Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Komemoracije, obljetnice, reagiranja…

Glina  –  80. godišnjica prvoga ustaškog zločina nad Srbima

VESNA TERŠELIČ. Documenta:
Okupit ćemo se i 29. srpnja na obljetnicu stradanja u pravoslavnoj crkvi. Nadam se da će biti političke volje da se Spomen-domu vrati orginalno ime, kao što su Glinjani i Glinjanke tražili u svojoj peticiji i kao što već godinama čine nevladine udruge i manjinske organizacije. Ove se godine mijenjaju školski udžbenici za povijest za koje vjerujem da će kvalitetnije objašnjavati događaje iz 20. stoljeća. O tome ćemo saznati više od rujna, kad udžbenici  dođu u škole. Vidim da u zadnjih nekoliko mjeseci ima određenih koraka prema osudi zločina počinjenih u NDH. Svi svjedočimo dugom revizionizmu, od 1991. godine do danas. Svaki je dan dobar da se napravi neki korak u priznavanju žrtava, a to znači svima vama koji ste unuci i praunuci nekih ubijenih ovdje, u Jasenovcu ili u nekom drugom logoru.

Petrova gora  – 80. obljetnica partizanskog proboja na Biljegu

MILORAD PUPOVAC, predsjednik SNV-a:
Ovdje je stvoreno jedinstveno mjesto na prostoru bivše Jugoslavije jer je stvorena komuna naroda i boraca, ustanova i pokreta otpora režimu zla koji je do njihove odluke o ustanku posijao krvave tragove u Gudovcu, Veljunu i Glini. Ovdje je bilo srce slobode, narodnooslobodilačkog, partizanskog pokreta koji je bio jedinstven i najjači u Europi. Ali to srce zaboravljeno je od onih koji se hvale veličinom njihovih postignuća. Mi koji se ovdje okupljamo vođeni smo bratstvom, jednakošću, slobodom i socijalnom pravednošću, jer su time bili vođeni i ovi ljudi ovdje, najprije vođeni borbom za goli život, a onda su ubrzo naučili da se goli život može braniti samo ako ga se brani u ideji bratstva, jednakosti, slobode i socijalne pravednosti. Petrova gora je bila velika u žrtvi jer je na  prostoru Korduna u razdoblju od 1941. do 1945.  stradala jedna trećina ondašnjeg stanovništva. Od približno 100.000  stanovnika koji su živjeli u to vrijeme na Kordunu, posebno u bivšem kotaru Vrginmost, oko 30.000  ih je ubijeno ili su pomrli zbog bolesti, gladi i progonstva. Ti ljudi su uz toliku žrtvu, u tih nešto više od četiri godine, bili vođeni idejom slobode. Bili su u stanju svoju žrtvu pretvoriti u ideju slobode, boljeg života i boljih odnosa među ljudima. To bi trebala biti pouka mnogima danas koji, umjesto da stvaraju bolji odnos među ljudima održavaju sve lošiji odnos. Ovo je mjesto bilo veliko i jer je Petrova gora, s okolnim vrhovima, od srpnja 1941.  bila sklonište za tisuće izbjeglica.

Petrova gora  –  Nova spomen-ploča doktorici Mariji Schlesinger

TATJANA VLAČIĆ VUJIČIĆ, Udruga Kordunašica:
Doktorica  Schlesinger, Židovka poljskog porijekla, na Petrovu goru je stigla iz Zagreba kako bi sačuvala svoj život zajedno sa suprugom i kćeri. Umrla je 1943.  i prema vlastitoj želji sahranjena je pokraj partizanske zemunice. Kroz ovu bolnicu tijekom Drugog svjetskog rata prošlo je oko 5.000 ranjenika.  Rad na pripremi spomen ploče trajao je deset mjeseci, a za reljef  ploče zaslužan je akademski kipar Pero Kurobasa.  Mnogo su nam pomogle ambasade Izraela i Rusije. Bilo je i privatnih donacija od ljudi koji poštuju antifašizam te obnovu onoga što je godinama devastirano ili zapušteno. Ovo je treća akcija „Kordunašice“ na području Centralne partizanske bolnice. Još 2018.  organizirana je međunarodna tribina kada je udruga aktualizirala obnovu bolnice, koja je bila prva na prostoru Europe. Druga akcija se odvila 2020.  kada je organizirano čišćenje zapuštenog terena. Treća, kojom je najavljeno oživljavanje cijelog prostora, upravo je simbolični povratak lika doktorice Schlesinger na mjesto na kojem je provela zadnje godine života. Želimo da ovo mjesto što prije oživi kao monumentalno područje. Smatramo da projekt partizanske bolnice ne bi trebao biti samo lokalnog karaktera. To bi trebalo biti potreba cjelokupne Europe. Bilo bi dobro da ta priča dobije međunarodni karakter, da ju proširimo izvan granica Hrvatske. Ne bi se smio isticati samo turistički potencijal partizanske bolnice, nego očuvanje vrijednosti antifašističke borbe na području Korduna.

Prigorje  –  Festival povijesti „Kliofest“

MILIVOJ DRETAR, povjesničr i predsjednik ZUABA Varaždinske županije:
Osamdesetogodišnica izbijanja Drugog svjetskog rata prošla je kao da je nije ni bilo, tu i tamo uz polaganje cvijeća, ali nije bilo ni izložbi, predavanja ni novih knjiga na tu temu. Stoga sam predložio da Povijesno društvo Koprivnica  organizira tematski izlet na Kalnik. Planirali smo obuhvatiti važnija mjesta vezana uz NOB, od dvorca Inki u Rasinji gdje je osnovan 10. zagrebački korpus, preko  Velikog Poganca i Ludbreškog Ivanca  –  nekadašnjih središta 2. operativne zone i baze Kalničkog odreda,  ustaničkog Vojakovačkog Osijeka i Gornje Rijeke s dvorcem u kojem je bio logor. Plan smo radi vremena, ali i pandemijskih razloga reducirali, ali smo najvažnije lokacije obišli. Spomenici su u dobrom stanju, istina  –  treba im malo bolja skrb, češća košnja i čišćenje. Kliofest je godišnji festival povijesti koji se u Hrvatskoj počeo održavati 2014. Cilj mu je širokoj javnosti približiti povijesnu znanost i srodne struke. Do sada je održano sveukupno 8 festivala po cijeoj Hrvatskoj i na njima je promicana povijest mnogih urbanih i ruralnih mjesta. Festival je dobio naziv po grčkoj muzi Klio, zaštitnici povijesti.

Udbina  – Komemoracija za bleiburške žrtve


IVO GOLDSTEIN, povjesničar:
Jedna od laži koja se promovira jest tvrdnja da su na Bleiburgu i Križnom putu sustavno ubijani civili, žene  djeca. No nema nijedne potvrde tog navoda. Žene i djeca puštani su sustavno kućama. U Hudoj jami  – Barbarin rov, kod Laškog pronađeno je ukupno 1.416 tijela, iako je prije tih istraživanja bilo bombastičnih procjena da je žrtava više od 10.000  i da je mnogo žena i djece. Ženskih ostataka nije bilo više od 21. a nijedna žrtva nije imala manje od 17 godina. Okolnosti njihovog stradanja nisu utvrđene. Većinom se radilo o vojnicima oružanih snaga NDH, ali i Slovencima. Očito ne postoji volja da se napravi popis žrtava Bleiburga i Križnog puta. O tome postoje zasad samo procjene, dok se na desnoj političkoj sceni barata višestruko prenapuhanim brojkama. Smatram da bi svako prebrojavanje pokazalo da je žrtava čak i manje od danas postojećih procjena, pa se zbog toga u taj posao i ne ide. Dalje, osnovne činjenice o Bleiburgu se i dalje prešućuju. Zadnjih godina pažnja javnosti uglavnom je usmjerena da ljude koji se na Bleiburgu kočopere u ustaškim uniformama i dižu desnicu na ustaški pozdrav. To je, svakako, važno ali nije ključno. Ključno je ono što su izgovarali brojni govornici, odnosno činjenica da su oni iskrivljavali  povijest.

ANNA MARIA GRUNFEILDER, teologinja i povjesničarka:
Svi naglasci u biskupovoj homiliji na Udbini, o nedužnim žrtvama, narodu  s njima, vojnicima, Križnom putu   –  sugeriraju da je stradao cijeli jedan narod. A to je krivo. Potvrđeno je već odavno da je hrvatski narod u velikom broju krenuo u partizane i podupirao ih. Hrvatski narod je velikim dijelom bio dio antifašističkih sila. Bleiburg nije bio početak tragedije hrvatskog naroda, početak je Zagreb, 10. travnja 1941. godine.

(Priredio Bojan Mirosavljev)

Share on facebook
Facebook
Share on email
E-mail

Kategorije

Najave

Dan partizanske mornarice

Savez antifašističkih boraca i antifašista Makarskog primorja i Općina Podgora organiziraju, pod pokroviteljstvom Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH, obilježavanje Dana partizanske mornarice 10. rujna

Pročitaj više »