Dana 22. travnja 2022., u znak sjećanja na proboj logoraša 1945. godine iz Logora Jasenovac održana je komemoracija uz polaganje vijenaca i cvijeća u znak sjećanja na očajnički pothvat u cilju spašavanja života iz logora smrti. Pokrovitelj komemoracije bio je Sabor i Vlada RH.
Pod spomenikom “Cvijet” Voje Bakića poklonili su se žrtvama, uz mlaki, gotovo nikakav, pozdravni pljesak, predstavnici sadašnje vlasti dok je bivši predsjednik, jedini do sada izabrani predsjednik RH u dva mandata, Stjepan Mesić pozdravljen od strane prisutnih građana burnim aplauzom. Komemoraciji su bili prisutni i predstavnici nacionalnih manjina kao i brojna izaslanstva EU i Republike Srbije.
Posebna pažnja bila je usmjerena na predsjednika SABA RH Franju Habulina koji je između ostalog kazao: “Ako nismo u stanju zajedno pokloniti se ispred “Cvijeta” žrtvi, kako ćemo biti u stanju razgovarati o problemu!” I zaista, u ovoj rečenici na oko jednostavnoj satkano je sve ono što je narušilo veličanstven događaj komemoracije. I nije točno da je osim delegacije Predsjednika RH Zorana Milanovića bila jedinstvena, jedna, kolona. Nažalost, događaj je obilježen s više kolona…
Sam događaj odvijao se programom nastupa zbora i vrhunskih muzičkih virtuoza. Posebno sve prisutne duboko su dirnuli čitani ulomci iz knjiga sjećanja preživjele logorašice Nikoline Šitin i logoraša Đorđa Milaša.
NASTUP – ta toliko obična riječ “nastup” izgovorena od strane ustaškog zapovjednika, ponavljana među logorašima do šapata, ledila je krv u žilama. Ta obična riječ “nastup” značila je samo jedno – da se uznicima ne sprema ništa dobro… Potom stiže naredba “pozor“, a time je za neke smrt stigla na dohvat ruke… Jer nadmoćni čuvar u prilici je da i opet, i opet, iskaže svoju milost i simpatiju prema nekima ili okrutnost prema drugima… A ti drugi odlaze “na neko drugo mjesto” iz kojega se nikada ne vraćaju… Znaš da ih nema i kako su završili jer već drugi dan prepoznaješ prisvojene “gojzerice” na nogama čuvarice, a koje su bile vlasništvo tvoje odvedene najbolje prijateljice koja je imala nesreću da bude prozvana i izabrana za put na to neko “drugo mjesto…”
Sjetim se riječi moga susjeda čiji otac prezimena Jordan bijaše uznik u logoru Jasenovac. Njegov otac nikada nije volio pričati što je za to, doduše kraće vrijeme logorskog života proživio, no sinu je kazao: “Sine ako te tako nešto u životu zadesi bježi što prije dok još imaš snage, dok te glađu i neljudskim radom ne iscrpe…” I zaista njegov je otac s još jednim logorskim zatvorenikom bijegom preko rijeke Save, s loncem na glavi spasio si život, a ovaj drugi izmoren logoraškim životom se utopio.
Na nama je da, u znak sjećanja na nevine žrtve komemoriramo i slavimo pobjedu nad zlom ponosni da mi jesmo i ostajemo “na pravoj strani!”
Maja Jelinčić
