sudjelovanje ratne koalicije predvođene Saudijskom Arabijom i koji je, prema ocjeni Ujedinjenih naroda, doveo do najveće humanitarne katastrofe našeg vremena. Više od milijun ljudi, uključujući mnogo djece i mladih, bili su žrtve bombardiranja i gladovanja. Više od 24 milijuna ljudi od ukupno oko 30,5 milijuna treba humanitarnu pomoć.
Ovaj tjedan ponovno su se rasplamsale borbe između Armenije i Azerbajdžana, prepoznatljivi posrednički ratovi oko zona utjecaja na Kavkazu i pristupa rezervama plina i nafte u regiji koje bi zapadnoeuropske zemlje mogle koristiti kao zamjenu za sankcionirane isporuke plina i nafte iz Rusije. Kako bi dobili potpuni pristup ovdašnjim prirodnim resursima i istovremeno “okupirali” Rusiju još jednim vojnim sukobom, spremni su čak dodatno zaoštriti vojne napetosti između dviju država.
Osim toga, sa zabrinutošću vidimo prijetnju vojnog sukoba u Egejskom moru. Spor s Grčkom, koji potiče Turska, prijeti da se iz retoričke razmjene udaraca pretvori u pravi rat. Turska strana godinama polaže pravo na otoke i sfere utjecaja. U sjeni ukrajinskog rata, sada vjeruje da to može potvrditi.
Činjenica da su obje zemlje ponovo članice NATO-a jasno pokazuje da taj vojni savez ne može igrati mirovnu ulogu. Ni širenje njezine vojne strukture neće pridonijeti miru u Europi, već će samo produbiti dodatne sukobe. Dakle, ne samo političke snage u baltičkim državama vjeruju da mogu provoditi svoje povijesno-revizionističke provokacije pod “zaštitom NATO-a”.
Ostaje FIR, a ne naoružanje i vojska, ali samo su diplomacija i pregovori rješenje – ravno i za Europu.
FIR
