Ministarstvo kulture i medija donijelo je 6. srpnja rješenje kojim je utvrdilo “prestanak svojstva kulturnog dobra za Spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora u Dragljanima, grad Vrgorac”.
U aktu, čiji je potpisnik Davor Trupković, ravnatelj Uprave za zaštitu kulturne baštine pri Ministarstvu, nakon detaljnog opisa spomenika podignutog 1969. godine u dvorištu škole zatvorene od 2015. godine zbog depopulacije, stoji kako “temeljem valorizacije koju je provelo Povjerenstvo za vrednovanje Hrvatskog instituta za povijest, a koja je donesena u Izvješću Stručnog povjerenstva za izradu kriterija za vrednovanje povijesnih događaja i osoba 20. stoljeća, predmetnu zgradu sa spomen pločama nije potrebno štititi kao pojedinačno kulturno dobro.
Zbog svega navedenoga, nadležni Konzervatorski odjel u Imotskom predložio je ukidanje svojstva kulturnoga dobra za Spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora u Dragljanima i njegovo brisanje iz Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske”.
Na spomeniku su imena žrtava hercegovačkih četnika
Spomenik podignut 1969. godine na inicijativu tadašnje boračke organizacije izrađen je od betonskih ploča koje se lome po sredini poput knjige i na njemu su nabrojana imena 26 palih boraca iz tog kraja te 30 žrtava fašističkog terora. Riječ je većinom o ljudima koje su u operaciji Albia, pod pokroviteljstvom talijanskih fašista, pobili hercegovački četnici u vrgoračkim selima duž Napoleonove ceste, pa tako i u Dragljanima. Dogodilo se to 29. kolovoza 1942. godine, što znači da spornim aktom Ministarstvo kulture i medija uoči skore 79. obljetnice pokazuje ne samo da je zaboravilo žrtve nego ih simbolički prezire.
Zakon precizira da kulturna dobra uživaju osobitu zaštitu i predstavljaju nacionalno blago te nabraja svrhe zaštite: njihovo očuvanje u neokrnjenom i izvornom stanju, sprječavanje svake radnje kojom bi im se, izravno ili neizravno, mogla promijeniti svojstva, oblik, značenje i izgled te sprječavanje protupravnog postupanja i protupravnog prometa.
Drugim riječima, voljom vlade Andreja Plenkovića, njegove resorne ministrice Nine Obuljen Koržinek i podređenih glasova struke, spomenik u Dragljanima na putu je pretvaranja u običnu kameno-betonsko-mramornu građu. Odnosno, kako će objasniti Ministarstvo kulture i medija u odgovoru koji ćemo kasnije citirati, prepušten je jedinici lokalne samouprave “na daljnju skrb”.
HDZ desetljećima devastira antifašističke spomenike
Skrb lokalne samouprave prema antifašističkoj baštini u većem se dijelu Hrvatske desetljećima svodi na različite oblike zatiranja i bagateliziranja. Gaženje po spomenima na prezrene žrtve i omražene borce, ali i civilne žrtve – osim ako ih nisu ubili partizani – spada u tekovine kojih se HDZ-ove vlasti dosljedno drže od ranih devedesetih, samo što su ga prilagodili duhu vremena, pa ga sada u pravilu ne provode dinamitom, čekićima i ostalim priručnim sredstvima, nego rješenjima stručnih komisija. Umjesto psovki i kletvi, ključne su riječi valorizacija i struka, a pokretačka energija odavno nije revolucionarni zanos novih vladara, nego hladnokrvna odrješitost donositelja i provoditelja zakona, smirenih kontrolora sadašnjosti i budućnosti metodom uzurpacije prošlosti.
Ravnatelj Trupković, potpisnik rješenja, nagli je karijerni uzlet doživio u ožujku 2016. godine kad je postao pomoćnik Zlatka Hasanbegovića, bivšeg ministra kulture, kojem bi zaista bilo nekorektno pripisati sklonost prema antifašističkoj baštini. Trupković oslikava kontinuitet politike, samo što ona više nema hasanbegovićevsku ostrašćenost, nego koržinek obuljenovsku birokratsku hladnoću. Forma se promijenila, sadržaj je ostao. Malo nade u ovom slučaju daje tek činjenica da lokalnu samoupravu već pet godina ne vodi HDZ, nego Nezavisna lista mladih.
Spomenik je bio zaštićen od 1977. godine
Spomenik je bio zaštićen rješenjem Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu od 26. prosinca 1977. godine. Aktualno rješenje s Trupkovićevim potpisom precizira kako je Stručno povjerenstvo za utvrđivanje svojstva kulturnoga dobra, u skladu s odgovarajućim zakonskim odredbama, na sjednici održanoj 28. i 29. svibnja 2018. godine utvrdilo da ga više nije potrebno štititi kao pojedinačno kulturno dobro, s čime se 12. prosinca 2019. godine suglasilo i Hrvatsko vijeće za kulturna dobra.
Index se, naravno, s pitanjima o ovom slučaju obratio Ministarstvu kulture i medija te Hrvatskom institutu za povijest. Institut nam još nije odgovorio, ali Ministarstvo jest. Citiramo:
“Od 2008. godine, u okviru opće revizije Registra kulturnih dobara provodi se i revizija rješenja o registraciji spomenika NOB-a. Revizija je postupak ispitivanja i usklađivanja svih rješenja o registraciji spomenika kulture donesenih prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara iz 1999. godine. Do propisane revizije koja obuhvaća svu registriranu kulturnu baštinu pa tako i NOB spomeničku i memorijalnu baštinu, ona i dalje ostaje pod zaštitom te je upisana u Registar kulturnih dobara RH.
Ministarstvo se poziva na posebne znanstvene studije
Za potrebe revizije baštine NOB-a, Ministarstvo kulture i medija, u suradnji s Hrvatskim institutom za povijest i Savezom antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, uspostavilo je kriterije za vrednovanje povijesnih događaja i spomenika 20. stoljeća te smjernice za vrednovanje memorijalne baštine NOB-a. U okviru ovog procesa od Hrvatskog instituta za povijest naručene su i posebne znanstvene studije za spomenike i događaje za koje je bilo potrebno istražiti dodatne podatke.
U procesu revizije temeljem navedenih kriterija nastojalo se od ukupnog broja registriranih spomenika NOB-a utvrditi dobra koja su od posebnog povijesnog i nacionalnog značaja za koje je predviđena preregistracija te upis na Listu zaštićenih kulturnih dobara Registra kulturnih dobara RH. Uz navedene kriterije dobra su u postupku revizije valorizirana i prema kriteriju umjetničko-estetskog značaja. Za dio dobara predloženo je brisanje, odnosno za baštinu NOB-a za koju je procijenjeno da je od lokalnog značaja – upućivanje na skrb lokalnoj zajednici u skladu sa čl. 17. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, kao što je slučaj sa Spomenikom palim borcima i žrtvama fašističkog terora u Dragljanima kod Vrgorca.
Proces revizije provodi se kontinuirano, a trenutko je u tijeku preregistracija za okvirno 50 kulturnih dobara. Uz proces preregistracije, paralelno se jedinicama lokalne samouprave upućuju na daljnju skrb dobra koja nisu u skladu s utvrđenim kriterijima. U Registar je trenutno trajno upisano 67 kulturnih dobara vezanih za NOB/NOR i radnički/komunistički pokret.”
“Odluka je stručna i definirana zakonom”
Poduži odgovor Ministarstva kulture i medija završava pasusom u kojem ističu da je odluka o sudbini dragljanskog spomenika stručna i definirana zakonom. Tako je, “sukladno kriterijima”, utvrđen prijedlog pa upućen Hrvatskom vijeću za kulturna dobra na mišljenje i na njegovu temelju je doneseno rješenje o prestanku svojstva kulturnog dobra te provedeno brisanje u Registru kulturnih dobara RH. Odluka će na koncu biti dostavljena katastru te sudu radi brisanja zabilježbe u zemljišnim knjigama.
Čitatelju prepuštamo na procjenu je li odgovoreno na naše pitanje koliko je spomenika antifašistima izgubilo svojstvo kulturnog dobra u mandatu aktualne ministrice te događa li se takvo što i drugoj spomeničkoj baštini osim one antifašističke.
Inače, Hrvatsko vijeće za kulturna dobra vodi profesor Miljenko Domijan i također djeluje u okviru Ministarstva kulture i medija.
Treća afera aktualne ministrice
Kada bi hrvatska javnost bila senzibilizirana prema ovakvim temama, slučaj ukidanja svojstva kulturnog dobra spomeniku u Dragljanima bio bi treća afera aktualne ministrice u relativno kratkom vremenu. Prvo je inzistirala da priznati pisac Semezdin Mehmedinović ne bude dio projekta Nagrada mlade kritike u organizaciji Ministarstva kulture i medija i Ministarstva znanosti i obrazovanja, a potom je njezin i partijski pouzdanik Kazimir Bačić, glavni ravnatelj HRT-a, završio u pritvoru zbog sumnje da je sudjelovao u korumpiranju pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.
No ministrica se ne treba brinuti. Kao i kolegama, rok trajanja joj nije primarno određen radnim uspjesima, nego iskazanom lojalnošću, a ona sigurno neće biti ugrožena oduzimanjem svojstva kulturnog dobra jednom antifašističkom spomeniku s imenima četničkih žrtava i poginulih partizana.
Dapače.
(INDEXHR / Vladimir Matijanić)