Dvoje bivših ministara aktualne Vlade, ravnatelj agencije za fondove EU-a i dva gradonačelnika su među najviše rangiranim hrvatskim političarima protiv kojih je Ured europskog javnog tužitelja pokrenuo kaznene postupke, kada već domaće pravosuđe nije bilo u stanju
Osim što se nije propustila samopohvaliti, nedavno smijenjena ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Nataša Tramišak istaknula je na odlasku i da iza nje “nema afera”, kao da bismo to trebali shvatiti imperativnim uspjehom ovdašnjih političara. Isticanje tako rijetke “političke bezgrešnosti” nije slučajno, s obzirom na to da činjenice govore da je Hrvatska jedina država Europske unije čija su čak dva bivša člana vlade nakon proizvedenih afera obuhvaćena istragama i optužnicama koje vodi Ured europskog javnog tužitelja (EPPO).
Tako će afera Softver, nakon tri godine istrage domaćeg pravosuđa, ostati zabilježena kao prva u nas u kojoj je po nalogu europskog tužitelja uhićena jedna bivša ministrica, Gabrijela Žalac, koja je također bila na čelu resora regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Protiv nje je, koncem prošle godine, a samo šest mjeseci od svojeg osnutka, EPPO podigao i optužnicu za nezakonito provođenje postupka javne nabave. Ključno je bilo ministričino pogodovanje softverskoj tvrtci tijekom 2017. i 2018. godine u procesu javne nabave informatičkog sustava za strateško planiranje i upravljanje razvojem, pri čemu je nastala potencijalna nepripadajuća korist od 1,3 milijuna eura iz fondova EU-a. Optužnicom za zlouporabu položaja i trgovinu utjecajem u ovom slučaju obuhvaćeni su i Tomislav Petric, bivši ravnatelj Središnje agencije za financiranje i ugovaranje (SAFU) kao i poduzetnici Marko Jukić i Mladen Šimunac. Ljetos je u istražnom zatvoru zaglavio i Tomislav Tolušić, bivši ministar poljoprivrede i nekadašnji potpredsjednik Vlade, ali i njegov suosumnjičenik Željko Ferenc, zaposlenik Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Tolušiću, kojeg se tereti za višemilijunske kunske subvencijske prevare s novcem iz europskih fondova u vinskom sektoru, lanjskog studenoga po nalogu europskog javnog tužitelja blokirana je i vinarija.
Za neupućenije čitatelje recimo da se središnji Ured europskog javnog tužitelja nalazi u Luksemburgu i ovlašten je za istrage, kazneni progon i podizanje optužnica za kaznena djela kojima se šteti proračunu EU-a. Aktivan je u 22 države Unije, među ostalim i u Hrvatskoj, s uredom u Zagrebu. Prema riječima glavne europske javne tužiteljice Laure Codrute Kövesi, dosad je središnji Ured zaprimio četiri tisuće prijava o kaznenim djelima, a pokrenuto je više od 1200 istraga i zaplijenjeno 250 milijuna eura.
Prema posljednjem izvješću Ureda u Hrvatskoj je 2021. godine bilo aktivno osam istraga s procijenjenom ukupnom štetom od 30,6 milijuna eura, pri čemu su sumnju u kaznena djela ponajviše prijavljivala nacionalna tijela i institucije EU-a.
Podsjetimo također da je lanjskog maja Ured europskog javnog tužitelja podignuo i optužnice za korupciju i zlouporabu položaja protiv deset hrvatskih građana pri čemu je nastala šteta u građevinskim projektima u iznosu od 22,6 milijuna eura. Glavni optuženici su bivši gradonačelnik Velike Gorice Dražen Barišić, ali i aktualni gradonačelnik Nove Gradiške Vinko Grgić i poduzetnik Krešo Petek. Dosad se troje preostalih optuženih nagodilo s EPPO-om u ovom slučaju te su osuđeni na rad za opće dobro i novčane kazne.
“Temeljni razlog političkih potresa i velikog interesa javnosti za istrage Europskog tužiteljstva jest učestali kazneni progon političara”, konstatirala je redovita profesorica kaznenog procesnog prava Zlata Đurđević u uvodniku Hrvatskog ljetopisa za kaznene znanosti i praksu, objavljenom lanjskog studenoga. “No krajnje je zabrinjavajuće što je Republika Hrvatska država Europske unije s daleko najvećim brojem visokih državnih i lokalnih dužnosnika (dva bivša ministra aktualne Vlade, ravnatelj agencije za fondove EU-a, dva gradonačelnika) protiv kojih Europsko tužiteljstvo vodi kaznene postupke, što upućuje na nepostojanje ili nefunkcioniranje nacionalnih mehanizama kontrole upravljanja javnim novcem, od onih upravnopravnih i političkih do kaznenopravnih.”
Za komentar o radu europskog javnog tužitelja pitali smo stoga Zorana Burića, izvanrednog profesora s Katedre za kazneno procesno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta.
– Uhićenje Gabrijele Žalac doživljeno je kao katarzičan čin. Građani su počeli vjerovati da se konačno pojavilo tijelo koje će biti spremno ažurno i profesionalno reagirati na različite zlouporabe vlasti. Rekao bih da primjer Gabrijele Žalac pokazuje da opća javnost za rad Ureda pokazuje više strpljenja i razumijevanja nego za rad naših nacionalnih tijela kaznenog progona. U ovom trenutku možemo samo spekulirati o tome kada će i s kakvim ishodom taj postupak završiti – kaže profesor Burić.
Naš sugovornik ističe kako činjenica da su u mrežu Ureda uhvaćeni politički dužnosnici s najviše razine može ukazivati na niz fenomena: od stanovitog osjećaja nedodirljivosti obnašatelja najviših političkih funkcija do neodgovarajućeg funkcioniranja sustava dodjele europskih sredstava, koji bi trebao biti slobodan od koruptivnih utjecaja.
– Iako s obzirom na kriterij osoba koje su uključene u istrage Hrvatska ima zvučne predmete, dostupni statistički pokazatelji o radu Ureda ne govore u prilog zaključku da Hrvatska spada u najproblematičnije države članice kada se radi o nezakonitom trošenju sredstava EU-a – kaže profesor.
Iz godišnjeg izvješća Ureda razvidno je da su problematičnije Češka, u kojoj su s posljednjim danom 2021. bile aktivne 32 istrage, Slovačka s 42 istrage i Bugarska s čak 98 aktivnih istraga i procijenjenom štetom od 427 milijuna eura, uglavnom različitih novčanih prevara. No od Hrvatske su mnogo uzornije Austrija, Cipar i Slovenija, gdje su bile aktivne tek po tri istrage, dok je Malta zaključila navedenu godinu s velikom nulom. Pokušali smo dobiti neki noviji podatak, zanimalo nas je u kakvoj su fazi postojeće optužnice, stoga smo višekratno bezuspješno nazivali zagrebački Ured, potom smo poslali pisani upit, nakon čega su nas uputili na središnji ured u Luksemburgu. Odande su nam pak odgovorili u roku od sat vremena: “Naše novo godišnje izvješće za 2022. bit će objavljeno najvjerojatnije u ožujku, stoga vas molimo za još malo strpljenja”, pisalo je u odgovoru.
Bilo kako bilo, u međuvremenu je lanjskog srpnja prvo kazneno djelo subvencijske prevare priznao Danijel Vinković, vlasnik OPG-a iz Međimurja: kazna zatvora od deset mjeseci zamijenjena mu je radom za opće dobro.
Može li europski javni tužitelj barem dijelom reformirati usnulo i neučinkovito hrvatsko pravosuđe? Profesor Burić domeće da bi pogrešno bilo govoriti da EU reformira hrvatsko pravosuđe. Ali možda bismo i mogli tako kazati, uz dodatak da se radi o reformi na koju je RH pristala s obzirom na to da je dala suglasnost za osnivanje Ureda.
– Djelovanje Ureda u okviru hrvatskog pravosuđa zaista nudi priliku za temeljito preispitivanje našeg pravosuđa i njegovu reorganizaciju. Po meni je ogromna prednost modela suradnje utjelovljenog u Uredu, koji nudi priliku za neposredan uvid, u operativnom smislu, u sličnosti i razlike našeg kaznenopravnog sustava i kaznenopravnih sustava razvijenih europskih demokracija. Ne radi se samo o usporedbi prava, već i o usporedbi institucija, njihove organizacije i načina rada – kaže profesor Burić.
Izvjesno je, dodaje, da će u određenom trenutku nedostaci hrvatskog pravosuđa postati prepreka za uspješan tretman kaznenih djela za čiji je progon Ured nadležan i da će takve situacije rezultirati pritiskom da se stanje u našem pravosuđu popravi, što će imati pozitivne posljedice na naše društvo i građane. Nije, naime, realno očekivati da će se promjene na kojima inzistira Europska unija moći zadržati samo na onom segmentu hrvatskog pravosuđa koji je neposredno vezan uz djelovanje Ureda, već će se preliti na hrvatsko pravosuđe u cjelini.
(Novosti/Dragan Grozdanić)