21. veljače 1942. godine otpočela je s radom u selu Gornji Budački, oficirska škola Glavnog štaba Hrvatske za rukovodioce partizanskih jedinica Like, Korduna, Banije, Gorskog kotara i Hrvatskog primorja. Prvog svibnja nastavila je rad u Korenici, odakle se u lipnju premjestila u Donji Lapac
Prva vojna škola u Narodnooslobodilačkom ratu bila je – Partizanska oficirska škola Glavnog štaba Hrvatske, formirana u selu Gornji Budački 21. veljače 1942. godine. Imala je dva tečaja: niži – koji je trajao mjesec dana (pohađali su ga vodnici, komesari i politički komesari četa, operativni i obavještajni oficiri bataljuna), i viši – petnaestodnevni (koji su, u početku, pohađali komandanti bataljuna, a kasnije i komandanti brigada), Do studenoga 1942. godine, niži tečaj završilo je 360 slušatelja, a viši 44. Tečajevi su radili u Korenici i Donjem Lapcu. Izučavani su: taktika, naoružanje, topografija, fortifikacija, služba veze i politička nastava.
Budući je škola u desetomjesečnom radu stekla praktična iskustva, raspolagala određenim nastavnim kadrom, imala odgovarajući program i razrađene metode rada, po naredbi Vrhovnog štaba od 4. studenog 1942. godine preformirana je u Vojnu školu Vrhovnog štaba NOV i POJ. Početkom četvrte neprijateljske ofenzive, ta škola je prestala s radom, a njeni slušatelji iz Bihaća i Livna raspoređeni su na dužnosti u jedinice. U Jajcu je 2. rujna 1943. ponovno obnovljena pod nazivom Oficirska škola Vrhovnog štaba. Na prvom tečaju bio je 141 slušatelj. Do 25. svibnja 1944., kad je zbog njemačkog desanta na Drvar prekinula rad, nju je završilo 422 slušatelja. Oficirska škola VŠ obnovljena je u Beogradu u listopadu 1944. godine, a početkom ožujka 1945., reorganizirana je u više oficirskih (specijalističkih) škola.
U Hrvatskoj je početkom svibnja 1943., ponovno počela sa radom Oficirska škola Glavnog štaba Hrvatske (s programima za obuku komandira vodova i četa, komandanta bataljuna, odreda i brigada, štabnih i nižih artiljerijskih oficira). Škola je 1. studenog 1943., promijenila naziv u Pješadijsku oficirsku školu NOV Hrvatske. Od radio-telegrafskog tečaja pri GŠ Hrvatske formirana je 11. lipnja 1943., Škola za vezu NOV Hrvatske sa tečajevima za rukovodioce veza, telefonskim, mehaničarskim, linijskim i radio-telegrafskim. Artiljerijska oficirska škola NOV Hrvatske, formirana je početkom studenog 1943.
Po naredbi Glavnog štaba Hrvatske od 14. lipnja 1944. objedinjavanjem Pješadijske, Artiljerijske i Škole za vezu, formirana je Prva oficirska škola NOV Hrvatske, s posebnim tečajevima za školovanje pješadijskih, artiljerijskih, intendantskih oficira i oficira službe veze. Svi ti tečajevi radili su, sa manjim prekidima, do kraja ožujka 1945. godine.
U veljači 1944., po naredbi Glavnog štaba Hrvatske, objedinjavanjem više tečajeva pri Štabu 6. korpusa, formirana je Druga oficirska škola Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske. Pri školi su postojali pješadijski, artiljerijski, protuavionski, obavještajni, intendantski i sanitetski tečaj i tečaj za vezu. Školovala je oficire iz Šestog i Desetog korpusa. Do kraja 1944., završeno je: 4 klase višeg i 9 klasa nižeg pješadijskog tečaja, 4 klase sanitetskog, 9 za vezu i po 3 klase minobacačkog, protuavionskog i protutenkovskog tečaja. Od artiljerijskog tečaja Prve oficirske škole NOV Hrvatske formirana je 15. listopada 1944., Prva artiljerijska škola NOV Hrvatske, sa nižim, srednjim i višim tečajem. Kocem 1944., za obuku starješina i specijalista u saobraćajnoj službi i u automobilskim jedinicama, formirana je Auto-škola Glavnog štaba Hrvatske.
B. Mirosavljev