Svi su kulturni i prosvjetni radnici 10. korpusa kao i u ostalim jedinicama NOV Hrvatske bili u prvom redu borci, ali su se uz puške i mitraljeze borili i svojim stvaralaštvom. Njihov je rad bio lijek protiv umora i malodušnosti, snažno sredstvo propagande i širenja poruka o ciljevima borbe

Na svečanosti obilježavanja 80. obljetnice osnivanja Desetog korusa zagrebačkog u Rasinji, moderator skupa DUBRAVKO SIDOR, dramski umjetnik, među inim je kazao kako Zagreb može biti ponosan na 10. korpus, jer njegove jedinice nisu samo vodile borbe za oslobođenje nego su bile graditelji kulturnog i društvenog života na oslobođenim područjima. Kako je onomad istaknula prof. NATAŠA MATAUŠIĆ, dugogodišnja ravnateljica Hrvatskiog povijesnog muzeja, svaki povijesni trenutak, pa tako i ratna vremena, izrazito su ideologizirana i ispolitizirana što utječe i na kulturno-umjetničke pojave kojima daje angažirani, propagandni i tendenciozni karakter. Osnovne funkcionalne značajke kulture i umjetnosti NOB, pa tako i one nastale u okruženju 10. korpusa su propagandno-političke, edukativne i mobilizacijske. Njene djelatnosti bile su u prvom redu usmjerene na opismenjavanje i obrazovanje, kulturno-zabavni i sportski život, te izdavačku djelatnost i informiranje.
Na oslobođenom teritoriju, u jedinicama Desetog korpusa organiziraju se tečajevi opismenjavanja, tečajevi za pojedine djelatnosti kao i škole različitih rodova vojski kroz koje je prošlo mnogo boraca i rukovodioca. Do nastavnih sredstava dolazilo se vrlo teško, pisalo se na komadićima papira, na dijelovima školskih pločica… Zajedno su se čitali proglasi, bilteni i slušale radio vijesti.
Tijekom NOB-e u 10. korpusu djelovala su dulje ili kraće vrijeme 23 likovna umjetnika. To su bili uglavnom mladi i neafirmirani umjetnici, većinom studenti Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Mnogi su tek poslije rata završili svoje školovanje i postali priznati slikari i kipari. Zbog nedostatka i nemogućnosti nabave materijala, najzastupljeniji likovni izraz bio je crtež olovkom, tušem ili ugljenom. Slijedi akvarel, a rijetko tempera, dok ulja na platnu gotovo i nema. Iako je bilo ratno vrijeme, umjetnost nije bila ni soc-realistička ni dogmatično-programska, već su osobna opredjeljenja i likovne mogućnosti autora ekspresionizam EDE MURTIĆA, realizam ANDRIJE MAURIOVIĆA ili PETRA ŠIMAGE ŠUMSKOG, kao i naiva FRANJE MRAZA.
Prve kazališne grupe javljaju se već potkraj 1941. godine. Sredinim 1944. gotovo da nije bilo jedinice ili oslobođenog područja na kojem nije djelovala neka kazališna grupa. Glumci su sami pisali tekstove, režirali i glumili. Glumili su borci i rukovodioci, obrazovani i neuki ljudi. Partizanska scena bila je škrta, siromašna, gotovo asketska. Važnija je bila riječ. Program je bio „šaren“- brza izmjena kratkih i raznovrsnih točaka: himne, političkog govora, recitacija, zbornog pjevanja, skeča ili scenskog izraza; rjeđe adaptacije kraćih dramskih djela, uglavnom šaljivog ili politički angažiranog karaktera. Dramaturške teme bile su jednostavne: dobro protiv zla, život protiv smrti, narod protiv fašizma. Svjetlo protiv mraka. Kazališne predstave popularizirale su ciljeve NOB-e, razvijale patriotizam i povezivale nacionalnu i kulturnu baštinu s ciljevima NOB-e. U 32. diviziji tu su djelatnost potpomagali i glumci Omladinskog kazališta iz Zagreba koji su stigli na oslobođeni teritorij Kalnika krajem studenog 1943. godine. U toj skupini su bili braća JOISP i IVO MAROTTI, MLADEN ŠERMENT, DRAGO KRČA, MIRA ŽUPAN, FRANJO MAJETIĆ i SRĐAN FLEGO. Na oslobođenom teritoriju pod kontrolom Desetog korpusa bile su organizirane Bjelovarska, Moslavačka i Kalnička kazališna družina.
Glazba je imala posebno mjesto u životu boraca. „Mi imamo našu brigadnu glazbu. Rat je, ali ne možemo živjeti bez ikakve razonode i zabave. Naša glazba razveseljava borce, pruža im malo zabave. Tako da zaborave na muke i napore. Kada glazba zasvira svakom je lakše, svatko lakše korača“. (Rosta Maslinka, glazbenik u listu „Juriš“, glasilu 2. brigade 33 divizije 10. korpusa). Gotovo svaka jedinica imala je svoju limenu glazbu ili pjevački zbor, svirale su se narodne i borbene pjesme, od kojih su mnoge nastale u ratu.
U jedinicama 10. korpusa zagrebačkog bila je razvijena, unatoč kroničnom nedostatku roto-papira, tiskarskih boja i strojeva i – izdavačka djelatnost. Tiskaju se „Vijesti“ i list „Za pobjedu“. Informacije su stizale svaki dan kuririma od dopisnika s Kalnika, Bilogore, te preslušavanjem emisija Slobodne Jugoslavije, Radio-Moskve i Radio-Londona. Pisalo se o borbama partizana u zemlji, uspjesima saveznika, akcijama omladine i AFŽ-a, objavljivane su pjesme i kratke priče o likovima boraca, šale, anegdote i karikature, savjeti o borbi protiv tifusa i drugih zaraznih bolesti. Tiskano je preko 20 brigadnih listova, te brošure iz raznih područja. Osim vlastite izdavačke djelatnosti nabavljaju se tiskovine Vjesnik, Naprijed i Borba, kao i druga literatura s političkim i praktičnim vojnim temama, Tiskaju se leci politički plakati, zidne i džepne novine.
„Ne vode se revolucije da se o njima pišu pjesme. I pjesme i revolucije rađaju se da sačuvaju dostojanstvo čovjeka, njegovo osnovno ljudsko pravo na mir, slobodu i stvaralaštvo“. (Jure Kaštelan)
B. Mirosavljev